"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim.
To je izvor svake stvarne umjetnosti i
znanosti. Osoba koja nikad nije imala ovo iskustvo,
koja nije sposobna ni za kakvo oduševljenje
i koja se ne može zapanjiti od čuđenja,
je isto kao da je mrtva."
(Albert Einstein)
"Negdje, nešto čudesno čeka da bude otkriveno"
(Carl Sagan)
10.02.2008., nedjelja
REKLAMNI POST
Ovaj put ću zanemarit novine, časopise, radio, internet, reklamne ploče na ulicama, letke i umetke, plakate svih veličina, natpise na ulicama, brodovima, zrakoplovima, automobilima... hm, jesam što zaboravio? Eh da, one hodajuće reklame! Ukoliko sam još nešto izostavio, recite to na konzultacijama. Kad to sve zanemarim, ostaje mi televizija odnosno televizijske reklame koje spadaju među one najiritantnije.
Najčešće su kratkog trajanja, oko jedne minute i gotovo uvijek dolaze u čoporu, tako da doslovno nalijeću na nas s TV ekrana. Dok ih gledaš, cijelo vrijeme se nadaš da je upravo ta reklama zadnja u nizu, ali ipak reklame i dalje naviru, izlaze, prolaze, dolaze i dolaze i dolaze i dolaze... dolaze na živce! Dogodi da budu toliko iritirajuće zbog njihovog naivnog sadržaja da je čovjek prisiljen okrenuti neki drugi TV program i onda tako zaboravi na ono što gleda.
S druge strane, zanimljiv je taj svijet u reklamama. Evo samo nekoliko karakteristika svijeta iz reklama ili možda bi bilo bolje reći raja u kojem su svi lijepi i zgodni, gdje je sve puno razumijevanja i ljubavi. Pa tako imamo automobile koji su uvijek sami na cestama, šesteročlane obitelji koje se prehranjuju jednom vrećicom za juhu, vitke muškarce bez pivskog trbuha u reklamama za pivo, žene bez celulita koje se mažu kremama za skidanje celulita, pa žene od 20-ak godina koje reklamiraju kreme za uklanjanje bora na licu, obrijane muškarce koji se briju, čisto rublje koje se pere, grupe mladih ljudi čije bi se raspoloženje moglo objasnit konzumacijom nekih opijata, sredstva za čišćenje koja s nekoliko kapljica i dva-tri poteza spužvom urede do 20 kvadrata neke prostorije, praškove za pranje rublja kojima su jedina konkurencija praškovi koji se nazivaju ''X'', izgladnjele žene koje se samodopadno valjaju i tako reklamiraju parfeme, samozadovoljne tipove sa šalovima od 8-9 metara koji idu nekud u reklama za GSM usluge, žene koje hranu jedu kao za vrijeme oralnog sexa ... i tako dalje i tako dalje.
Zanimljivi su i pristupi za pojedine proizvode i nevjerojatne su one pjesmice koje idu uz njih. Obično sve ono što nije dobro prikazuje se uz veliku muku i nezadovoljstvo i to nerijetko u crno-bijelim kadrovima, a onda nakon toga krupni kadrovi proizvoda osvjetljenog sa 116 reflektora. Ima tu i poznatih osoba koje zapravo višu nisu tako poznate ili sportaša koji više nisu tako dobri sportaši, i drugih ''kao' poznatih faca''. OK, izborna kampanja je posebna kategorija. I još samo da spomenem kako većina reklama zapravo nema veze s onim što reklamira, a nerijetko su i u nastavcima, a takve posebno iritiraju i sve skupa me sad ovo počinje nervirati :)
Ovo je samo dio tog reklamnog cirkusa, a gdje bi mi bio kraj kad bi još komentirao sve ostale medije. Sve u svemu televizijske reklame su pretjerivanje ogromnih razmjera, i dođe mi da se zapitam ponekad... kako sam uopće živio bez nekog od dotičnih proizvoda...
