just keep walking....and breathe.
27.11.2005., nedjelja
|
:) |
24.11.2005., četvrtak
|
O jebemu mater i pisanje bloga. |
23.11.2005., srijeda
|
Zašto se ponašamo kao idioti kada smo pijani? Ja zbilja odbijam vjerovati u to da nam alkohol samo daje hrabrosti za ono što želimo dok smo trijezni. To nisam ja! Odbijam tu tezu. To je sve za kurac. Jebo alkohol. Koji je tako fin... Vani je ful lijepo. Snijeg. Koji čini sve čišćim. I hladno je. Volim hladnoću. Onda je ljepše stisnuti se u krevetu. Uz nekoga. Mačku u mom slučaju. Danas je bio lijep dan. Lisice su me oduzele malo. Ljudi me oduzimaju. Ljudi mi oduzimaju. Ljudi mi daju. Sama to radim. I neću, neću vam bogovi moliti milost, milost užitka vašeg raja. Za moj raj pitajte mene... |
22.11.2005., utorak
Postoji odličan grafit koji već godinama stoji na ulazu u jedan fakultet. ˝Izložba taštine. Stalni postav.˝Mislim da bi ga trebalo postaviti i na FF. |
|
Ostao si sjediti pred televizorom. Japanski borci. Izlazim sama. Vrijeme mi je oduzelo posebnost. Toliko sam obična i stara da nema potrebe da ustaješ. Idem sama. p.s. nekada davno netko je nadopisao ˝kad bi samo znala...˝ |
21.11.2005., ponedjeljak
Koja maska je danas na redu? |
20.11.2005., nedjelja
|
Od svojih ruku pravim omču da se objesim za tebe. Jebo ovisnost. |
Želim voditi ljubav....u besciljnim noćima bezglavo trošena. Od pijanih tijela u smijeh isprošena. Suzama i kletvom oplakana... |
19.11.2005., subota
|
˝Ja sam Pička, drago mi je.˝ Ide mi to na kurac. |
18.11.2005., petak
Rekao mi je:daj mi, molim te, znak da odem. Inače ću sjediti ovdje pored tvog kreveta vječno. A ja sam šutila kao silovana žena. |
Ja sam mali moljac tralalalala
Danas sam podijelila neke divne stvari sa ljudskim bićima oko sebe i svaki put bih se osjećala kao mali naivni moljac koji misli da mu ljudi veselo plješću. Jebemu, zašto? :(p.s. koristeći tralalalala osjećam se lopovski. |
17.11.2005., četvrtak
Soba samoubojice
|
Sigurno mislite da je soba bila prazna. A tamo tri stolice sa čvrstim naslonom. Tamo svjetiljka dobra protiv tame. Radni stol, na stolu lisnica, novine. Buddha bezbrižni, Isus brižni. Sedam slonova za sreću, a u ladici notes. Mislite da tamo nije bilo naših adresa? Nema, mislite, knjiga, slika i ploča? A tamo utješna truba u crnim rukama. Saskia sa srdačnim cvjetićem. Radost iskra bogova. Odisej na polici u životvornom snu nakon napora pete pjesni. Moralisti, imena napisana zlatnim slovima na lijepo štavljenim hrptovima. Političari odmah pored držali su se uspravno. I nije se bez izlaza, makar kroz vrata, nije se bez izgleda, makar kroz prozor, činila ta soba. Naočale za daleko ležale su kraj prozora. Zujala je jedna muha, znači još je bila živa. Mislite da je bar pismo nešto objasnilo. A ako vam kažem da pisma nije bilo - a toliko nas, prijatelja, i svi se smjestili u praznoj koverti naslonjenoj na čašu. |
Nedosljedna djevojka na livadi
Jebemu. Nisam puno pisala prije ali zato bar nije bilo niti kvalitetno. Što god kvalitetno trebalo biti.Celine je spremljen u ladicu. Ne okrećem glavu od ružnoga, samo se ne želim time hraniti. Dobiti nešto od toga. Ali ne želim da mi to bude hrana. A Celinea doživljavam tako. Nehranjivo za mene. Mislila sam prepisati jednu pjesmu ali mi se ne da. Dan je bio užasan ali sam mislila na nešto lijepo. Bolnice smrde. Ne volim kada mi alkohol pojede sjećanje. Osim ako nisam radila nešto ekstremno glupo pa sam zaboravom pošteđena trauma. |
