Sveta Misna žrtva
Žrtve Starog Zavjeta nisu bile dostatne, da božanskom Veličanstvu dadu zadovoljštinu za sve nebrojne grijehe ljudi. Zato je bila potrebna jedna druga žrtva, mnogo svetija i čistija, koja će trajati do konca svijeta i moći da sve naše dugove Bogu isplati.
Nema ništa ljepšega i ništa dragocjenijega, nego je sveta Misa, jer ona nam daruje Isusa Krista u Presvetom oltarskom Sakramentu. Kad bismo znali, što je sveta Misa, od radosti bismo umrli. Nikad nećemo na zemlji shvatiti, kolika je sreća, svetu Misu smjeti prikazati. Istom u nebu ćemo razumjet.
***
Oltar je kao krilo Marijino, gdje jedan Bog svaki dan u rukama svećenika biva čovjekom. Zaista, ovdje su jasle, gdje On drugi put biva rođen, na ovom se oltaru On žrtvuje, kao nekad na križu na Kalvariji.
***
Sva dobra djela skupa nisu ravna svetoj Misnoj žrtvi, jer su ona samo ljudsko djelo, dok je sv. Misa djelo Božje. Mučeništvo prema njoj nije ništa, jer ono je žrtva, koju čovjek sa svojim životom prinosi Bogu. No sv. Misa je žrtva, koju za čovjeka prinosi Bog sa svojim Tijelom i Krvlju.
***
Da pravo shvatite veličinu i zaslužnost sv. Misne žrtve, bit će dovoljno, da vam se sv. Ivan Zlatoustim kaže, da sv. Misa cijelo nebo razveseljuje, svim siromašnim dušama u čistilištu donosi olakšicu, svakovrsne blagoslove privlači na zemlju i Boga više časti, nego sve muke svih mučenika, nego pokore svih pustinjaka, više nego sve suze, koje su prolivene od postanka svijeta, i sve, koje će još teći do konca svih dana.
Ako me pitate, zašto je tome tako, to je odgovor vrlo jednostavan. Svi su ovi čini bili i bivaju vršeni od ljudi i grješnika, koji su svi manje ili više bili i jesu dužnici Bogu, u svetoj pak Misnoj žrtvi prikazuje Ocu svom nebeskom Njegov bivstveno jednaki Sin, Bog i čovjek, zasluge svoje muke i smrti. Iz toga možete vidjeti, da sv. Misa ima beskrajnu vrijednost.
*** Ovo sveto i čisto žrtveno Janje je sam Isus Krist, koji je Bog, kao i Njegov Otac, i ujedno čovjek, kao i mi. On se žrtvuje dan za danom na našim oltarima, kao što se jedanput žrtvovao na Kalvariji, i ovom svojom čistom, neokaljanom žrtvom iskazuje on Bogu svaku čast, koja mu pripada, i isplaćuje sve, što je čovjek Bogu dužan. On se žrtvuje dnevice, da uvijek iznova prizna vrhovno Božje gospodstvo nad stvorovima i posve uništi sramotu, koju grijeh nanosi Bogu. Pošto dakle Isus Krist u sv. Misi djeluje kao posrednik između Boga i ljudi, postiže On nama ovom uzvišenom žrtvom sve milosti koje su nam potrebne. On nadalje božanskom Veličanstvu iskazuje svu zahvalnost, koju su mu ljudi dužni.
***
Najbolji način prisustvovanja sv. Misi sastoji se u tome, da se mi sa svećenikom sjedinjujemo u svemu, što on izgovara, i da pratimo sve, što on čini, koliko možemo, te da nastojimo u sebi buditi najživlje osjećaje ljubavi i zahvalnosti.
***
Da postignemo beskrajna dobra i blagoslove sv. Misne žrtve, moramo dakako i od svoje strane nešto učiniti. – Ja ću vam na trima primjerim iz Sv. Pisma pokazati, kako možete sa korišću prisustvovati sv. Misi.
Prvi je carinik, o kojemu govori Evanđelist Luka (18, 10-14): "Dva čovjeka uđoše u hram da se mole, jedan farizej, a drugi carinik. Farizej stade i moljaše se u sebi ovako: Hvala ti, Bože, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici , preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega, što stičem. A carinik je stajao izdaleka i nije htio ni očiju podignuti prema nebu, nego je bio svoje grudi i govorio: Bože, milostiv budi meni grešniku!"
O moja draga braćo, kad bi kršćani naših dana imali milost, da sa jednakim mislima i osjećajima kajanja i skrušenja prisustvuju svetoj Misnoj žrtvi, kakvi su ispunjali srce carinika, kakve bogate milosti, kakva dragocjena dobra bi postigli! Kad bismo mi kod sv. Mise molili ovako, kao carinik, izašli bismo iz Božje kuće puni nebeskih dobara, kao što se pčela sa svog izleta na cvjetna polja vraća puna slatkog meda.
Drugi primjer daje nam dobi razbojnik na križu. On nam pokazuje, kako treba da se vladamo kod sv. Mise, naročito u času pretvorbe. Dok su svi drugi, koji su bili svjedoci Kristove žrtve smrti, Njega grdili i psovali, on Ga je hvalio, posvjedočio Njegovu nevinost i priznao Njegovo Božanstvo. Mi se ne trebamo čuditi nad tom velikom promjenom u duši razbojnika, koji je bio uz Krista raspet. Njega je obratio pogled na Božjeg Sina, koji je, raspet na križu, umirao. Može li se zamisliti ikoji pogled, koji bi bio ganutljiviji, nego ovaj? A mi bismo mogli dnevice u njemu uživati, kad bismo imali vjeru. Kako dragocjeni časovi milosti i smilovanja! Nama su oni priušteni u sve dane u sv. Misi kod pretvorbe! O moja draga braćo, kad bismo u času pretvorbe imali sreću i milost, da nas živa vjera oduševi, tada bi jedna jedina sv. Misa udostojala, da nas od svih grijeha oslobodi, okove svih opačina razbije i učini iz nas prave pokornike, tj. savršene kršćane.
Treći primjer daje nam satnik u Evanđelju. On nam pokazuje kako treba da se vladamo kod svećenikove Pričesti. Primjer ovog muža tako je lijep i vrijedan divljenja, da se našoj Majci, sv. Crkvi, svidjelo, te nam ga ona svaki dan, kod sv. Mise pred oči stavlja.
"Gospodine, nijesam dostojan, da uniđeš pod krov moj, nego reci samo jednu riječ, i ozdravit će duša moja." (Mt.8,8.)
O kad bi dragi Bog opazio u nama istu poniznost i istu spoznaju naše ništetnosti, kako rado i s kako bogatim milostima bi se On tada navratio u naša srca i u njima se nastanio! Kako mnogo snage i srčanosti bi nam On tada podijelio, da pobijedimo neprijatelje svoga spasa! Hoćemo li jednu temeljnu promjenu u duši i popravak života, tj. Ostaviti se grijeha i vratiti se k Bogu? Slušajmo tada nekoliko sv. Misa s tom namjerom, i mi smijemo biti sigurni, ako to pobožno činimo, da će nam dobri svemogući Bog pomoći, da se iz bijede grijeha dignemo. O kolike bi nesretne duše bile oslobođene od svojih grijeha, kad bi imale sreću i milost, da pobožno prisustvuju svetoj Misnoj žrtvi!
***
Nema nijednog prikladnijega vremena, da pregovaramo s Bogom o velikom i važnom poslu našeg vječnog spasa, nego su dragocjeni časovi, što ih proživljujemo, kad slušamo sv. Misu. Tamo se Isus Krist sam svom nebeskom Ocu žrtvuje, da nam ishodi sve moguće milosti i blagoslove. Sveti nas Ivan Zlatousti ovako bodri: "Ako smo u žalosti i pod kušnjama stenjemo, -tamo ćemo naći utjehu. Ako nas naokolo opsjedaju i muče napasti, hrlimo tada k sv. Misi, i mi ćemo tamo sigurno naći jakost i sredstva, sa nad đavlom iznesemo pobjedu. Zaista, moja draga braćo, kad bismo imali dovoljno vjere, tada bi bila sv. Misa za nas lijek za sva zla, koja nas u ovom životu mogu pogoditi, jer Isus Krist, koji se u sv. Misi za nas žrtvuje, jest uistinu naš svemogući liječnik, koji sve naše nedostatke na tijelu i duši može izliječiti.
*** Nijedan čas nije dragocjeniji i uspješniji, da nam ishodi milost obraćenja, nego je čas pretvorbe kod sv. Mise. O, kad bi roditelji, očevi i majke, znali ovaj dragocjeni čas na pravi način iskoristiti, tada njihova djeca ne bi bila tako neposlušna, tako daleko od puta, koji vodi u nebo. O bijedni ljudi, koji tako beskrajno blago imaju pred sobom, a ipak se ne koriste njime!
***
No vi ćete mi reći: "Ako smo siromašni i ništa nemamo, to nam i kod sv. Mise nitko ništa ne da." –Ludi govor! Ta što hoćete da vam Bog dade, ako vi računate samo sa svojim radom, a nikako na s Njim? Ako nemate vremena, ni da svoju jutarnju i večernju molitvu obavite, a kamoli da sv. Misu slušate? O vi bijedni slijepci, vi ne poznate sredstava božanske Providnosti, koja onima na raspolaganju stoji, koji se u Boga uzdaju.
Hoćete li jedan primjer za to, koji udara u oči? Stoji evo pred vama. To je vaš duhovni pastir i sve ono, što je on u Arsu već stvorio.
***
No vi ćete mi reći: "Lako je Vama govoriti, kad vam se sve daruje". –Istina, no tko mi daruje, ako ne božanska Providnost? Od nje je sve moje blago, i od nikud drugud.
***
Vianney je za svoje pobožne ustanove raspolagao sa velikim sredstvima, koja su mu sa svih strana pritjecala, i često je obilovao novcem, kojega on nikad nije tražio, nego prezirao i uvijek punim rukama izdavao.
***
Iskustvo nas uči, da u pravim kršćanskim obiteljima, koji se članovi često nađu kod sv. Mise, ima mnogo više reda i napretka, i u njihovim zemaljskim poslovima, nego kod onih, u kojima manjka vjere, i koje nikad tobože vremena nemaju za sv. Misu. O, koliko više bismo imali sreće i uspjeha kod svih naših pothvata, kad bi smo imali više vjere i pouzdanja u Boga, mjesto da se oslanjamo posve samo na sebe i na naša nastojanja!
***
O moja draga braćo! Kad bismo imali sreću, da vrlo pobožno i sa pravim raspoloženjem srca prisustvujemo sv. Misi, tada bismo mi posve sigurno postigli milost svoga obraćenja, sve kad bismo bili okorjeliji, nego Židovi, slijepiji, nego pogani, i tvrđi, nego golgotske pećine, koje su se kod Isusove smrti otvorile.
***
Kada ja poslije pretvorbe u mojim rukama držim Presveto Tijelo našega Gospodina Isusa Krista, i kada se u časovima malodušnosti smatram vrijednim pakla, tada kažem sebi: "Ah, kad bih barem Njega mogao uzeti sa sobom! I pakao bi bio sladak u Njegovoj prisutnosti. Ne bi mi bilo teško, da cijelu vječnost ostanem u njemu i trpim, kad bismo samo bili zajedno. Ali tada to više ne bi bio pakao. Struje ljubavi ugasile bi kaznenu vatru pravednosti."
***
Kako slijep je ipak čovjek, da se toliko kinji, da bude vječno osuđen i vrlo nesretan, pa već i na ovom svijetu! Kad bismo imali milost, da ozbiljno mislite na svoj spas i sv. Misi prisustvujete, kad god možete, jasan bi vam bio dokaz za sve ovo, što vam kažem.
***
O, kad bi nam ipak Bog dao milost, da na početku sv. Mise na jednoj strani spoznamo veličinu i uzvišenost vječnog Velikog Svećenika Isusa Krista, koji se za nas žrtvuje, a na drugoj broj i težinu naših grijeha, kojima smo opterećeni, te pod njihovim teretom uzdišući pojavimo se pred Njim –kako brzo bismo mi postigli oproštenje i milost ustrajnosti u dobru sve do konca!
***
Sv. Toma Akv. Veli nam, da je jednog dana za vrijeme sv. Mise vidio Gospodina našeg Isusa Krista. Ruke su Mu bile pune dragocjenog blaga, koje je htio podijeliti, te mi, ako češće i pobožno pristupamo svetoj Misnoj žrtvi, mnogo više milosti dobivamo, nego obično, i mnogo više sreće i blagoslova i u našim vremenitim stvarima.
***
O, kad bi nam dragi bog ipak jedanput dao milost, da pravo razumijemo, što je sv. Misa, -kolika li dobra spasa, na kojima sada oskudijevamo, bismo imali na raspolaganju! O kolikih bi opasnosti bili sačuvani! Kako često li je već pobožno slušanje sv. Mise sačuvalo od svakovrsnih nesretnih slučajeva i nagle smrti, kolike li ih je sačuvalo od teških udaraca sudbine!
|
