PSI I NJIHOVE VRSTE

subota, 26.01.2008.

PUDL

VELIKI PUDL ( Grand caniche )
To je pas skladnog oblika, srednje velik, sa značajnom frizurom i kovrčastom ili zauzlanom (ako nije raščešljana) dlakom. Njegov hod je tipčan - kao da pleše. Veliki pudl je uvećana podvrsta manjeg, od kojeg je i uzgojen. Pasminske karakteristike su iste za sve podvrste pudli (pročitajte sve o toj pasmini). Pas je čvrsto graden, kvadaratičnost njegovog tijela naglašava karakteristična frizura. Glava je duga, lubanjski dio je zaobljen, gubica jaka, njuška crna kod crnih, a bijela kod bijelih i sivih pudli. Smedu njušku imaju smedi pudl i aprikot pudl. Dlaka je duga. Rep drži uspravno i do polovice je kupiran. Dlaka je gusta, vunasta i gruba. Visina - od 45 do 58 cm, težina - do 22 kg.
Posebnu Ijubav prema pudlama izrazio je Peter Scheitlein 1840. godine u svom djelu "Pokušaj spoznavanja životinjske duše" ("Versuch einer vollstandigen Tierseelenkunde"): "Najpotpuniji pas je pudl. Što god je lijepoga i pametnog napisano za pse odnosi se i povezano je s njima. Taj pas je nešto posebno, originalno i genijalno. Sve na njemu je psihologija. Pudl je po naravi dobar. Svaki, koji je loš, takav je zbog lošeg ophodenja Ijudi prema njemu."Prije I. svjetskog rata pudle su uzgajali samo u jednoj veličini. Po mogućnosti su morali biti veći od 40 cm. Razlikovali su se samo po boji i frizurama. Pri kraju dvadesetih godina uzgojili su idealan tip velikog pudla. Patuljasta pudl je postao modni pas, koji je počeo izguravati velikog. Bilo je razdoblja u kojem je veliki pudl (zovu ga još i "kraljevski pudl") bio već skoro zaboravljen, a sada je sve omiljeniji, prvenstveno zbog dobrog karatera.
SREDNJI PUDL ( Caniche moyen )
To je "ishodišni" pas za sve tri veličine pudli (velikog, srednjeg i patuljastog). Glavu drži uspravno i ponosno, vrat je čvrst, bez podbratka. Šape su malene, zatvorene i oble. Medu prstima je plivaća kožica. Nokti su tvrdi i debeli.
Dužina tijela obično malo prelazi visinu. Leda su kratka. Koža je elastična, a njena boja je prilagodena boji dlake. Bijeli pudl ima kožu srebrnaste boje, a očni rub, usne,nos, desni i nokti su crno pigmentirani. Boja krzna je crna, smeda, bijela, srebrna ili aprikot. Visina - od 30 do 40 cm, težina - oko 15 kg.U njegovoj domovini Francuskoj pudla zovu caniche, što dolazi od riječi canard- patka. Ime govori da su ga prvobitno upotrebljavali za lov na pernatu divljač. Potomak je već skoro izumrle francuske pasmine barbet. Pudl je po naravi Ijubazan pas. Na strance i srodnike se ne obazire. Svu pozornost posvećuje članovima svoje obitelji. Nikada nije umoran, svoju prijaznost i svoje znanje želi uvijek iznova dokazivati, i zato je ponekad uistinu dosadan. Lako uči i voli raditi. Ima odlično pamćenje, stoga nauči mnoge stvari. Žalosno je da njegova velika sposobnost učenja najčešće nije iskorištena, jer je ne cijenimo dovoljno. Tvrd je pas, potrebno mu je puno kretanja. Tipičan je pas za držanje u stanu (ne pušta dlake), oprezan, mada ne obrambeni pas. Kod njege moramo paziti na unutrašnjost ušiju i zubni kamenac.
PATULJASTI PUDL ( Caniche miniature pudl )
Malen je, izrazito živahan pas elegantnog koraka (kao da pleše). Ima kvadratično tijelo, koje može biti frizurom naglašeno ili smanjeno. Na dugoj glavi s okruglim čeonim dijelom stop je malo izražen. Oči su postavljene malo bočno, pogled je živahan i vatren. Boja očiju je tamno smeda kod crnih, bijelih, sivih i aprikot pudlica, a kod smedih je svijetlo smeda. Uši moraju biti duge do usnih kutova. Mora biti bogato odlakan, s dugom, kovrčavom dlakom. Opseg prsiju, mjeren sa plećima, mora biti najmanje 10 cm veći od visine. Ima bujno krzno od kovrčave, vunaste dlake. Visina - do 30 cm, težina - oko 4 kg.
Prvi patuljasti pudl upisan je u njemačku rodovničku knjigu 1912. godine. U Americi tog psa zovu toy poodle. Ponekad je ta najmanja vrsta pudla definirana kao četvrta veličina tih omiljenih pasa. Patuljasti pudl mora biti samo smanjeni oblik srednjeg pudla i mora održati sve njegove tjelesne omjere. Uzgoj patuljastih pudla je zahtjevan, jer psi teže prerasti standardom odredenu visinu. Pas je posebno pogodan za život u manjim stanovima, ali i u većim gradovima. To je modni pas, naomifjeniji medu svim patuljastim pasminama čak i kod nas. Više od polovice svih pudli su patuljaste veličine.
Patuljasti pudl ima iste osobine kao njegov veći brat, srednji pudl. Privržen je Ijudima, lako uči, prijazan je i živahan. Njegova živahnost može rezultirati pretjeranom temperamentnošću, čemu naginju sve manje pasmine. Stoga veterinar treba, kod mogućih operativnih zahvata, više narkotičnog sredstva nego za recimo srednjeg pudla. Ako tako živahnog psa razmazimo i počovječimo, može postati nervozan i u konačnoj fazi histeričan. To rezultira agresivnošću - dovofjno je samo maknuti ruku prema njemu
i on će je ugristi. Do toga ponekad dode i zbog pretjeranje fjubomore prema obitefjskim članovima. Ako ga netko iz obitefji drži u naručju i približi se stranac, napast će ga. Za to su krivi vlasnici.Pudl treba više njege nego drugi pas. Da bi dlaka bila stvarno kvalitetna, moramo je svaki dan pošteno raščešljati.U inozemstvu, pogotovo u Americi, možemo naći i dvobojne pudle u različitim kombinacijama boja. Do sada je priznata samo crno-bijela kombinacija, a druge ne. Ako pudla vodite na izložbe, mora imati propisanu frizuru.
1. Lavlja frizura (klasična): Po njuški, zadnjim nogama i zadnjem dijelu tijela dlaka je kratko ošišana. Narukvice s dužom dlakom potrebno je ostaviti na prednjim i zadnjim nogama, a vrh repa mora biti oblikovan u ćup. Dulja dlaka je i po glavi te po prsima do kraja rebara.
2. Moderna frizura: Ostavfjaju se hlače na prednjim i zadnjim nogama, a donji dio nogu do kraja prstiju ima kratku dlaku. Rep je oblikovan u ćup. Na vrhu glave i na ušima je duga dlaka. Potpuniopis te frizure u knjizi bi oduzeo previše prostora.
Kada na izložbi dva jednakovrijedna psa imaju različitu frizuru, jedan klasičnu, a drugi modernu, pobijedit će onaj s klasičnom. U prošlosti su se na izložbama izlagali nefrizirani i neošišani pudli. Imali su uzlastu, oko 20 cm dugu dlaku. Takve pudle nisu više moderne i na izložbama ih nema. Kod štenadi je potrebno šišati samo obrazni dio lubanje i malo skratiti dlaku po cijelom tijelu. Takvu frizuru štene ima do petog mjeseca starosti. Već sam spomenuo - a to se i pretpostavlja da pudle treba njegovati svaki dan.
Upozorenje koje važi za velikog kraljevskog pudla: u standardima piše da se razvio iz srednjeg pudla, što nije istina, jer su prvobitni psi bili visoki izmedu 50 i 60 cm. U stvarnosti su uzgajači od tih pudli došli do manjih oblika. Sada je visina ograničena na 58 cm. Više pse suci diskvalificiraju. Pudle su jedni od najomiljenijih pasa i medu njima je naljepši upravo krafjevski ili veliki pudl. Mislim da je to jedan od najljepših pasa svijeta. Tko jednom ima pudla obično se nikad više ne odvaja od te pasmine

|Komentiraj 51| Printaj| #|

četvrtak, 24.01.2008.

Pekinezer

Pekinezer(Pekingese)
3- 6 kg
visina psa

15 - 23 cm
uporaba

Pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK

10-15 godina

Pekinezeri su pripadnici najstarije pasmine pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.

|Komentiraj 162| Printaj| #|

ponedjeljak, 21.01.2008.

NjEMAČKI OVČAR

Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogučavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.

Položaj nogu i hod:

Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i dužine pravilan i kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.

Odlike karaktera:

Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: črstina živaca, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.
__________________

|Komentiraj 15| Printaj| #|

subota, 19.01.2008.

LABRADOR RETRIVER

Izgled:
Labrador retrieveri su snažni psi, srednje atletske građe, posebno jakog repa. Ženke teže oko 23 - 32 kg, a mužjaci oko 27 - 36 kg. Dlaka im je kratka i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji.

Postoje dvije vrste Labradora, Engleski i Američki, no male su razlike. Engleski su manji, kraći psi, sa većim glavama. Dok su Američki veći. Postoji još i Australijska vrsta, koja je manje poznata.

Osobine:
Labradori su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni. Obožavaju se igrati, osobito u vodi (plivanje). Odlično se slažu sa djecom. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti u obitelji.

Ovi se psi često koriste za lov, policijske potrebe (droga), služe kao vodiči slijepim osobama itd.Obožavaju se igrati i bacati po snijegu. Brzo uče što im je jedan vekiki plus. Dlaka im je kraća, zavisi o vrsti labradora. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i najčešće su tamnije boje od same dlake(posebno kod ženka). Vrlo su zaigrani, nisu za čuvare jedino njihova veličina može malo zastrašiti ljude. Iako izvana izgledaju snažno i opasno, jako su željni igre.

|Komentiraj 17| Printaj| #|

subota, 12.01.2008.

Aljaski malmut

Kao autohtoni aljaski pas, aljaski malamut pripada najstarijoj populaciji ove zemlje. Nekadašnje ime Malhmut dobio je po eskimskom plemenu koje ga je pripitomilo. Težak i snažne građe on je najveći pas za vuču i smatra se kraljem severnih pasa. Kada su Evropljani okupirali Kanadu, koristili su ga za vuču u planinskim predelima. Leti je ovaj pas bio sposoban da ispod stomaka transportuje teret težak preko 20kg. Ovaj snažan, izdržljiv i brz pas, šampion je u trkama saonica. Pošto je veoma čist, miroljubiv, miran, nežan i rado se igra, veoma je cenjen pas za društvo u Severnoj Americi i Kanadi. Evropljani su ga otkrili kasnije. I pored uspeha koji je postigao, ne treba zaboraviti da ovaj pas nije stvoren za život u gradu i da pati zbog vrućine i nekretanja.
Aljaski malamut ima krupnu ali proporcionalnu glavu, široku, blago zaobljenu lobanju, kose, tamne, bademaste oči i prave, male, trouglaste uši, blago okrenute ka napred. Vrat mu je snažan, slabine čvrste i kratke, a noge, veoma mišićave. Ima snažne i čvrste šape. Rep mu je u obliku elegantne perjanice, podignut iznad slabina ili niže.Gusta, gruba dlaka veoma je zbijena u predelu oko vrata, po plećima i bedrima i prekriva masnu, gustu i vunastu poddlaku. Može biti u svim nijansamasive boje do crne, sa belim oznakama na stomaku i delu šapa i svetlijim ili tamnijim obeležjem u obliku kape na lobanji, ili u obliku maske na licu. Bela mrlja na čelu ili potiljku je veoma cenjena. Jednobojno belo krzno je takođe dopušteno.

|Komentiraj 24| Printaj| #|

petak, 11.01.2008.

BERNSKI PLANINSKI PAS (Bernersennerhund)

Najpoželjniji ljubimac iz psećeg svijeta!

Nazvan je po bernskom kantonu u Švicarskoj gdje je došao sa Rimljanima prateći Cezarovu vosjku, a tu se onda prilagodio i ostao. Ima sve karakteristike mastifa, a vjeruje se da potiće od molosa iz drevne Grčke i Rima. U njegovim precima se može otkriti nekih nasljednih osobina bernardinaca, njufaundlenda i rotvajlera. Žive u dolinama i planinama na početku diljem Švicarske gdje čuvaju stada i tjeraju goveda, čuvaju kuće, nose teret i vuku saonice sa mlijekom. Radni su psi izuzetno privlačnog izgleda vjerni svome gospodaru. Spadaju u red rijetkih trikolora u pasjem svijetu. Dugo su ostali u granicama svoje domovine. Prvi puta su se pojavili na jednoj izložbi 1904. godine kada ih je profesor Albert Heim standardizirao i odvojio od Appenzellerskog i Velikog švicarskog planinskog psa koji su se do tada vodili kao Švicarski psi. Najviše ih je bilo južno od Berna u kraju Durrbach. U selima su ga koristili kao čuvara i sve više kao psa za pratnju i obiteljskog psa koji je inzvanredno oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivim.

On je izuzetno dobar kućni ljubimac koji traži dosta prostora ili šetnje, privržen obitelji, a naročito djeci, voli se poigrati i sa drugim životinjama. Izuzetno je poslušan, ali ne i ponizan, brzo shvaća zadane mu radnje, te je "mekan" za obučavanje. Može se školovati kao sportski pas jer postiže dobre rezultate. U Engleskoj ga oblače u odore za priredbe i slične atrakcije za prikupljanje novca u dobrotvorne svrhe. U čitavoj Europi je jako dobro zastupljen, a i u Americi mu je izuzetno porasla popularnost.

Na njemu prevladava crna boja, koja je prekrivena simetrično sa bakarnim plaštem, te bijelim ozračjima na repu, šapama, prsima (poput križa), te bijelom lisom na glavi. Mužjaci su u grebenu visine 64-70 cm, a ženke 58-66 cm gdje se tolerira do 2 cm. Težine su op FCI standardu 35-50 kg. Dlaka im je debela, srednje dužine, ravno ili malo valovita sa prirodnim sjajem i zahtijeva tjedno češljanje. Robusne su građe, snažnih kostiju, jake glave sa ravnom lubanjom, tamnosmeđih očiju dječje upitnog pogleda, snažnog proporcionalnog tijela, bujnog čupavog repa i zastavica na prednjim nogama.

PAS KOJEMU SE NE MOŽE ODOLJETI, IZUZETNO PRIVLAČAN ZA OKO

|Komentiraj 14| Printaj| #|

ponedjeljak, 07.01.2008.

Maltezer

Maltezer je pas porijeklom iz Egipta.
Pas pripada skupini brakoidnog tipa patuljastog ogranka.
Glava: mezokefalna (srednje krupna),
Oči: jako otvorene i nešto krupnije od normalnih.
Uši: oblik im je gotovo trokutast.
Vrat: uspravno nošen tako da glava izgleda kao zabačena unatrag.
Grudni koš: svojom donjom ivicom mora dopirati ispod lakta.
Podlaktica: okomita i prava.
Rep: usađen na produžetku linije sapi i u korijenu vrlo debel, a vrlo tanak pri vrhu.
Boja: boja dlake treba biti čisto bijela, dozvoljeno je i blijeda boja slonovače, dozvoljava se, ali nisu poželjne nijanse blijedo narančaste, vrlo ograničene, koje odaju utisak samo prljave dlake, koje se međutim ipak smatraju manom.
Masa tijela: kreće se u granicama 3-4 kg.
Hodovi: malteški pas treba imati kas kratkih i vrlo brzih iskoračaja, tako da se dobije utisak kao da se kotrlja. Njegovi hodovi ne trebaju nikad, ni u čemu, podsjećati na hodove pekinškog psa.

|Komentiraj 15| Printaj| #|

subota, 05.01.2008.

Bok

Ovo mi je prvi blog.
Veliki sam obožavatelj životinja pogotovo pasa.
Za početak ću vam napisati nešto o svom psu:
Zove se Riki.
Ima 3 i pol mjeseca.
Mješanac je labradora i zlatnog retrivera.
Dresiran je ali ne puno.
U sljedećem postu pišem o nekom drugom psu.
Ako hoćete možete mi predložiti o kojem da pišem.

Molio bih vas da mi ostavljate samo 1 komentar.
I molio bih vas da mi ne pljujete po blogu,onda jednostavno otiđite!