just keep walking....and breathe.
10.01.2006., utorak
Unatoč Močvari. Film je bio... Jedan od onih filmova kada je teško biti objektivan. Meni bar. Kada je On u pitanju. Kao kada se gleda film o Srebrenici. Ili Vijetnamu. Ili supermodelima. Ili Stevenu Segalu. Ili... Kada emocije preuzmu kontrolu. Svejedno, mislim da je dokumentarac...mmm. Posebno trenuci koji se bave njegovom ˝izdajom˝ folka i prelaskom električnoj gitari. Zviždanje publike koja ima očekivanja. Umjetnik koji slijedi svoj put. Trenuci kada odgovara na novinarska pitanja. ˝Koliko trenutno ima pjevača koji pjevaju kao vi?˝ ˝Rekao bih 136.˝ ˝136, rekli ste?˝ ˝Nisam siguran, možda i 142.˝ U jednom trenutku, umoran od turneje, kaže: ˝Moram nabaviti novog Bob Dylana˝. Ne daje svoje potpise na male papiriće koje mu pruže djevojčice i dječaci. ˝Da je to nešto što zbilja trebate, dao bih vam˝. Pišem pod dojmom. Idem. One more cup of coffee before I go... |
