___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
05.07.2006., srijeda
AKTERI O SEBI I MEČU 2. DIO
Znao je da se logične pozicije razlikuju bitno od kaotičnih i po tome što za program borbe i rješenje konflikata na momente ne pomaže serija jakih poteza, već serija poteza koje u sebi sadrže i mogućnosti suparnika. Logično se rasuđuje s obje strane. Logični šah priznaje malu kombinaciju «u stilu Capablance». Tehnička pozicija je puna skrivenih taktičkih udara, koji na prvi pogled nisu u duhu pozicije, ali koji mjenjaju njene karakteristike. Međutim, meč između Botvinnika i Bronsteina je pokazao da je šah ipak neiscrpan.
David Ivanovič Bronstein
«Borba između mene i Botvinnika bila je u stvari borba dva pogleda na šah, dva načela i shvaćanja te borbe – uvijek je isticao govorljivi Bronstein. – S Botvinnikom sam dolazio u zeitnot i tom prilikom grješio, iako sam bio daleko bolji brzopotrzni igrač od njega. Ali, bez obzira na sve, uvijek sam težio da u svakoj prilici po mogućnosti odigram i najjači potez. Što ćete , bio sam mlad, mlađi od svih drugih pretendenata i vjerovao da još ima «dana za megdana» i da će moje vrijeme tek doći. Ali, nažalost , šansa se više nikad nije ukazala, mada sam dugo živio u toj zabludi sve do Portoroža 1958. godine, gdje sam doživio tešku dramu u posljednjim metrima trke, u igri s manje poznatim majstorom Cardosom. Eto, kao što se vidi, konac nije dijelo ukrasio».
Svaki velemajstor u šahu traži neku svoju istinu. Inače, Botvinnik je stekao svoj unutarnji mir doktorskom titulom, a šah igra jer želi potvrdu i u toj oblasti ljudskog duha. Zna pouzdano, da je šah «dublji od svakog mora», ali nastoji se spustiti do njegovih najdubljih dubina. Jer, Botvinnik je istraživački duh i ta strast ga uzbuđuje i ispunjava čitavo njegovo biće. Zanimljivo je ipak vidjeti, kako je on doživio borbu i svog mlađeg kolegu u jednom rijetko iscrpljujućem i uzbudljivom matchu: «Meč s Bronsteinom bio je veoma težak, jer ga nisam sasvim dobro proučio, ali veliki je problem bio i taj što tri godine nisam nastupao. Kad sam došao u biblioteku Saveza da bih uzeo potrebnu literaturu, rukovoditelj Apolonov me je upitao sa čuđenjem: «Druže Botvinnik, pa vi ste još ranije uzimali te iste knjige, zar ih niste dovoljno proučili i što će vam to ponovo? «Apolonov i Bronstein su bili prijatelji i članovi istog kluba. On je znao koja sam otvaranja spremao, ali kako je bio jak, mada jednostran šahista, on je igrao s puno ideja. Slaba mu je strana analiza, računanje varijanata. Međutim, znao sam da je najopasniji u središnjici, ali zato je bio znatno slabiji u završnici. Njegov najveći nedostatak je uporna težnja ka fantaziji, sklonost ka zapletima i pozerstvu. U suštini, on je naivna osoba.
ZAMALO KONTUMACIJA
Mihail Mojsejevič Botvinnik
Zanimljiv slučaj desio se Botvinniku kad su bila dva slobodna dana. Zamolio je "komitet za fiskulturu" da mu dozvole automobil koji bi ga prebacio do dače (vikendice). Prevezli su ga s kćerkom do rijeke Moskve, a ostatak puta prešao je pješke. Stara rijeka je bila nadošla, a po njoj je plovio led. Bilo je teško vratiti se natrag. Tražio je odlaganje partije, jer nije mogao preko rijeke. Zvao je Nikolaja Nikolajeviča, on je bio predsjednik Komiteta za fiskulturu, a ne sudac matcha, «ali mi je rekao izričito da ukoliko se ne pojavim na partiji da ću dobiti nulu. Pa ipak, stigao sam na vrijeme i partiju riješio u svoju korist.» Bila je to jedna od partija koju je dobio u jednakoj konačnici.
U 9. partiji došlo je do čudne scene. Bronstein je dugo razmišljao o svom 42. potezu. Isteklo je pet sati igre. Onda je pozvao glavnog suca Opočenskog, koji je došao s kovertom i zamolio Bronsteina da kovertira potez. Ovaj je povukao potez kao da nije čuo sučeve riječi. Došlo je do incidenta. Bronstein je uporno zahtijevao da Botvinnik kovertira potez. On je sve vrijeme išao na to s logikom da će Botvinnik izgubiti silno vrijeme dok pronađe najjači potez. Opočenski nije htio uvažiti Davidov zahtjev i Bronstein je morao odigrati potez i red je došao na Botvinnika. Meč je u stvari odlučen u 23. partiji. Kritični momenat nastupio je poslije 35. poteza bijelog. Botvinnik je imao samo tri minute, a Bronstein deset. «Crni je mogao uzeti pješaka, ali tada ostaje sa dva skakača protiv dva lovca, a to je u konačnici vrlo opasno. Dobro se sjećam Bronsteinovog pogleda. Prvo je pogledao u sat pa u mene, pa se okrenuo publici i uzeo pješaka. U sali se čuo aplauz, ali po mom osmjehu Bronsteinu je bilo jasno da je povukao pogrješan potez i time izgubio titulu. Za njega je poraz u meču imao dalekosežne posljedice kako šahovske tako i psihičke, i od toga se nikad više nije oporavio».