OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE..... (mali lucidni noćni razgovori)

četvrtak, 27.12.2007.

PUTNIK TRINAESTI: STRIČEK RADIMIR

Nisam razumeo zastave, gužvu,
Znao sam tek nešto je važno…

Dobra ti večer, Radimire.

...preda mnom on, nasmejan, večan...

Prije nego budem linčovana zbog ove usporedbe, moram napomenuti da je tvoj osmjeh nije ništa drugo do li divnog čuda od prepotencije. No za razliku od prepotencije jednog drugog čovjeka na koju pada… zaboravila sam koji postotak ljudi u Lijepoj Našoj… (uglavnom presuđeno je da je riječ o većini), tvoja prepotentnost nije šuplja.

Ti svojom sposobnošću opravdavaš nosom poderane oblake.

Je li me na trenutak napustila pamet pa sam najboljeg župana na svijetu htjela podijeliti sa čitavom Hrvatskom ili me uhvatio predblagdanski altruizam, ne znam. Al eto, dobio si moj glas.

Znam, oni sa imalo mozga u glavi ne mare mnogo za politiku (zato i stanje u državi jeste ovakvo kakvo jeste), al eto, neka mi jedna od ove dvije stvari bude opravdanje taj neobjašnjivi osjećaj zanosa tog hladnog novembarskog jutra…

A možda imam i ozbiljnih problema sa stišavanjem svoje savjesti. Ne gledam previše televiziju i najčešće preskačem dosadne političke stranice po novinama, ali ponekad naiđem na razne priče o nezadovoljstvu proistekle iz našeg naroda, iz raznih krajeva. Loše bih se osjećala da znam da postoji nešto dobro (pametno), a da ne pokažem, eto, ljudi ovo je mnogo bolje od onog na što ste navikli.

Što misliš, zašto je tvoja stranka pobijedila samo u tvojoj županiji?
Znaš, postoje granice obzora i ljudi vide samo ono što im je blisko, što je oko njih. Da bi se i onima iz udaljenijih krajeva otvorile oči, za to su ti izmislili predizborne kampanje.
Oprosti, ali vaša je bila…kako bi je čovjek jednom riječju opisao… Očaj očaja…
Hvala. !?

Da, razumijem…. zaboravila sam da dobra kampanja mnogo košta, a da ste vi te novce već bili uložili u neke druge stvari… kao što je npr. stipendiranje ama baš svih studenata koji su ove godine predali zahtjev (ste poludjeli?), da ste malo pretjerali s tom jednosmjenskom nastavom i poizgradili previše škola i sportskih dvorana, da ste malo pretjerali i s tom kulturom (Šta nas Hrvate zamarate nekim tamo kulturno-povijesnim spomenicima, što će to nama? Tko lud još obitelj izvodi u muzej? Nemate pojma o potrebama suvremenog čovjeka! JOŠ I JOŠ više novih shoping-centara nam dajte!)
… I ajde, još vam prolazi ono sa besplatnim prijevozom srednjoškolaca, ali da pokrivate troškove putovanja svih onih nevaljanih studenata koji umjesto u učenju u gradovima gdje već studiraju provode vikende lumpujući kod kuće? I tko je još čuo za glupost zvanu gospodarsku razvitak? U Hrvatskoj u to vjeruju oni isti kojima još uvijek Djed Mraz donosi poklone na Božić…

Eto, kad trošite lovu na gluposti, zato su rezultati izbora po vas bili takvi kakvi jesu… Umjesto da platite stručnjake koji bi vam napravili kakve-takve predizborne plakate i spotove koji će se puštati malo više sekundi po satu na televiziji... (Ovaj narod voli da mu se tupe prazni slogani, ne znate to?) I da li ste ikad čuli za pojam rad na sebi? Pitajte kolegu Ivu! On zna kako osvojiti glasove! A vi? Vi bi samo nešto gradili, planirali, ostvarivali…

E, moj Radimire… hoćeš im ti reći ili ja? Ma, znaju oni već…
Na čelu ove države su ljudi koji su zadobili vaše povjerenje, dragi moji prolaznici. Pale ste na povećanje porodiljnih naknada i dječjih doplataka, drage moje majke, a niste se zapitale koliko će vas koštati školovanje te vaše voljene djece… Čak i vama koje nećete morati prodati vragu dušu da biste svojim potomcima pružile perspektivu i sigurniju budućnost, vjerujem da nije svejedno.

Žao mi je, Radimire, ali mi smo samo Balkanci. Raja koja pada na čvrstu ruku (okovanu neukusnim satovima)….

Znaš, Radimire, i ti si mi pomalo antipatičan, još više nakon intervjua danas koji mi ipak nije mogao promaknuti zbog ogromne slike do pola stranice i onog tvog izraza lica….prestrašno… Sljedeće što me šokiralo bio je podnaslov, rečenica koju su ti pomalo izvukli iz konteksta… da si otvoren za razgovore sa…ma, bolje da ne velim, ali ti vjerujem. Za pravu stvar ponekad treba progutati i malo govna. Ti si sposoban političar i znam da znaš što radiš.
Jesi bahat, ali si pravi si čovjek za to čime se baviš!

Nego, misliš li i ti, kao neki oko mene, da ja od ovog ružičastog oblaka koji dopire sve do granica mojih obzora ne vidim sudbine svih onih jadnih i nemoćnih kojima samo dobra Jadrankina ruka, pardon – noga koja se probija kroz blatnu kaljužu – može spasiti život?
Ispričavam se i nadam se da mi je dovoljno opravdanje to što nemam pojma o životu kao ni o tome kako se zapravo teško živi u Hrvatskoj (ne govorim ovdje o ljudima sa opsesivnim poremećajem peglanja kartica koji kukaju kada im dođu na naplatu – baš smo kao mala djeca kojima su jako zanimljive nove igračke, samo se ne znaju još baš igrati s njima…).

Evo, neću više pametovati, idem dalje baviti svojim banalnim problemima kao što je neki tamo glupavi ispit iz nečega što se, ajme majko, zove socijalna psihologija, zbog kojeg ću loše spavati narednih nekoliko tjedana… I dovršavanjem nekog do bola smiješnog istraživanja koje neće puno doprinijeti znanosti, ali će mi pomoći da dođem do tog papira, koji je navodno potvrda mog znanja i kompetencije. Ali u svakom slučaju veoma korisnog kada tražiš normalan posao. Još kada na njemu piše da si diplomirao nešto što voliš raditi! Ne biste vjerovali, ljudi moji, ali divan osjećaj!
I nekako mi izgleda da je u ovom kutku svemira lakše doći do tog osjećaja. Ne mora mi nitko vjerovati.

Eto, to sam htjela nesebično podijeliti sa cijelom Hrvatskom.
Jer je mnogo volim.
Ali, čudo se nije desilo… I idemo dalje!

Meni dobro, ovako i onako. Mojim sugrađanima isto. A i drugima je moglo biti, al eto nije.
Jer dragi moji, niste htjeli, tko vam kriv!

Ništa, Radimire, nadam se da ti se svidjela ova mala vožnjica kočijom, da ti je fino legla uz ovaj Božićni ugođaj...
Hladno je vani, prebacit ću te do kuće.

(Do kraja puta pričat ću ti gdje bih htjela raditi za neka tri-četiri mjeseca, hehe…)….

* * *
A dragim prolaznicima želim mirne i radosne ove Božićne blagdane i nek vam sretnija nova 2008 godina! I pametnija.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.