Marketing
AKTERI O SEBI I MEČU 2. DIO
Znao je da se logične pozicije razlikuju bitno od kaotičnih i po tome što za program borbe i rješenje konflikata na momente ne pomaže serija jakih poteza, već serija poteza koje u sebi sadrže i mogućnosti suparnika. Logično se rasuđuje s obje strane. Logični šah priznaje malu kombinaciju «u stilu Capablance». Tehnička pozicija je puna skrivenih taktičkih udara, koji na prvi pogled nisu u duhu pozicije, ali koji mjenjaju njene karakteristike. Međutim, meč između Botvinnika i Bronsteina je pokazao da je šah ipak neiscrpan.
David Ivanovič Bronstein
«Borba između mene i Botvinnika bila je u stvari borba dva pogleda na šah, dva načela i shvaćanja te borbe – uvijek je isticao govorljivi Bronstein. – S Botvinnikom sam dolazio u zeitnot i tom prilikom grješio, iako sam bio daleko bolji brzopotrzni igrač od njega. Ali, bez obzira na sve, uvijek sam težio da u svakoj prilici po mogućnosti odigram i najjači potez. Što ćete , bio sam mlad, mlađi od svih drugih pretendenata i vjerovao da još ima «dana za megdana» i da će moje vrijeme tek doći. Ali, nažalost , šansa se više nikad nije ukazala, mada sam dugo živio u toj zabludi sve do Portoroža 1958. godine, gdje sam doživio tešku dramu u posljednjim metrima trke, u igri s manje poznatim majstorom Cardosom. Eto, kao što se vidi, konac nije dijelo ukrasio».
Svaki velemajstor u šahu traži neku svoju istinu. Inače, Botvinnik je stekao svoj unutarnji mir doktorskom titulom, a šah igra jer želi potvrdu i u toj oblasti ljudskog duha. Zna pouzdano, da je šah «dublji od svakog mora», ali nastoji se spustiti do njegovih najdubljih dubina. Jer, Botvinnik je istraživački duh i ta strast ga uzbuđuje i ispunjava čitavo njegovo biće. Zanimljivo je ipak vidjeti, kako je on doživio borbu i svog mlađeg kolegu u jednom rijetko iscrpljujućem i uzbudljivom matchu: «Meč s Bronsteinom bio je veoma težak, jer ga nisam sasvim dobro proučio, ali veliki je problem bio i taj što tri godine nisam nastupao. Kad sam došao u biblioteku Saveza da bih uzeo potrebnu literaturu, rukovoditelj Apolonov me je upitao sa čuđenjem: «Druže Botvinnik, pa vi ste još ranije uzimali te iste knjige, zar ih niste dovoljno proučili i što će vam to ponovo? «Apolonov i Bronstein su bili prijatelji i članovi istog kluba. On je znao koja sam otvaranja spremao, ali kako je bio jak, mada jednostran šahista, on je igrao s puno ideja. Slaba mu je strana analiza, računanje varijanata. Međutim, znao sam da je najopasniji u središnjici, ali zato je bio znatno slabiji u završnici. Njegov najveći nedostatak je uporna težnja ka fantaziji, sklonost ka zapletima i pozerstvu. U suštini, on je naivna osoba.
ZAMALO KONTUMACIJA
Mihail Mojsejevič Botvinnik
Zanimljiv slučaj desio se Botvinniku kad su bila dva slobodna dana. Zamolio je "komitet za fiskulturu" da mu dozvole automobil koji bi ga prebacio do dače (vikendice). Prevezli su ga s kćerkom do rijeke Moskve, a ostatak puta prešao je pješke. Stara rijeka je bila nadošla, a po njoj je plovio led. Bilo je teško vratiti se natrag. Tražio je odlaganje partije, jer nije mogao preko rijeke. Zvao je Nikolaja Nikolajeviča, on je bio predsjednik Komiteta za fiskulturu, a ne sudac matcha, «ali mi je rekao izričito da ukoliko se ne pojavim na partiji da ću dobiti nulu. Pa ipak, stigao sam na vrijeme i partiju riješio u svoju korist.» Bila je to jedna od partija koju je dobio u jednakoj konačnici.
U 9. partiji došlo je do čudne scene. Bronstein je dugo razmišljao o svom 42. potezu. Isteklo je pet sati igre. Onda je pozvao glavnog suca Opočenskog, koji je došao s kovertom i zamolio Bronsteina da kovertira potez. Ovaj je povukao potez kao da nije čuo sučeve riječi. Došlo je do incidenta. Bronstein je uporno zahtijevao da Botvinnik kovertira potez. On je sve vrijeme išao na to s logikom da će Botvinnik izgubiti silno vrijeme dok pronađe najjači potez. Opočenski nije htio uvažiti Davidov zahtjev i Bronstein je morao odigrati potez i red je došao na Botvinnika. Meč je u stvari odlučen u 23. partiji. Kritični momenat nastupio je poslije 35. poteza bijelog. Botvinnik je imao samo tri minute, a Bronstein deset. «Crni je mogao uzeti pješaka, ali tada ostaje sa dva skakača protiv dva lovca, a to je u konačnici vrlo opasno. Dobro se sjećam Bronsteinovog pogleda. Prvo je pogledao u sat pa u mene, pa se okrenuo publici i uzeo pješaka. U sali se čuo aplauz, ali po mom osmjehu Bronsteinu je bilo jasno da je povukao pogrješan potez i time izgubio titulu. Za njega je poraz u meču imao dalekosežne posljedice kako šahovske tako i psihičke, i od toga se nikad više nije oporavio».
Post je objavljen 05.07.2006. u 15:25 sati.