Vrijeme u kojem živimo bogato je inventivnim mislima i izumima na svim poljima znanosti i umjetnosti, a opet, ne umanjujući sva ta postignuća, ta kreativnost se ipak ne može mjeriti sa jednim posebnim oblikom kreativnosti. A stanovnici našeg planeta, koji posjeduju tu posebnu kreativnost, koji su puni finog humora i nevjerojatnih doživljaja i koji na taj način djeluju u smjeru ozdravljenja ljudske monotije i stresa su nitko drugo nego – djeca.
Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno, a djeca su majstori u tome. Sjećam se nekih od mojih iskustava, doživljaja, strahova i razmišljanja.
Mislio sam da sunce zalazi u more i da se tako ugasi kao što voda ugasi vatru; atomska bomba je bila pojam nečega divovske veličine; 100 na sat je bilo sinonim za nešto kao brzina svjetlosti; velike udaljenosti su se mjerile odavde do neba; tom i jerry su bili zapravo jedan lik – tomidžeri; drug Tito i Hitler su i dalje ratovali; papa štrumf je bio baba štrumf...........
Mislio sam da glumci u filmovima žive tu negdje u susjednim ulicama i bio sam siguran da ona teta što radi tamo u trafici je sinoć glumila u onom filmu :) .... A o hitnoj pomoći se nije smjelo ružno govoriti jer bi zbog toga mogla doći po tebe i onda svaki put kad čuješ sirenu misliš jesi li što ružno rekao i da li zbog toga dolazi po tebe...
Zanimljivi su i međudječji odnosi.
Osim što se reputacija u vrtiću gradila preko što bolje igračke, gradila se je i preko uže obitelji i rodbine koja se nije mogla tek tako provjeriti. Npr. moj ujak ima ogromnu jahtu s kojom idemo lovit morske pse... ili moj rođak ima opasnog vučijaka, bolje ti je nemoj me zezati.... ili moj tata je astronaut i vozio me u raketi.... ili moj stric ima kompjuter s kojim mogu provjeriti sve o tebi zato me nemožeš lagati (bilo je to 1986-87 g.)... i tako dalje. Ja sam između ostalog ponosan vlasnik tog primjera s morskim psima :) Naravno našlo bi se tu još mnogo situacija kao npr. – tko sjedi ovako taj je nindža, tko ima ovu sliku na majici taj je najjači, uvijek bi se pričale zgode o nekoj ''maloj'' ili nekom ''malom''... :) i tako dalje i tako dalje...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji ( bilo je samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, internet, chat rooms... Mi smo imali samo jedni druge, prijatelje i prijateljice, s kojima smo provodili dane igrajući se svih mogućih igara kojih je samo dječja mašta bila u stanju smisliti.
Imali smo slobodu da sve ono tajanstveno doživimo na samo nama svojstven način.
I za kraj, usporedba zrele dobi i djetinstva izražena na tri-četiri načina:
- matematički - kreativnost je obrnuto proporcionalna navršenim godinama života
- filozofski - nedostatak kreativnosti posljedica je spoznaje svijeta
- pjesnički - svaka godina više maštu briše
- narodni - što si stariji to si više u kurcu :)
Želim vam ugodan dan!
|
