03.02.2008., nedjelja
FAKULTETSKI POST
Biti student, pogotovo student u nekom drugom gradu, definitivno spada među najbolje titule koji si za života možete priušiti. Vjerojatno me uhvatila kakva nostalgija za nedavnim vremenima, ali ne toliko da bih pisao pjesme o tome. No mogao bih napisati post.
Nekad, obrazovanim osobama najčešće su se smatrali oni koji su se služili s pregršt latinskih riječi i citatima mrtvih filozofa. Uglavnom, fini i uglađeni, precizni i elegantni u svim javnim prilikama. S druge strane danas među obrazovanim ljudima nema nekih pravila niti obilježja. Ipak, ima i onih stvari koje imaju svoja karakteristična obilježja, a između ostaloga to su kolegiji i profesori.
Karakteristika današnjih kolegijia je da nisu baš neki ''zadnji krik'' znanosti, a u 90% slučajeva što je kolegij po gradivu lakši to otprilike znači mnogo zaguljenih vježbi ili seminara, o kojima brigu obično vode nacistički nastrojeni asistenti. Ipak, svaki kolegij pruži dovoljno teorijskog znanja kako bi se stekla neka opća slika onog što studiraš.Nerijetko, sinonim za neki kolegij je ime ili prezime profesora koji predaje nastavu iz tog kolegija.
Da zanemarim sve moguće činove i titule, ''profesor'' je ipak najpraktičniji naziv za sve one ljude koji te nečemu podučavaju. A na fakultetima obično ima tri vrste profesora koji se naravno dalje dijele na rod, porodicu, red, razred i koljeno.
Tako imamo one koje sam već spomenio, mlade i nadobudne asistente i znanstvene novake. U većini slučajeva to su bivši studenti-genijalci, između 25-35 godina ali izgledaju kao da im je 17-18, stoga se gotovo uvijek dogodi da ih oslovite sa ''ti'' ili da im dobacite ponešto, misleći da vam je to kolega ili kolegica. Održavaju četverosatne vježbe od osam sati ujutro, obično na predavanja dolaze s laptopom i predavanja nikad ne otkažu. Znaju sve o svom malom uskom području, imaju vojnički stav, nalaze sve moguće sitne greške u radovima studenata i pored njih se osjećaš da nemaš pojma o ničemu.
Sljedeći su oni sredovječni, 35-50 godina. Lako ih je prepoznati jer se uglavnom oblače casual stilom, nerijetko neke izlizane traperice i kožne jakne, obične košulje i gotovo nikad nisu u odijelu. Djeluju nezainteresirano, ali obično se naknadno sazna da je upravo jedan od takvih patentirao nešto ili da radi na nekom aktualnom znanstvenom problemu. Predavanja se znaju odgađati, ponekad se održavaju vrlo kratko i uglavnom se na njihovim predavanjima studenti osjećaju ugodno jer takvi profesori znaju o svemu pomalo i o tome pristupačno pričaju. Sve to djeluje jako opušteno dok ne dođe vrijeme za dobiti drugi potpis, a u to vrijeme takvi profesori su zagonetno nedostupni, a ako vam eventualno moraju pregledati kakav rad ili seminar, to obično traje tjednima.
Na koncu, tu su i oni stari profesori, najčešće predstojnici zavoda i katedri, koji su i autori većine literature iz koje se uči. Imaju oko 65-70 godina, no izgledaju kao da im je 120. Proćelavi su, a ćelavi dio prekrivaju sa preostalom kosom. Na predavanjima su dosta enigmatični, s dubokim pogledom u daljinu (ovisi o veličini predavaonice) i sa specifičnim humorom koji neizravno otkriva s kakvim ''starim liscem'' imate posla. Ne mare za eventualni žamor ili nedisciplinu na predavanjima, iako na višim godinama po predavanju bude oko 10 ljudi. Usmeni se ne prolazi iz prve kod njih i na svakom sljedećem usmenom zaborave vam ime, ali ne i greške iz prethodnih testova.
Uglavnom, sveučilište je kao jedna kazališna sezona u kojoj je svaki fakultet jedna predstava. Između ostalog, odlazak na fakultet predstavlja i iskustvo. Bez obzira što ta fraza ''skupljanje iskustva'' zapravo ništa naročito ne govori o tome što ste, i kako ste to nešto radili, ipak je najbolji opis studiranja. Iz više razloga. ''Skupljajući iskustvo'' mogli ste se baciti na kakav volonterski rad i iz toga puno naučiti, ili upasti u kakvu studentsku organizaciju i skupljati bodove kod profesora. Može se dogoditi da se bacite na kakav dobar posao i dobro zaradite, a ako upadnete u neke nemile dugove, uvijek je otvorena opcija da se bacite pod tramvaj.
Sve u svemu, svrha cijele misije ili operacije ''fakultet'' bi bila da se uz minimalne komplikacije i maksimalno uživanje provučete kroz 5-6 godina.
A vama posjetiteljima, ugodan dan želim!
|
- 12:20 -
Konzultacije (13) -
Print -
Link
|
