Sretan & zaljubljen
10.12.2007., ponedjeljak
Sedmica i 100
Ponovo je nedjelja, iza mene je jos jedna radna sedmica i savrseno lijep i prijatan vikend. Pripremio sam sve sto mi treba za sutra i sad pocinjem vec polako da se oduzimam u toplini kreveta ali nadam se ne prije nego konacno i slozim malo svoje misli i napisem ponesto. Puno mi se misli vrti po glavi vec danima i cini mi se da sto vise prolazi vremena da se sve vise i vise stvari talozi u meni, neizrecenih stvari. A trebaju biti izgovorene jer se osjecam tako ispunjen. Ali da krenem redom.Kao prvo, jedna od stvari koja me beskrajno raduje je cinjenica da se moj najbolji gay prijatelj najavio da dolazi za predstojece Bajramske, Bozicne i Novogodisnje praznike. Zajedno sa svojim momkom. I ono sto me najvise odusevilo – bice kod njegovih roditelja gosti. Morat cu da ga zafrkavam da ga punica/sverkva ocigledno prihvatila za zeta. Vec se sad pomalo radujem kao malo dijete ponovnom vidjenju sa njima dvojicom i zajednickom zezanju i prici. Vjerujem da ce praznicna idila doprinjeti jos vise dobrom raspolozenju. Dok nisam zaboravio, zadnji izlazak sa njima dvojicom je bio u jednom novom lokalu u Sarajevu, necu ga imenovati da ne dovodim nekoga u nezgodnu situaciju, ali ono sto sam, zajedno sa svojim dragim, primijetio da dati lokal ne samo da je izrazito prijatno opremljen i gayfriendly nego uvecer ima i nevjerovatno simpaticnog mladog konobara. Zaista se pitam da li je ciljano zaposlen da bas radi nocne smjene jer ga u toku dana nikad nema, steta sto ga covjek ne moze vidjeti i na dnevnoj svjetlosti. Znam samo da uzivam svaki put kad nam pridje u onoj svojoj stilizovanoj uniformi, bijela kosulja, tamno prsluce, marama oko vrata koja na neki nacin jos vise istice njegove solufe i baby-face, duga tamna kecelja koja tako dobro stoji na njemu... Dosta sanjarenja, ali ocigledno je da se u ovom svijetu cak i «gay moda» prodaje. Nije slucajno da on radi bas tu. Priznajem da mi je to mjesto bas nekako postalo drago. Sto li? :) Ujedno, trenutno smo se nas dvojica dali u ispitivanje novih lokala u gradu. Isprobali smo dva nova mjesta (za one iz Sarajeva – super mjesto za intimnu i mirnu veceru u odlicnom ambijentu bez previse pateticno romanticne dekoracije je bivsi kafic Boss kod Holidey Inn-a, za preporuciti.) Drugo novo mjesto je ipak nesto posebno. Ne znam kakvi ste kad je pusenje u pitanju ali ja sam zadrti antipusac. Moj dragi pak ne. Voli da zapali. Ali... ocigledno da ovaj svijet sve vise pocinje shvatati nepotrebnost ove navike tako da smo bili nemalo iznenadjeni otkrivanjem novog mjesta u gradu u kojem se – ne pusi. «Torte i to». Kombinacija caffe-bara i slasticarne sa ubit-cu-se dobrim kolacima. Ambijent odlican, svijetao, enterijer uradjen u stilizovanim kasnim 60tim, neupdaljivi kutak za djecu. Ali jedno upozorenje – pogledajte cjenovnik prije nego sto narucite nesto tako da vas ne iznenadi kad vam dodje racun za dvije osobe od 15-18 KM koliko ce vas kostati dva kolaca i dvije kafe/dva pica. Prednost – pojedete nevjerovatno dobar kolac, nemate teski osjecaj u stomaku i istinski se odmorite. I nemate problem sa odjecom koja se osjeti na dim cigareta. Trebam li uopste reci sta je moja ljepsa polovina uradila odmah po izlasku? Ove sedmice sam imao priliku da istinski uzivam i to na poslu. Pitate se kako? Pa, recimo da sam upoznao neke ljude iz cijele Europe koji bi trebali da mi budu buduci kontakti i priznajem da sam istinski uzivao dok sam slusao njihova izlaganja. Lijepi primjerci iz Britanije, Finske, Estonije, Svicarske, Italije, Ceske, Skotske, Srbije samo su smjenjivali jedan za drugim... Pobjednik mog imaginarnog takmicenja za najsipaticnijeg Europejca je definitivno Estonac. Slijedili su ga Italijan i Finaca ubjedljivo zadnji je bio Amerikanac. Ok, on je svakako van konkurencije kad je Europa u pitanju. U svakom slucaju od sada cu da razmislim dva puta prije nego pomislim da su ljudi iz istocnih zemalja neinteresantni. Inace, ove sedmice sam se na momente pitao odakle ja vadim snagu da sve stignem da uradim u jednom danu. Ne, nije mi dovoljno sto provedem 8-9 sati na nogama zbog posla, ne, produzim brzinski jos do grada i nahodam se sa prijateljicom sa faxa, dodjem onda kuci, brzinski jedem, izdrzim jedan krug porodicnog okupljanja i price sa njima i onda se jos dam u hodnju sa dragim. Pitam se zaista sta je dovelo do promjene mog metabolizma i do takvog njegovog ubrzanja. Ne kontam. Mozda cinjenica da sad jedem samo dva puta dnevno. I spavam 6-7 sati dnevno. Ali dobro mi je. Ne smijem da se zalim. Dragi? O, slusa. I tako mi to prija. Imali smo splet nekih lijepih okolnosti tako da smo zajedno «proslavili» mali jubilej, nasih prvih 100 dana. Slucaj je htio da bas noc prije toga malog jubijela odemo na dugoocekivanu operu «Rigoletto». Koji ugodjaj! Pomisao da covjek provede 3 sata u pozoristu mogla bi nekoga natjerati na ocaj i samoubistvo ali je ovo bilo zaista nesto posebno. Poslije toga smo onako dojmljeni vidjenim i onime sto smo culi produzili i ponovo dokasno zalomili u prici sa njegovim prijateljem. I tu sam ponovo dosao na svoje. Tako uzivam u drustvu svestranih osoba koje mogu da budu i najvece mahuluse ovog grada ali i neprevazidjeni akademici! Ujedno smo njegov prijatelj i ja smo skontali jos jednu zajednicku crtu – Eurovizija. Dragi je samo prokomentarisao da je i on napokon nasao nekoga skim moze o toj temi pricati te da sam ga time definitivno kupio :) A nas 100. dan? Pa, starci su bili van grada tako da smo nas dvojica mogli da budemo sami i da si priredimo pravi ugodjaj za taj jubilarni dan. Ono sto me ipak najvise dojmilo je ono u toku noci kad se na momente budis iz sna i osjetis taj zagrljaj oko sebe, cujes jednolicno disanje i ponovo utones u san ne propustivsi pri tome priliku da se prije toga jos vise uvuces u taj zagrljaj. I onaj njegov pogled, pogled u kojem vidis povjerenje i zelju da ti svojim postojanjem osigura sigurnost i mir koji toliko zelis. Zato i osjetim da ga svakim danom sve i vise volim. Zato jer mu se u zivotu nista ne podrazumijeva, sve treba biti na neki nacin ili receno ili pokazano. I ne stidi se pokazati mi koliko mu je stalo do mene. pokazati mi koliko sam za njega jedinstven. Na spavanje inace, sad mi je ostalo vec manje od 7 sati sna. Lijep pocetak radne sedmice zelim svima! I da, blizi se kraj mjeseca kao i kraj godine, vrijeme za podvlacenje crte i rezimiranje se sve vise priblizava... Za kraj jedna od najpoznatijih arija iz Verdijevog Rigoletta u izvedbi jednog i jedinog Pavarottia! |
