Oil Storms

26.06.2006., ponedjeljak

Mr. Mandrake from Xanadu

Hoce li doci do urusavanja dolara i zasto?

Golden Dollar: Kako smo vec zakljucili, do 1971 godine svaki US dolar je imao ekvivalentnu vrijednost u fiksnoj kolicini zlata. Buduci je za vrijeme Vijetnamskog rata trebalo mnogo dolara koje se namirivalo printanjem novih novcanica i time potrosnjom vecom nego su zlatne rezerve dozvoljavale, kad je poceo juris ostalih zemalja iz dolara u zlatne rezerve, Nixon je napustio ‘zlatni ekvivalent’ i od tad je vrijednost dolara odredjena ponudom i potraznjom na exchange marketu.

Exchange market: U normalnim okolnostima exchange rate medju valutama odrazava stanje trgovinske bilance neke zemlje. Zemlje koje izvoze vise nego sto uvoze trebale bi imati rast vrijednosti svoje valute, a zemlje koje kupuju vise nego sto prodaju bi imale pad vrijednosti valute. Ovo je slucaj za sve valute osim za US Dolar!
(Mala digresija: Hrvatska je turisticka zemlja, mi gledamo na buducnost prije sezone!).

Logicno pitanje: Kako, unatoc svim ekonomskim teorijama I praksama, USA moze desetljecima vise uvoziti nego izvoziti?
USA dug je oko 8 trilijuna $ (ili 8 tisuca miljardi!). 45% od toga je vanjski dug. Kako je to moguce? U cemu je catch?

Zadnjih tridesetak godina, US uvozi vise nego sto izvozi (uz pogorsanje tog trenda u zadnjem desetljecu!), ali dolar nije toliko oslabio!
Iste godine kad je Nixon napustio zlatni standard, OPEC zemlje su se dogovorile (vjerovatno nicim izazvane!) da ce prihvatiti jedino dolar kao sredstvo placanja za naftu.
Zacudo, to ima ogromnu prednost za USA jer sve ostale zemlje trebaju prvo kupiti dolare da bi mogli kupiti naftu.
Opet zacudo, to otvara potraznju za dolarom bas u trenutku napustanja zlatnog standarda.

Zahvaljujuci dogovorima zemalja OPEC-a (1971 i 1973) nafta se ekskluzivno prodaje u US dolarima.
To naravno stvara stalnu potraznju za dolarima na exchange marketu. Priblizno 85% trgovine naftom se odvija sasvim izvan USA.
Dolarski krug ide od exchange marketa preko zemalja koje kupuju naftu do zemalja izvoznica nafte, koje ga onda trose sirom svijeta vracajuci ga na exchange market na kraju jednog ciklusa.

Na exchange marketu je uglavnom vec desetljecima veca potraznja nego ponuda dolara iz 4 glavna razloga:
1. Obujam i cijena nafte na trzistu raste, dakle danas treba vise barela i vise dolara/barel nego prije
2. Zahvaljujuci slobodnom trzistu, dosta dolara ostaje u medjunarodnoj upotrebi van USA
3. Vecina centralnih banaka drze dolare kao stratesku rezervu i da zastite domicilnu valutu
4. US Treasury Bonds, koji kad su prodani van US smanjuju kolicinu dolara dostupnih van USA

Dakle, desetljecima ‘stranci’ (dakle 'non-US') stalno imaju potrebu za jos vecom kolicinom dolara. I US Treasury stampa nove dolare.
Ali sad postaje interesantno:
Postoji SAMO JEDAN nacin da ti dolari postanu dostupni vanjskom trzistu - Potrositi ih sirom svijeta!
Onda fino USA kupuje dobra, usluge, dionice, etc.
Naravno da to stvara vanjski dug jer ‘vanjsko trziste’ moze odluciti jednog dana kupovati u US, ali dok god ‘vanjsko trziste’ treba te dolare o dolarsko-naftnom krugu, nema potrebe za zabrinjavanje. Bez obzira sto US vec ima preveliki dug, dobavljaci ne mogu odbiti dolarsku ponudu jer trebaju dolare za kupnju nafte.
Ali US ne treba nikad to platit jer se obzirom da stranci trebaju kupiti dolare da bi platili naftu ta nabavka samo prebije kroz trgovinsku bilacu i dodaje US vanjskom dugu.
Za USA ovaj ‘Mandrake’ mehanizam funkcionira kao kreditna kartica iz bajke:
svaki put kad je povecana potreba za dolarom iz inozemstva za USA to znaci samo jedno: Free Shopping!


Kako je Saddam pokvario igru?
Pa Saddam je u studenom 2000. poceo prodavati naftu za Euro. To je popratio i rijesavanjem dolarskih rezervi odnosno zamjenom istih za Euro.
Naravno da je ta kolicina dolara preplavila exchange market i dolar je kliznuo nadolje. Znacajan broj internacionalnih tradera i investora je zbog toga reagirao prebacivanjem na Euro.
Centralne banke bi bile prisiljene prije ili kasnije prebaciti dio svojih dolarskih rezervi u eure. Do kraja 2002 godine dolar je pao 18%.
Krajem ozujka 2003 USA je upao u Irak, pocetkom lipnja oil trade je vracen na dolare sto medjutim nije zaustavilo nego samo usporilo pad dolara.
Od uvodjenja Eura dolar je pao za cca 30%.
U medjuvremenu je i Iran presao na Euro!

Kako bi ta igra mogla biti zavrsena u Iranu (ukoliko US ne nadje efikasan nacin sprijecavanja IOB)?
Iran je presao na ‘petroeuro’ u proljece 2003. Slijedeci planirani stupanj detronizacije dolara bio je uvodjenje IOB (Iranian Oil Bourse) bazirane na Euru.
E sad, zasto je to drukcije od prodaje u Eurima i zasto bi bas to bio problem za dolar?
Sama cinjenica da postoji burza koja cijenu nafte izrazava u eurima (neovisno od IPE i NYMEX!!!) ostavlja dolar bez zastite!
Kako?
Cim se jedna zemlja izvoznica nafte odluci na prebacivanje na euro, dolarski kolac ranije namijenjen za kupovinu nafte od te zemlje zavrsava kao visak na exchange marketu.

Nacelno, USA ima tri nacina rijesavanja tog viska dolara na trzistu:
1. povuci ga s trzista izdavanjem bondova
2. vratiti ga natrag u ‘oil market’ dozvoljavajuci da cijene nafte rastu na IPE i NYMEX burzi
3. izvozi vise nego uvozis

Prva metoda je parcijalno funkcionirala izmedju 2000 i 2003.
Druga metoda je koristena tijekom 2004 i 2005 kad je cijena nafte udvostrucena (‘with the little help from my friends’-hurricanes).
Treca metoda....treca metoda je realna koliko i snijeg u Sahari!

Dakle, ukoliko Iran nakon sto (i ako!) burza profunkcionira uspije zadrzati cijenu nafte stabilnom, jedna zemlja izvoznica nafte s promjenom dolar-euro mogla bi urusiti dolar jer
US ce tesko biti u stanju zaustaviti veliki priljev dolara na exchange market.
Prva metoda ne bi prosla jer je u zadnje vrijeme nedovoljna potraznja za US Bondovima (ne cudi me zasto!).
Porast cijena nafte na IPE i NYMEX je u slucaju da Iran zadrzi cijenu stabilnom limitiran.
Treca opcija iznimnog povecanja americkog izvoza jednostavno nije provediva u kratkom vremenu (pitanje je i za duze vrijeme koliko bi bilo potrebno povecati izvoz da bi pokrio uvoz).

Dakle IOB ne bi samo reducirao moc IPE i NYMEX vec bi imao znacajan utjecaj i na tecajne odnose dolar-euro.
Ukoliko nafta postane jeftinija u eurima, naravno da ce svi juriti u euro.
I obrnuto.

U cijeloj ovoj prici izgleda da je USA odabrao strategiju embarga i/ili rata kroz pricu o ‘nuklearnoj bombi u rukama vjerskih fanatika’...
Dok god US uspije kontrolirati iransku cijenu nafte, tj. dok god je drzi relativno nestabilnom, petrodolarski status quo je izvjestan.
Jer iranska prijetnja je dolarske, a ne uranske naravi!

to be continued...





- 18:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.06.2006., srijeda

Kucamo na vrata zaboravljenih asova: Tribute to…

Ponukan nedavnom 'raspravom' oko kapitalistickih prednosti americkog ‘nacina zivota’, kao I Flopovog posta o novcu, sjetih se jednog proslogodisnjeg (meni jako dragog, a sada nazalost ugaslog) bloga. Iako nemam odobrenje autora greedy odlucih napraviti kompilaciju dijela teksova vezanih na knjigu T. Hartmanna ‘Unequal Protection’.
Mislim da je u postovima jako mnogo receno o razvoju ideje kapitalizma prilikom radjanja americke nacije do onog sto danas imamo priliku vidjeti na (ne)djelu.
Dakle, mozda je malo predugo jer je izbor nekoliko postova, ali nitko vas ne prisiljava na citanje smokin(barem je prevedeno na hrvatski, za razliku od mojih postova smijeh).

p.s. Iran-US odnose ne komentiram dok ne udju u zadnju cetvrtinu, trenutno je bitka na sredini terena, Iran je dobio prvu cetvrtinu, US drugu, a u trecoj je jos neizvjesno, ruski sudac je cini mi se malo pristran. Podsjecam da je US-Iran Wargame dogovoren za July 18.

Well, Amgar, here’s to You! thumbupparty

Pogled na Ameriku: Od "We The People" do "We The Corporations"!
Ako zelish skuzit' kako neka zemlja "u stvari" funkcionira, dobro je pocheti o pravnog sistema te zemlje. To che ti rechi tko ima prava, a tko ih nema. Ako zelish skuzit' zashto zemlja ima takav pravni sistem, onda se morash vratiti u proshlost, u same pochetke stvaranja te zemlje. To che ti rechi, tko su bili ti koji su pocheli graditi novu zemlju, koji su bili njihovi motivi, i na kraju, koji je bio njihov cilj. Naravno, kad neshto pochnesh graditi s jednom idejom, nema garancije da che se to ostvarit na nachin na koji si to zamislio. Vrijeme, okolnosti, i tko zna shto drugo, che doprinijeti promjenama koje che te u najgorem sluchaju vratiti na pochetnu tochku. To je gdje se Amerika danas nalazi, na pochetnoj tochci. Amerika se rodila kao posljedica revolta tzv. "Americhkih Patriota" protiv "Great Britain" zbog "Taxation without representation"; to svaki klinac u ovdashnjoj skoli zna, to je "official" povijest. Ali, da li je to stvarno bilo tako? Mozda neshto nedostaje u toj prichi, neshto kao istina? Ono shto sam skuzio u ovoj kulturi je da su "white lies" ili "polu istine" jako popularne.
Koncept je jako jednostavan, prezentirash ideju ali izostavish "neke detalje" koji bi bili shtetni za tvoju teoriju.
Natrag na prichu, dogadjaj o kojem pricham je "Boston tea party". Sluzbena povijest koja se uchi u shkolama je da su se Ameri naljutili na Veliku Britaniju zbog dodatnih taksa na chaj, koji je bio jako popularan u americhkoj koloniji. Naravno, "mali detalji" u toj prichi su izostavljeni! Nije tu bilo nikakvih "dodatnih taksa" na chaj, to je bila samo posljedica poslovne odluke prve mutinacionalne korporacije koja se zvala "East India Company". To je bila odluka investitora u kompaniji, koji su vladali Velikom Britanijom u to vrijeme, da jedino "East India Company NE MORA plachati takse na uvoz chaja u Ameriku!". Mali detalj.

"East India Company" se rodila on December 31st 1600. Osnovala ju je the virgin queen "Elizabeth The First". Tu se zapravo rodio koncept zvan "Limited Liability Corporation". Koncept je u stvari jednostavan. Do tada, svaka ekspedicija u "Novi Svijet" u zamljama kao Portugal, Spanjolska, Nizozemska i Francuska, je bio financiran od grupe investitora. Investitori uloze pare u expediciju i naravno, ochekuju profit. Ali ponekad, expedicija propadne i investitori izgube svoju investiciju. Problem je bio u tome da je "ekspedicija" mogla napraviti vishe troshkova nego novaca koje su investitori ulozili, i onda bi investitori bili "liable" (duzni) za te dugove. Drugim rijechima, ja ulozim $100.000 u expediciju, expedicija potroshi $120.000 i ode u bankropt. Ja, kao investitor moram platit dodadnih $20.000 duga. Ono shto je Elizabeth the First napravila je bilo novo, sad si samo "liable" za sumu novca koju si ulozio, nishta preko toga. To je bila divna ideja za potencijalne investitore, i tako se rodila prva multinacionalna korporacija the "East India Company". Ta che kompanija biti presudna u kreiranju Amerike, i kasnije u americhkoj kulturi.

Danas u Americi postoje tri legalna tijela (three legal entities), zapravo chetiri, ali moj fokus je na tri. Prvo legalno tijelo su ljudska bicha (humans). Drugo legalno tijelo je vlada (government). Treche legalno tijelo su korporacije. Chetvrto legalno tijelo su religiozne organizacije. Od chetiri legalnih tijela samo jedno je stvarno, ljudska bicha, ostala tri su fikcija. Ipak, gledajuchi s pravne strane, ta tijela, bilo stvarna ili fiktivna, su ravnopravna. To nije bilo oduvijek tako. Danas u Americi entity broj jedan (ljudi) i entity broj tri (korporacije) imaju status osobe (personhood), i to ih chini potpuno ravnopravnim u svakom pogledu, osim glasanja; korporacije ne mogu glasati, ali fuchkash to, to im ne treba, oni imaju puno bolji mekanizam, lobbyists. Zashto je status personhood-a vazan??? Pa, zato shto sva prava koja su dana kroz "The Constitution of The United States" i "Bill of Rights" su namjenjena onima koji imaju status "personhood". U pochetku taj status su imala samo ljudska bicha, za njih je bila napisana "The Declaration of Independence", one poznate rijechi:" We The People .......". Ali, kroz vrijeme, to se promijenilo. Danas sva ta prava, i josh vishe, imaju korporacije. Fokus ove priche je objasniti kako se to dogodilo, kako su korporacije dobile status "personhood-a". Kad su "Founding Fathers" pisali "The Declaration of Independence", oni su je pisali za ljude, a ne za fiktivna bicha. Zapravo, kao shto sam spomenuo u proshlom post-u, George Washington i shkvadra su nauchili ljutu lekciju koju im je dala "East India Company", i posljedica toga je bila "Boston Tea Party". George je znao jako dobro koja je snaga multinacionalne korporacije.
Kad su ti dechki sjeli za stol i poceheli pisati "The Declaration of Independence" oni su znali tko tu vuche konce, oni su htjeli stvoriti zemlju u kojoj se to ne moze dogoditi. Sorry George, usprkos dobroj namjeri, to se ipak dogodilo.

Kako su americhke korporacije dobile status "personhood"?
Za vrijeme "Civil War-a", "the railroads" su postale najveche i najjache americhke korporacije. Lincoln je spominjao snagu i "great enterprise" koje su te korporacije bile za Ameriku. Istovremeno, Lincoln je spominjao konflikte koje su te korporacije uzrokovale zato shto su odbijale svaki pokushaj da ih se regulira, bilo na lokalnom nivou unutar svake drzave, ili na federalnom nivou. Zato shto su "railroads" u stvari bili "monopolies", kao "the only game in town", oni su mogli diktirati cijene svojih usluga kak' su htijeli. Nekontrolirano povechavanja cijena usluga, koji su naravno povechavali profit tih korporacija, su isto bili jedan od tereta za vladu i uzroka globalne inflacije. S jedne strane "railroads" su chinile dobro za zemlju povezujuchi udaljene kutke zemlje i shto su poticati trgovinu, ali s druge strane cijena koju su narod i vlada morali platiti za te usluge je postajala sve vecha. Drugim rijechima, to je ples s vragom. On ti nudi materijalne stvari, ali ti lagano uzima slobodu i dushu. […]
Ovo je pocetak materijalnog i financijskog uspjeha Amerike, to je vrijeme 1880-tih, ali kao shto chesh vidjeti cijena tog uspjeha je grozno visoka, Ameri su se kroz zadnjih 120 godina odrekli svih onih sloboda na kojima je Amerika zasnovana, oni su prodali svoju dushu korporacijama.
Je, dobili su materijalni uspjeh u usporedbi s ostalim svijetom, ali pod koju cijenu? Danas je to posebno ochigledno, VELIKE korporacije dominiraju kompletno Amerikom. One diktiraju televizijom (TV 100% financiraju nekoliko velikih korporacija kroz reklame), radiom (Radio 80% financiraju velike korporacije kroz reklame), finacijskom industrijom (Federal Reserve System nije federal, nema tu nikakvih rezervi, a nije ni sistem, to je "collection of 12 privately owned banks", drugim rijechima, kolekcija korporacija, CARTEL), prehrambenom industrijom, shkolstvom, vojnom industrijom, zdravstvom....Neki mudrac bi sad ispalio:"Pa to ti je Kapitalizam!!". Ma klinac, to je "Nekontrolirani Kapitalizam, a to je grozno opasno!". Kapitalizam je dobra stvar dok ga mozesh kontrolirati! Bez kontrole, to je samo nova pricha o pokushaju svjetske dominacije. Ovo shto ovdje prichaju o demokraciji, to su crtichi kojih bi se i Disney posramio.
Datum je bio July 9, 1868, odmah nakon "Civil War-a", tri chetvrtine americkih drzava su odobrile "the Fourteenth Amendment to the U.S. Constitution" kao jedan od zakona za ukidanje robstva. The Fourteenth Amendment's first article says:" All persons born or naturalized in the United States, and subject to the jurisdiction thereof, are citizens of tihe United States and of the state wherein they reside. No state shall make or enforce any law which shall abridge the privileges or immunities of citizens of the United States; nor shall any state deprive any person of life, liberty, or property, without due process of law; nor deny to any person within its jurisdiction the equal protection of the laws."
"The Fourteenth Amendment" je garantirao da oslobodjeni robovi mogu imati puni pristup pravnom procesu unutar Amerike. Od tada, advokati koji su radili za "railroads" su chesto na sudu tvrdili da, povijesno gledajuchi, korporacije su uvijek bile referirane kao "artificial persons" a ne kao "corporations". Prema tome, tvrdili su oni, korporacije bi se trebale tretirati kao osobe (persons) uzimajuchi u obzir "free-the-slaves" "Fourteenth Amendment", i korporacije bi trebale uzivati zashtitu kroz "the Constitution" bash kao ziva ljudska bicha. Kroz nekih 20 godina, taj argument nije uspjevao. Ipak, "railroads" su bile bogate i mogle su platiti advokate.

I to nas sada dovodi do godine 1886, odluchni sudski sluchaj koji se vodio u "Supreme Court-u" i koji che pretvoriti korporacije u osobe na jedan jako chudan nachin. Sluchaj je bio Southern Pacific Railroad vs. Santa Clara County CA. Poshto je Southern Pacific prolazio kroz Santa Clara County, Santa Clara County je htjela da Southern Pacific placha takse na zemlju koju koriste, i to prema taksama namijenjenim za korporacije. Southern Pacific je rekao da che oni plachati takse, ali ne kao korporacija, nego kao osoba "person"; i naravno, tu su opet potegli argument "the Fourteenth Amendment".

Sudski sluchaj Santa Clara county CA vs Southern Pacific Railroads nije bio sluchaj u kojem se trebalo odluchiti da li su korporacije "persons" ili ne. To je bio jednostavan sluchaj plachanja "tax on property". Ok, tu sad moram objasniti neke stvari. Kad kupish kuchu u Americi vechina ljudi ne placha gotovinom. Ne, ti od banke pozajmish novac, to se zove "mortgage". Taj mortgage dolazi uz dodatni interes koji morash plachati banci koja je bila tako dobra da ti posudi taj novac. Znachi, kad odplachujesh dug (mortgage) na svoju novu kuchu, u stvari radish dvije odplate. Jedna je odplata na mortgage (glavnica duga), a drugi dio je odplata interesa na mortgage.
E sad, svake godine "on April 15-th" Ameri moraju plachati takse. Jedna od dobrih strana biti kuchevlasnik je da mozesh "deduct" od takse sve one novce koje si platio za interes na svoj mortgage. Southern Pacific Railroads su se bunili da oni plachaju takse na kompletnu vrijednost zemlje koju koriste (to je bio njihov mortgage), ali ne mogu kao ljudska bica "deduct" interes na mortgage. Znachi, po njima, oni plachaju vishe taksa nego ljudska bicha. Rekli su da to nije u redu, i kroz 6 godina nisu plachali nikakve takse. Zato ih je Santa Clara county dovela na sud. To je zapravo jednostavan sluchaj, zashto je taj sluchaj zavrshio na najvishem sudu u Americi, The Supreme Court? Pitaj boga, to nije logichno.
Southern Pacific je pokushao objasniti svoj polozaj na 6 razlichitih nachina. Jedan od nachina je bio "Fourteenth Amendment" i tvrdnja da oni imaju ista prava kao i ziva ljudska bicha, persons. Drugi argument je bio da vrijednost njihove zemlje "property" nije bila procijenjena na legalni nachi. Rekli su da bi procijenu njihove zemlje trebala vrshiti "county" (opchina), a ne "state" (California). I tako dalje, legalne gluposti. Zapravo, nije vazno tko je i kako je pobijedio u ovom sluchaju. Na kraju krajeva, to je bio samo sluchaj "Koliko takse Southern Pacific mora platiti". Ono shto je vazno je kako se taj sluchaj DOKUMENTIRAO.
Svaki sud ima sudskog pisca (court scribe), koji stavlja na papir sve shto se dogadja u sudnici. Tokom razgovora izmedju advokata s obje strane i suca, sudac Waite je napravio komentar:" The court does not want to hear argument on the question whether the provision in the Fourteenth Amendment to the Constitution, which forbids a state to deny to any person within its jurisdiction the equal protection of the laws, applies to these corporations. We are of the opinion that it does."

Svaki sudski rekord ima "headnotes", to je neshto kao "summary" sudskog sluchaja. Pisac knjige "Unequal Protection" Thom Hartmann je potrazio rekord tog sluchaja. Kad je nashao taj rekord, u "Headnotes" je pisalo : "The defendant Corporations are persons within the intent of the clause in section 1 of the Fourteenth Amendment to the Constitution of the United States, which forbids a State to deny to any person within its juristiction the equal porotection of the laws." Sluchaj Santa Clara county vs Southern Pacific nije imao veze sa definicijom tko je person a tko nije. Komentar koji je sudac Waite napravio je postao dio "headnotes", samo komentar, nishta vishe, "headnotes" nemaju nikakvu "legalnu" vrijednost, to je samo komentar. Ironichno je da je od 1886-te do 1910 bilo 307 "Fourteenth Amendment" sudskih sluchajeva koji su zavrshili na Supreme Court-u. Od tih sluchajeva samo 19 su imali veze sa "African Americans", 288 su bili sluchajevi gdje su korporacije tvrdile da su ravnopravne s ljudskim bichima.

Thom Hartmann je posjetio Deborah L. Markowitz, Vermont's Secretary of State, a very bright attorney. I pokazao joj je shto je pronashao. Ona je rekla da iako je odluka suda bila krivo interpretirana, da se to vishe ne moze ispraviti, kroz godine je to postalo dio zakona "even if it was a mistake". Onda ju je Hartmann pitao:"What is the legal status of headnotes?". She replied:"Headnotes are not precedential, they are just a comment with NO LEGAL STATUS!".
Pitanja:
1. Kako to da je sudski pisac napisao da su korporacije osobe u svojim "Headnotes" koje su legalno gledajuchi nevazne?
2. Kako to da su te "Headnotes" bile kljuchne u sluchajevima gdje se potegao "the Foutheen Amendment" od toga dana na dalje?
Postoje teorije, i o njima Hartmann pishe u ostatku knjige, ali ja u to ne mogu ulaziti. Meni je dovoljno skuzit da se to dogodilo, i da je to danas chinjenica. Jes, nema smisla, ali to je stvarnost.

E sad, imate dva izbora, ili se smijati ili plakati. Nevazno o izboru koji ste uchinili, ipak, to je ono shto nas okruzuje, i svakim danom postaje sve jache i jache.
Najgluplje mi je kad pricham o nekim od tih stvari nekom Ameru, a frajer se narogushi i kaze:"Chuj, Ak' ti se ne svidja Amerika, idi van!".
Taj kometar se chuje chesto, i to je prvi znak da razgovarash sa "sirovinom"; sa sluchajem koji je Dr. Pavlov opisivao u svojim eksperimentima. Prije nekih 2000 godina kad bi ti netko rekao:" Ak' ne volish Rim, idi van!".
Tvoj odgovor bi vjerojatno bio: "Pa kud da idem, Rim vlada svijetom!"
Isto je i danas, SPQR je "alive and well".

Money, Money, Money: It Must Be Funny In The Rich Man’s World!
Pitanje: Tko stvara novac s kojim se placha interes?
Ak’ posudish $10,000 od banke uz 9% interesa, onda dugujesh banci $10,900. Ali banka je proizvela samo $10,000 za taj “loan”, odakle dolaze tih $900 za interes? Naoko izgleda da, ti i ostali ljudi koji su uzeli slichan “loan”, ne mogu otplatiti taj “loan” jednostavno zato shto nema dovoljno novaca u cirkulaciji da bi se taj dug otplatio u cijelini, onih $10,900. Jedno rijeshenje ovog sluchaja bi bilo posuditi tih dodatnih $900, ali to opet vodi novom interesu, ……. Hmmm….., tu nema kraja :-). Shto vishe posudjujemo moramo josh vishe posudjivati, i dug koji je baziran na “Fiat Money” je poput spirale koja nema kraja, i koja vodi sve vechem i vechem dugu.
U redu, ovo je djelomichno istina. Istina je da nema dovoljno novaca u opticaju da bi se dug mogao otplatiti, ali nije istina da je jedini nachin otplate duga posuditi vishe novaca. Nisam ovdje uzeo u obzir vrijednost rada “labor”-a, i kako se rad moze iskoristiti za otplatu duga. Idemo predpostaviti da vrshish otplatu svog duga od $10,900 jednom mjesechno u ratama od $900, i da od te rate $80 predstavlja otplatu interesa. Ubrzo skuzish da je otplata od $900 mjesechno visoka, i odluchish nachi dodatni posao. Istovremeno banka koja ti je posudila novac radi profit na tvoj dug od $80 svaki mjesec. Poshto je tih $80 interes, i ne smanjuje se kao shto se smanjuje glavnica duga koji otplachujesh, tih $80 mjesechno je novac koji banka moze portoshiti kako zeli.
E sad, recimo da banka odluchi prati podove jednom tjedno i zaposli tebe da to radish za $80 mjesechno . Rezultat je da sad zaradjujesh novac s kojim plachash interes na svoj dug, i tu je sad poanta. Dok god radish za banku, svaki mjesec, isti dolari idu u banku kao interes, onda izlaze iz banke kao tvoja placha, pa onda opet ulaze u banku kao otplata tvog duga. Heh, da li sam vas zmotao?. Kasnije che biti jasnije, nadam se.
Nije vazno da li radish za banku ili ne. Nije bitno gdje zaradjujesh svoj novac, novac uvijek dolazi iz banke i onda opet odlazi u banku :-). Krug kroz koji novac prolazi moze biti mali ili veliki, ali chinjenica je da se interes uvijek placha kroz ljudski rad. Vaznost ove chinjenice je chak vecha od one spoznaje koja je potekla od nasheg pochetnog pitanja; one spoznaje da nema dovoljno novaca u cirkulaciji za potpunu otplatu duga. Iznenadjuchi zakljuchak je da su oni koji skupljaju plodove ljudskog rada zapravo ti koji stvaraju (printaju) tzv “ Fiat Money”!
Pa, tko su ti ljudi??? Shto je zapravo “Fiat Money”? Ja nisam bogat, i stoga mozda i ne bih trebao pisati o ovoj temi. Moze se uvijek nachi neki mulac koji bi rekao:" Pa kad si sve to skuzio, kako to da nisi bogat?". Heh, ova pricha je upravo o tome. Kako razumijeti ono shto se dogadja oko tebe, ali istovremeno shvatit' da si nemochan. To je sistem u kojem si ti samo jedan sharaf. Naravno, postoje nachini na koji se mozesh probiti u "vshi sloj drushtva", ali to ima svoju cijenu koja je visoka. Da li si spreman platit' tu cijenu?
Ok, natrag na prichu. American Heritage Dictionary definira "Fiat Money" kao:" Paper money decreed legal tender, not backed by gold or silver.". Ok, u prijevodu, "Fiat Money" ne predstavlja nishta shto ima stvarnu vrijednost (intrinsic value), ali se mora poshtovati jer je odobren zakonom (decreed legal tender). "Legal tender" jednostavno znachi da zakon kaze da morash primiti taj papir kao "currency in commerce". Drugim rijechima, zakon te tjera da prihvatish taj papir kao sredstvo za razmijenu u trgovini.
Pricha o novcu kroz povijest je jako zanimljiva. Postoji jedna nit koja je zajednichka o novcu u svim kulturama. Novac je uvijek bio vezan za neshto "stvarno", neshto materijalno. To "stvarno" bi mogle biti shkoljke, riza, sol, duhan, zlato, srebro. Ipak, kroz stoljecha, vladajuchi dio drushtva je htio nachi bolji mekanizam. Neshto shto "mase" ne bi tako dobro razumijele. Kad koristish rizu kao novac, lako je skuzit matematiku da ti recimo frtalj kile rize kupi jednu cigaretu. Ali kako skuzit cijenu cigarete kad ti netko hoche platit sa komadichem papira na kojem uz slikice pishe neki broj?? Hmmmmm.......
Poanta ovog posta je skuziti da je "Fiat Money" fikcija. "Fiat Money" nema "intrinsic value", njegova vrijednost se ne moze usporediti s NICHIM stvarnim! Kad George W Bush treba novac za rat u Iraku, on ode do Federal Reserve System building-a, rukuje se sa Alan Greenspan-om, i kaze; "Chuj Alan, treba mi nekih 80 biliona dolara za ovaj rat!'. Alan kaze:"OK, sjedne za stol i napishe chek od 80 biliona dolara, i da ga Bush-u!". Bush onda ode u banku i ulozi taj chek od 80 biliona. Do tog trenutka tih 80 biliona dolara nije postojalo u nashoj ili nekoj drugoj galaksiji, ali poput "magic-a", chek od Federal Reserve System's chairman-a makes it a realty. Odjednom imamo 80 billiona dolara vishe u svjetskom ekonomskom sistemu. Americhki dolar je postao "Fiat Money" tokom Nixon-ove administracije (Executive Order on August 15-th,1971). Razlog? Pa trebalo je puno love za financirati "Vietnam War". Posljedica shtampanja "Fiat Money-a" u velikim kolichinama je inflacija. Shto imash vishe novca na trzishtu, to vishe njegova vrijednost pada. Novac se isto mora pokoravati prirodnom zakonu trzishta, zakonu "supply and demand".

Pametni znaju cemu sluzi 'Fiat Money'! greedy
Amgar, cekamo autorizaciju i eventualno komentare...smijeh


- 00:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2011 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (1)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (8)
Ožujak 2006 (6)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (9)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (5)
Listopad 2005 (7)
Rujan 2005 (8)
Kolovoz 2005 (9)
Srpanj 2005 (8)
Lipanj 2005 (3)

Komentari On/Off

burninmadil Empire

...SYMPATHY FOR THE DEVburninmadIL...
Please allow me to introduce myself
I'm a man of wealth and taste
I've been around for a long, long year
Stole many a man's soul and faith

And I was 'round when Jesus Christ
Had his moment of doubt and pain
Made damn sure that Pilate
Washed his hands and sealed his fate

I stuck around St. Petersburg
When I saw it was a time for a change
Killed the czar and his ministers
Anastasia screamed in vain

I rode a tank,
Held a general's rank
When the blitzkrieg raged
And the bodies stank

I watched with glee
While your kings and queens
Fought for ten decades
For the gods they made

I shouted out,
"Who killed the Kennedys?"
When after all,
It was you and me

Let me please introduce myself
I'm a man of wealth and taste
And I laid traps for troubadours
Who get killed before they reached Bombay

Just as every cop is a criminal
And all the sinners saints
As heads is tails, just call me Lucifer
'Cause I'm in need of some restraint

So if you meet me, have some courtesy
Have some sympathy, and some taste
Use all your well-learned politesse
Or I'll lay your soul to waste

Pleased to meet you,
Hope you guessed my name,
But what's puzzling you
Is the nature of my game...












Free Hit Counters
Free Hit Counters