just keep walking....and breathe.
07.12.2005., srijeda
|
U pet ujutro sve nekako postaje jasnije. Mutni obrisi konačno dobivaju oštrinu i može se u njih uperiti prstom i reći riječ. Trebalo mi je nekako dugo da doguram do pet ujutro. Ne mogu biti sigurna, ali imam osjećaj da je ovo zadnji post. I to je dobro. Jako. Da li je potrebno reći ˝oprosti˝ za to što sam bila glupa? Jer to sam bila ja. Ne onakva kakva sam većinu vremena, ali opet ja. Ne volim taj osjećaj srama i tu želju da sve izbrišem. Jer to onda ne bi bila škola. Ima jedan stih od Red house paintersa ˝summer dress makes you different from all the rest˝ i ne znam zašto, ali sam uvijek zamišljala djevojku u kratkoj suknji koja otkriva njenu umjetnu nogu. Eto. Odjava programa i sva ta sranja. :) |
02.12.2005., petak
Zapis o očima
Vidim da se divimDivim se kad vidim. A vidik vas mi sad Sad u bojama sivim. I ne znam tad Da li da vid vidam Ili drukčije Neke vidike Da zidam? M.D. Zaista, što sada? Jednom sam već napravila rez i boljelo je nenormalno. Čini mi se da je nekako brzo došlo vrijeme da opet promijenim kožu. Liječiti oči ili promijeniti vidik? |
