...zove se druga...
utorak, 22.02.2011.
"I love you to pieces, distraction, etc."
I tako odlucimo Plavusa i ja u cetvrtak navece da nam je dosta naseg malog grada, frustracija, skucenosti, pogleda cudnih i prica, i pocnemo se pakovati za tajnu misiju - provesti vikend u glavnom gradu bez da se javljamo samoprozvanim prijateljima.
Petak popodne. Plavusa i ja i svercanje u tramvaju!
Smijem se jer je prvi prolaznik bila osoba koju znam. Okrecem se na drugu stranu. Ovo je vikend kada nikog ne poznajem i nikom se ne javljam. Ovo je vikend za mene i Plavusu. Vikend za odmor. Vikend za mene.
Tako je i bilo. Mami sam poslala poruku kad sam se smjestila u hladnu ali praznu sobu svog najboljeg prijatelja.
'Kljucevi su vam tu, frizider je jad i cemer ali snadjite se. Mozda se i sretnemo nekad iako je moja soba preko puta vase. Zelim vam buran vikend.' - rekao je prije no sto se zavukao pod svoj mirisljavi jorgan.
Smijem se gledajuci ga kako spava. Ljubav koju osjecam prema toj osobi je neopisiva i nemoguca.
Petak je proveden u spavanju i nekom kratkom izlasku i smijehovima u taxiju. Subota je bila burna. Neprospavana noc, apsint, previse posjecenih klubova, nekoliko zanimljivih pogleda, nimalo hrabrosti i nekog prilazenja samo dosadno zurenje koje jedva da moze da digne nekome ego. Zadnja stanica neki ogroman klub, previse ljudi, nekoliko vodkica, 4 sata ujutro i prva pomisao na njega. Krivila sam previse casa koje su dotakle moje usne te noci! Gorki okus vodke me podsjecao na one slatke pozdrave uz 2-3 dosta cudna poljupca ali ipak MOJA 2-3 poljupca.
Opet mi se sve vraca iako sam pobjegla 70tak kilometara od tebe i islo mi je. Dovraga, islo mi je previse dobro da me Slabost ovako gurne u ponor. Dovraga, znala sam da sam slaba zena ali ... Nisam ovoliko! Nemoguce! Otrijezni se i uzivaj u drustvu!
Hladna voda na vratu je pomogla prvih nekoliko sekundi. Kockica leda koja se topila na mom celu i usnama se jako trudila da mi zaokupi paznju ali ON se i dalje javljao. Da si lupam samare pred svima nije islo. Lazni osmijeh pred Plavusom nikad ne upali. Primijetim da vec klima glavom i kotrlja ocima. Ona me zna u dusu.
Uzimam telefon i citam tvoje ime u imeniku, citam poruke od prije nekoliko mjeseci.
Prosla je godina otkako je ovo sve pocelo, Prosla je godina i sest mjeseci ustvari. Proslo je 25 dana od kada sam te zadnji put voljela. Proslo je 8 dana uspjesnog izbjegavanja i zarivanja zuba u usne svaki put kada bi me Iskusenje nagovaralo da te kao sretnem slucajno.
'Trzni se ili idemo kuci! Cemu sve ovo odjednom. Ustani. Plesi. Poludi. Slobodna si. Uzivaj. Iskoristi ovu noc!' - cula sam Plavusin glas pomijesan sa zvukovima pjesme 'No getting over you' . Nije to moja muzika ali je sigurno cudna koincidencija bar sto se naslova tice.
I subotu prezivim. Doduse, probdijem uz cigarete i stari dobri rock iz 70tih.
Najgore od svega mi je pocetak ljetnog semestra i danasnji susret u holu. Stao si i sacekao da prodjem pored tebe. Cemu to? Znas da necu stati da pricamo.
Sutra novi dan, opet ti neki susreti u holu. I nema veze sto su nam ucionice jedna naspram druge. Zmirit cu i necu te namirisati!
Laku noc njegove zelene oci!
utorak, 08.02.2011.
Best of all she liked his eyes, such a translucent green, and so laughing.
Sa glavom zarivenom duboko u knjigu i mislima negdje tamo u XV stoljecu svadjala sam se sa autorom!
''Kako ti ocekujes da ja zapamtim sva ova imena, i jesil ih mogao nagurati jos vise u ovih 300tinjak strana?''
Sva sreca sto se bar u biblioteci znam kontrolisati da ne psujem kao kocijas. To je jedino mjesto na kojem ne progovorim ni rijeci, cak ni u pauzama, imam osjecaj da bih pokvarila trenutak savrsene tisine, zelje za znanjem i inspiracije.
U pola preduge recenice hvata me neocekivani i potpuno neobjasnjivi kasalj. Ne znajuci ni sama kako ali pokusavam da ga zaustavim. U tom trenutku ulazi on, sa svojim osmijehom popunjava citavu prostoriju i samo je on sada tu. Mase! Ja se i dalje borim sa kasljem i prevrcem ocima jer sam sigurna da sam bila jako crvena u licu zbog nedostatka zraka. Napokon dolazim sebi i masem nazad.
Nabacila sam neki polu-osmijeh! Najbolje sto sam mogla!
Necu sada misliti na njega. Pogled bacam na tisuce malih slova koje moram zapamtiti i vracam se u XV stoljece. Pocinje se spominjati ljubav i strast iz nekog razloga i sva moja paznja je usmjerena ka nekim ljubavnicima koji su isli u pakao i nazad zbog ljubavi a onda osjetim dodir na vratu.
Svaki dijelic koze je vristao. Instinktivno zatvaram oci i stavljam osmijeh na lice. On je. Znam po dodiru. Po mirisu.
Dizem glavu a on mi navlaci kapuljacu sa dzempera preko, bas kao djeca!
Ceka sa strane da je sklonim, popravim naocale i nasmijesim se i onda se vraca svojim knjigama.
Naginjem glavu nad knjigu i skrivam se od pogleda. Smijem se! Ne prestajem! Boli me lice od smijanja! Nedostajalo mi je ovo i oni djeciji pogledi i osmijesi. Trenutak istinske srece me tjera da idem vani i zapalim jednu. Uzivam u februarskom suncu. Razmisljam o nekim vitezovima iz knjige, pa o njemu, pa o ispitima, pa zurim u sunce, pa o knjigama koje moram procitati, pa o kafi koja mi je potrebna ...
Vracam se na svoje mjesto i sjedam ponovo. Listam. Ne znam gdje sam stala. Nervozna sam!
Gdje su moji vitezovi?
Koza mi se jezi. Priblizavas se znam. Grizem usnu i zmurim. Nadam se da samo prolazis. Ne prilazi! Ne opet i ne sad kad je previse sjecanja u grlu, spremaju se da izadju i traze te!
Postavljas sasvim smijesno pitanje!
''Kad nam je ispit?''
Kako ne znas kad je ispit za koji se pripremas?
''Nisam sigurna. Javim ti kad provjerim. Nisam prijavila tako da ne znam.'' - odgovaram previse brzo.
''Dobro. Cujemo se.''
Guram knjige u torbu. Nemam ja ovdje vise sta raditi. Sva koncentracija je u jednim zelenim ocima, usnama koje nekako cudno izgovaraju slovo 's' i onim loknicama.
Idem na kafu i na sunce. I idem da se smjeskam koliko mi vilica dopusti bez sakrivanja!
Idem da se radujem sitnicama koja nikada nista nece znaciti osobi poput tebe!
subota, 05.02.2011.
I don't feel safe!
Opet sam iznevjerila samu sebe i obecanje koje sam si dala! Izbjegavaj ga, ne pricaj s njim, ne trazi ga, ako je tu ne gledaj ga... ne idi na ista mjesta na koja on ide nevazno sto je tamo najbolja kafa, ili sto imaju najbolje toceno pivo!
I tako sam izasla sinoc sa drustvom znajuci unaprijed da cu te vidjeti! Nije tesko profulati tebe na bini kako pjevas i sviras zar ne?
Pelin, dupla vodka, pivo, dupla vodka, pivo ... Lakse bi bilo iscijediti mi to iz krvi sada nego onaj trenutak kad su nam se pogledi susreli na pjesmi Gary Moora, i to bas na onom dijelu ''can't make you love me no matter what I do''
Znas ti zasto si pogledao, znam ja zasto sam ja u tom trenutku pozeljela da sam negdje daleko, i da te vise nikad ne sretnem!
Drago prelijepo i nikad moje, sinoc sam zeljela vristati i plakati pred svima ali nisam, nije mi ponos dopustio. Bar to jos imam!
Htjela sam da ti kazem da te volim kad smo se sreli poslije te pjesme! Htjela sam!
Htjela sam da te imam samo za sebe u tom trenutku! Htjela sam da vidis koliko sam ponosna bila dok su ti drugi pljeskali!
Htjela sam da ti kazem koliko te zelim!
Htjela sam samo da ti kazem da je sve okej! Znao bi ti na sta ja mislim.
ALI NISAM TI REKLA NISTA... Rekla sam alkoholu. Sapnula sam mu naslonivsi usne pokoji put na casu umrljanu nekim preskupim sjajilom za usne. I veceras cu! Veceras je lady's night kod Male. Telefon cu da dam nekome da ga sakrije od mene. Ne zelim da te zovem.
Tako je najbolje za oboje!
Zivjeli!
četvrtak, 03.02.2011.
... a imala sam ja jednom jednu loknicu sa one izbezumljene glave, a imala sam i njega nekoliko puta. Imala sam svijet maste oko sebe, imala osmijehe i duge poglede. Imala sam i njega nekoliko puta. Imala sam ga svaki put kad bih ga nazvala. Imala sam ga uvijek kada padne mrak.
Vise nemam ni osmijehe, ni poglede, niti imam noci provedene s njim. Nestao je. Po ovom strujanju koje osjetim na svojoj kozi i grcenju stomaka znam da ima neku novu Prvu. Trebalo bi da me boli ali ja samo imam nagon za povracanje. Znas, mozda nekad uspijem izbaciti i tebe iz svog organizma!
Ja vise nemam ni poglede, ni osmijehe, Nismo sreli mozda i previse dugo. Nemam ga! Nemam ni dan ni noc ni sekunde slucajnih susreta! Nema ni njega...ni moje loknice...one koja mi je mazila usne dok me on drzao pripijenu uz sebe.
Uploaded with ImageShack.us
''And I miss you so much.
There’s no one in sight.
And we’re still making love
In My Secret Life.
I smile when I’m angry.
I cheat and I lie.
I do what I have to do... ''
