subota, 24.05.2008.
GRUPA PUTNIKA: VOZ ZA HONDURAS
Ma nek se sruči…
Dragi moji, redom ljubljeni:
Čarobni SPSS-u,
Stupnjevita regresijska analizo,
I ti, druga…ona koja ne valja…
Pearsonov koeficijentu korelacije
Druže Spearmane,
Analizo varijance,
I nedostojni zamjeniče, Kruskal-Wallisu,
Glupi neprimjenjivi T-testovi,
I vi drugi, ma kako vam je već ime, Vi koji pokazujete krive razlike….
I onaj koji vas je izmislio…
I onaj koji ovo što je ispalo zahvaljujući vama naziva znanstvenim radom,
Skupa s onim koji me tjerao u ovo…
(hm.. zar zaista ja sama??….)
I vi, dobre tete koje čekate da se javim da napokon riješimo ovo, da se riješim ja vas i vi mene…
I svi vi kojima je ovo smiješno,
I svi vi kojima su ovakve stvari bile puka formalnost,
i vi, Ameri i Amerke, koji ste mi dali super bedasti upitnik…
(…i ja koja sam bila lijena raditi svoj…)
jedino što vam mogu poručiti…
ODITE LEPO SVI U HONDURAS!!!!
Lepo. Tako je – lepo.
Ne lijepo.
Lepo!
Povedite i moj glupi perfekcionizam i pustite mi da stavim točku.
Da, dobro je i ovako…
Gdje su sada novinari da im kažem što je novo znanost otkrila, da popune malo svoju rubriku zanimljivosti?
Jer ne mogu odoljeti a da ne podijelim sa svojim dragim prolaznicima i širom publikom... Ako niste znali, postoji još jedna stvar kojom se možemo ponositi, još jedna činjenica da smo superioran narod:
Istraživanja rađena na Amerikancima, Europljanima (ne, ne spadamo mi u te... Još malo budite strpljivi, do tad treba raditi posebna istraživanja!), i brojnim drugim nacijama koje imaju sreću da su zahvaćene globalizmom, pokazuju, dakle, da postoji pozitivna korelacija, ili ti povezanost između većeg stupnja izloženosti masovnim medijima i nezadovoljstva tjelesnim izgledom.
A mi, Hrvatine, nama nitko ništa ne može! Dapače!
Što više buljimo u tv i što mahnitije čitamo dnevni, tjedni tisak, to smo, vidi predivnog čuda, zadovoljniji odrazom koji imamo u ogledalu…
Dakle, kako ćemo objasniti ovo…
DRAGI AMERI, NE ZNAM KAKV TV-PROGRAM VI IMATE, ALI, MI SMO IZGLASALI ZA HDZ!!!!
PITATE ME KAKVE TO VEZE IMA?
PA GLEDAJTE, I MI SMO VAM ZEMLJA ZAPADNOG SVIJETA, AKO NISTE ZNALI.
(U REDU, MOŽDA SAM MALO I PRETJERALA, ALI IPAK NE BI BILO ZGODNO PO NAS, A NI NASRETNIJE PO VAŠE VELIKO MEĐUKULTURALNO ISTRAŽIVANJE DA OVE NAŠE PODATKE UTRPATE SA ONIMA DOBIVENIM U UZBEKISTANU ILI NA OBALI BJELOKOSTI…PROVJERITE ZEMLJOVIDE…MISLIM DA NAS JOŠ UVIJEK UBRAJAJU U ZAPAD)
DAKLE, KAKO SMO IPAK DONEKLE CIVILIZIRAN NAROD, I MI PRATIMO S VREMENA NA VRIJEME TV-PROGRAM I DRUGE MEDIJE.
NEKI MANJE, A NEKI KOJI NEMAJU PREVIŠE PAMETNOG POSLA I VIŠE.
I TAKOĐER SE SVAKODNEVNO SUSREĆEMO SA IDEALNOM SLIKOM TJELESNOG IZGLEDA PREZENTIRANOM U MEDIJIMA… BAŠ KAO I VI!
NO KAKVE NAM SLIKE PREZENTIRAJU NAŠI MEDIJI?
MI SMO IZGLASALI ZA HDZ, I TU SMO ČINJENICU PREVIDJELI U NAŠEM NACRTU...
PRIZNAJEM, BILO JE NUŽNO NAPRAVITI PREDISTRAŽIVANJE, ALI MI SMO VJEROVALI U VALJANOST VAŠEG UPITNIKA, A I NIJE NAM SE DALO…
NO ŠTO SE USPOSTAVILO?
DAKLE, KAKO JE 80% NAŠEG TV PROGRAMA ISPUNJENO POLITIKOM, I KAKO JE HDZ STRANKA KOJA JE NA VLASTI, I KAKO DOTIČNI POLITIČARI ISKAČU IZ SVAKE DRUGE MINUTE TV PROGRAMA I SVAKE DRUGE STRANICE U NOVINAMA I ČASOPISIMA ... DA, DA,DA – I ONIMA O MODI I LJEPOTI! DOĐETE LI KOD NAS, SVE SE NASLOVNICE SMIJEŠE NAŠIM ZVIJEZDAMA, PRŠTE NASLOVI POPUT: „GDJE JE IVO KUPIO SVOJ NAJNOVIJI SAT“, „MOJ NOVI DOM - EKSKLUZIVNI INTERVJU SA DRAGANOM“... „JADRANKA-TAJNE MOG STILA“ I SL.
KAKO IZGLEDAJU TI LJUDI?
NARAVNO DA JE IZGLED SPOREDNA STVAR, NO PRIČAMO O NAŠEM ISTRAŽIVANJU. NE PROZIVAMO NIKOG, SLUČAJNO SU SE NAŠLI U OVOJ PRIČI, DA NE BI BILO ZABUNE.
NA PRIMJER, DA BISTE SAZNALI KAKO OVA POSLJEDNJA TETA IZGLEDA, NE MORATE DOPUTOVATI U HRVATSKU. RASPITAJTE SE RADIJE KOD NAŠE DIJASPORE, ONI VAM SIGURNO IMAJU SUPER POSTERE U SVOJIM DNEVNIM SOBAMA I RADO ĆE VAM IH POKAZATI! DA, DA, NAJNOVIJE, PA SAD SU BILI IZBORI! NE BOJTE SE, NISU RETUŠIRANE, ONA TETA KOJA SE VOLJELA RETUŠIRATI NIJE VIŠE U HDZ-U.... A NA TOM POSTERU MOŽETE VIDJETI I IVU, ZA DRAGANA NISAM SIGURNA, NJEGA VAM NI NE TREBA POSEBNO OPISIVATI, DOVOLJNO JE SAMO DA VAM NAVEDEM ČINJENICU DA JE KOD NAS TOLIKO POPULARAN DA DANAŠNJA MLADEŽ KLIČE NJEGOVO IME NA ULICAMA I NOSI TRANSPARENTE S NJEGOVIM IMENOM... SLAVEĆI GA, PO SVOJ PRILICI KAO IZBAVITELJA OD... OD... OD... MA ZNA ON VEĆ OD KOG! VAMA TO NIJE VAŽAN PODATAK... BITNO DA ZNATE DA MU KLIČU IME, A NIJE PUNO POLITIČARA U SVIJETU KOJI SE MOGU POHVALITI NEČIM OVAKVIM!
IMAMO I JOŠ MNOGE POLITIČARE...
REDOM DOBRE, STARE I MUDRE.
MI SMO VAM, ZNATE, MALA ZEMLJA U KOJOJ LIJEPI I MLADI LJUDI I NISU PRETJERANO PAMETNI PA IM NE DAMO DA NAM SE TU MOTAJU OKO POLITIKE I POKUŠAVAJU MIJENJATI NEKE SAVRŠENO USPOSTAVLJANE PORETKE…
MORAM SPOMENUTI JOŠ JEDNOG POLITIČARA, KOJI, DODUŠE, NIJE HDZ, ALI DOĐE VAM TO SVE NA ISTO… TKO BI VIŠE PAMTIO TKO JE GDJE PREBJEGAO… JEDAN ANTE ŠTO JAKO VOLI DA SE SNIMA I SLIKA NA SPORTSKIM TERENIMA SA TENISKIM REKETIMA I NA BAZENIMA, JER NEMA STRAHA DA POTONE …IZ NEKIH RAZLOGA…
I ČEGA JOŠ IMA NA NAŠEM PROGRAMU?
DA. IMAMO I NEŠTO NOGOMETA, ŠTO ČINI IDUĆIH 18 % TV-PROGRAMA. ALI NJIH GLEDAMO...NO, ONI KOJI IH GLEDAJU... SAMO KAO MALE FIGURICE ŠTO SE LOME ZA LOPTOM PO ZELENOJ PODLOZI... PA NISU TO MANEKENKE NA PISTI, KAO OVI O KOJIMA SAM DO SAD PRIČALA! A KAD IH I STAVE U PRVI PLAN, EVENTUALNA NAOČITOST KOJEG OD NJIH PADA U DRUGI PLAN - KAD JE TU NJIHOVA VJEČNA I HRABRA BORBA SASTAVLJANJA DVIJU JEDNOSTAVNIH REČENICA....
I SVE U SVEMU...
PITAM JA VAS, DRAGI AMERI… KAKO DA DOBIJEMO KOMPLEKSE????
KAKO DA SE ZAMISLIMO SLIKOM SVOG TIJELA? ZADOVOLJSTVOM SVOJIM IZGLEDOM?
(I DOBRO JOŠ DA SAMO O IZGLEDU GOVORIMO!)
JAKO NAM JE ŽAO, ALI ZBOG NAVEDENIH RAZLOGA NISMO USPJELI REPLICIRATI REZULTATE VAŽEG ISTRAŽIVANJA.
LIJEPI POZDRAV IZ HRVATSKE, ZEMLJE NETAKNUTE PRIRODNE LJEPOTE!
Dosta zajebancije!
Hvala mojim predivnim ispitanicima, i onima koji su se zezali, i onima koji se nisu zezali, i onima koji su shvatili pitanja i onim koji ih nisu shvatili, ali nikako nisu mogli ostaviti prazno…
Hvala Mirni na predivnoj knjizi o dešifriranju tajanstvenih kodova statističke obrade, koja mi je spasila pola života…(drugu polovicu je ionako nemoguće spasiti…)
Nadam se da se vidimo na obrani!! :)
I hvala unaprijed teti Alessandri, teti Ivanki i teti Barbari što će mi dopustiti da diplomiram na Ovom…
Nisam kriva ja, krivi su oni… oni… oni….
Ma oni, kako još uvijek ne znate koji!?
Ako se poželite obračunati s njima, sve ih možete naći, dakle, tamo….
U HONDURASU!
24.05.2008. u 18:37 •
1 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Komentari da/ne?
NALAZITE SE NA PUTU...
jedne nevidljive kočije... u beskonačnoj vožnji kroz mnoge perivoje na ovoj i svim drugim planetama... u potrazi za skrivenim zrncima posebnosti... na svakom dijeliću tog puta... na svakom i najmanjem raskršću... i u sebi samoj...
ŠTO DA VAM DARUJEM?
OSIM TOG SVJETLOCVIJEĆA I TUGOLIŠĆA MOJIH RIJEČI.
JA PRIPADAM SVOJIM RIJEČIMA,
KOJE PRIPADAJU VAMA...
R. Ausländer
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
Miroslav Antić
Tako putuju zvijezde
neshvaćene i uvijek iste!
I dok se mi batrgamo u lancima svojim
ti sve udaljenija blistaš.
Tvoj život je samo svjetlost!
Ako iz mojih tmina
pružim prema tebi čežnjive ruke,
ti se samo smiješiš, al' ti me ne razumiješ.
Hermann Hesse
Kao što radio glazbu lišava njezine čulne ljepote,
kvari je,
grebe
i zaslinjuje,
a ipak ne može posvema zatrti njen duh -
upravo se tako život,
takozvana zbilja,
oko sebe razbacuje prekrasnom slikovitom igrom svijeta...
Ako nismo magarci, tomu se smijemo...
Hermann Hesse
U spiljama neizrecive tuge,
Kamo me Sudbina bacila već prije,
Gdje niti zraka svjetlosti ne sije,
I uz mrzovolju, gdje su noći duge,
Ja sam kao slikar za koga još vrijede
Zlobne osude, da slika u tami,
Ili sam ko kuhar, koga samo mami
Da priprema srce svoje da ga jede.
Na časove sjaji, pruža se i blista
Prikaza divote, a i sve miline,
Po zasanjanosti to je ona ista,
Kada dosegne do pune veličine,
Da je prepoznajem jer je tako jasna,
To je Ona, mračna, ali ipak krasna.
C. Baudelaire
Sastavila sam te kao pjesmu
od simbola,
i sada ne znam što značiš.
Jedino što spoznah
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.
Danas
stojiš predamnom tuđ i dalek
u meni svršen, u sebi započet.
O što sam ono htjela tobom reći?
Vesna Krmpotić
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješis!
I ništa te kao ne boli.
Enes Kišević
Svakome je od nas zapisano da putuje od nemila do nedraga i da nema ni ceste ni noćaja. (T.Ujević)
Stani za tren,
Ti koji voziš ostatke mojega sjaja
Uz brzu rijeku!
Ljeto je izblijedilo
I hlad se prostire povrh stijena.
Ne kori moje prazne ruke.
One su oprezne kao grobari
Koji štede stare pjesme
Za jedan kameni stol pod lipom
Gdje se svetkuje tišina.
Uzalud pališ ognjeve na brijegu,
Uzalud zoveš moja stada
Razbježana po humcima
Od straha pred surovom trubljom
Onoga koga sam voljela radosnije nego tebe.
Ti ih ne možeš dozvati natrag.
Pusti ih neka tumaraju
Po izgaženim travnjacima!
Ne kori moje izgubljene dane.
Moje godine, tužne sestre
Tvoje obeshrabrene mladosti.
Trebalo bi noćas biti raskošan
Kao vrt suncokreta, bujan
Kao kiša i lijep kao jezero,
Da razveselimo ova stabla
U kojima već krila klonulih ptica
Plaše nepostojano sunce.
Mnogo moraš tražiti od mene
Da se naviknem na tvoje želje
Kao na šumu i oblake.
Moraš mi pričati jednostavne bajke
Da glas tvoj umiri moje oči
Da se ne osvrćem više
U tuđinu prošlosti.
Gle! Ne stigosmo li već
Do one okuke gdje šum
Nagle vode postaje tjeskoban!
Priđi! Ljeto je izblijedilo
I hlad se prostire povrh stijena.
Ovo raskršće
Neće se više vratiti. Ovo je svadba
Omorike i jezera.
Krenimo mili!
Opijmo kočijaša što vozi naše dane
Da ne zna kud se uspinje naš put
Ni pred kojom provalijom će stati
Razigrani vranci ljubavi.
Vesna Parun
kamo li idemo
bez briga, budi bez briga
kada se smrači i postane hladno
budi bez briga
ali
s muzikom
što nam je činiti
veselo s muzikom
i misliti
veselo
u lice kraja
s muzikom
i kamo nosimo
najbolje
naša pitanja i breme svih godina
u praonicu snova, bez briga, budi
bez briga
što se dešava
najbolje
kada mrtvačka tišina
nastupa
(I.Bachmann)
SADRŽAJ ROMANA
Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,
još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njezino lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj ne nastanjuje.
Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.
Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje....
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?
Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro.
Zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.
Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svjetiljka ugušena i neka su slova dolutala
iz rječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.
Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje ?
Amabam amare ( Sv. Augustin )
jesu li voljeli ljubav,
ili jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoja sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno drugome,
mogli su, konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.
Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakog dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše:
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drugim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.
Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.
Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi - piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.
O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.
Zvonimir Golob
