petak, 22.02.2019.
Facebook, Viber, WhatsApp
Bliiing!
To je onaj zvuk poruke koji te prene iz stvarnosti i koji uspije natjerati da ti krv brže putuje tijelom. Jer u onih nekoliko sekundi dok hodaš prema svojem pametnom telefonu, ili češće, koliko ti treba da ga rukom dohvatiš jer, nemojmo se zavaravati, on je uvijek na dohvatu, pitaš se: je li on? I onda naravno imamo dvije opcije. Prva je, ona o itekoliko češća kad, ne, to nije njegova poruka. Tad ti uglavnom frendica javlja kako joj je dosadno na poslu, ili kako joj se čini da je onaj zgodni tip koji ju je u petak žicao broj nekako postao čudan i sve joj se čini da ništa od toga. Screen shot-a ti njegove poruke i da, moraš se složiti, tip nije baš svoj. Ah Bože moj.. idemo dalje. Dakle, ili je ona ili ti tvoj stari prijatelj još iz studentskih dana šalje razne šaljive fotke, videa i cijeniš to jer, eto, bar te nasmije.
I lijepo je to. Imati ljude koji te se sjete pa šalju poruke. Ali ne možeš ne osjetiti mrvu razočarenja kad ugledaš ekran i vidiš da nije on. A znaš da je online jer, ruku na srce, provjeriš to svaki put kad si na messengeru. Tipkali ste si prije nekoliko dana, nećeš bit nametljiva pa čekaš da se on javi, ali što ono kažu u filmovima, koliko dana se čeka? I onda se pitaš padneš li mu na pamet tijekom dana kao i on tebi? Je li on pogledao tvoje fotke kao ti njegove i ima li među njima favorite kao što ti imaš među njegovima? Znaš, one di je ispao totalno sladak. S obzirom da se ne javlja, zbediraš se jer očito ne misli na tebe, ali čekaj malo.. pa ni ti se njemu ne javljaš jer glumiš neku kraljicu i ne želiš da otkrije kako ti se svidio. Ne lažimo se, želiš da zna, ali samo pod uvjetom da je obostrano. I tad pomisliš da možda, samo možda, on radi to isto.
Ne znam. Nemam brata, a muškim frendovima ne želim priznati da kao pubertetlija čekam poruku pa izgleda da nikad neću saznati kako to funkcionira muški mozak i je li moguće da i oni nekad izgube hrabrost i ne pošalju tu poruku iako najradije bi. Dopisuje li se muški rod sa ženskim, i to višesatno, ako ranije nisu bili prijatelji, a bez da tu postoji ikakva romantična namjera? Rekla bih, ma daj, tko će tako bez razloga gubiti vrijeme, no nije li to tek moja nada?
Spomenimo i onu drugu opciju. Kad nakon zvuka poruke vidiš da je njegova. Baš onda kad si u nekom poslu i ne misliš na njega pa te uspije iznenaditi, a još više razveseliti. I što god prije osjećala, tad prevlada radost. Lice ti ukrasi osmijeh i najradije bi otplesala Chandlerov pobjednički ples. Smješkaš se i tipkaš, smišljajući šaljive i cool odgovore pokušavajući ga upoznati, a istovremeno odati taman dovoljno podataka o sebi da mu i dalje budeš zanimljiva. Simpatičan je, drag, ima smisla za humor, a na poneku pravopisnu pogrešku zatvaraš oči i tješiš se da je tome kriva brzina. Samo da ne napiše ćovijek i sumljam i bit će sve ok.
Mislila sam da ovakve „brige“, pitanja i kalkuliranja s porukama prestaju, ako ne sa šesnaest godina, onda bar s dvadeset i dvije. Davno sam prošla i tu dvadeset i drugu, no izgleda da vrijeme simpatija i želje da se svidimo istoj, nikad ne prestaje. Možda to nije ni loše, to čini da se osjećaš živim i nekako ne izlaziš iz đira. Uostalom, brakovi se sve kasnije sklapaju, a ja očito slijedim svjetski trend.
Budite dobri. 
Ch.
Ch.
Oznake: dopisivanje
- 00:09 -
četvrtak, 14.02.2019.
Romani su nas upropastili, drage moje, romani.
Odgajana sam da čitam. I mama je uspjela u tome. Dok je starija sestra pisala zadaće, ja sam savladavala pisanje slova što me vrlo brzo dovelo i do čitanja. Gutala sam Andersenove i bajke braće Grimm čiji su kompleti knjiga krasili police moje dječje sobe. I rodila se ljubav. Zaspati prije pročitane bar jedne priče, bilo je nezamislivo. Čitajući tako pod svijetlom lampe nisam ni shvaćala da se moja podsvijest zaljubljuje u te prinčeve koji imaju sve.
On je visok i snažan. Jak da te može obraniti od svakoga zla, a opet nježan toliko da je njegov dodir ugodan kao hod po pahuljastim oblacima. On je viđao već lijepe žene, ali ugledavši tebe, sve padaju u zaborav jer ti si razlog kucanja njegovog srca i jedina koja može učiniti da on drhti. On je frajer koji ima svoju mušku ekipu, ali kad je vani ne zaboravlja da je tvoj i bar ti porukom javi da si mu u mislima. Kad ti izlaziš s curama, njemu to ne smeta, dapače, voli kad se zabavljaš i nije ni malo posesivan. Ima svoje hobije i interese, ali ti si mu na prvome mjestu i rado će večer provesti s tobom na kauču, gledajući film kojeg si opet ti izabrala (kuneš se, sljedeći put gledate akciju) i češkajući te pri tom. On je sportski tip jer, budimo realni, njegovo tijelo je toliko dobro građeno da je redovno održavanje potrebno. Tako da je bar dva put tjedno u teretani, a jednom tjedno igra nogomet ili košarku s dečkima. Njega moda naoko ne zanima previše pa izgleda kao da se ne trudi, ali jasno je da zna što se nosi. Iz aviona se vidi da je muško. Uglavnom je u tenisicama, ali kad treba, odijelo mu stoji bolje nego modelima Varteksa. Ne nosi odjeću koja bi i tebi bila uska, podvrnute traperice koje ne znaš kako skida i nategnute košulje čiji se botuni na prsima jedva drže, samo da bi pokazao svoje bicepse. Ne, on ima stila. Uredan je i čist jer se tušira svakodnevno i uvijek fino miriše. Nosi bradu jer tako izgleda muževnije, a i tebi se baš sviđa. Radišan je i bez problema će okopati vrt i ispiliti drva. Promijenit će ti ulje u autu i napumpati gume, paziti da te mehaničari ne oderu na servisu i reći ti, hej, to je samo lim, kad slučajno zagrebeš vratima svog ljubimca o zidić koji se nije vidio u retrovizoru.
I on čita. Obrazovan je i s njim uvijek imaš o čemu pričati. Ne slažete se baš u svemu, ali on prihvaća tvoj stav i ne pokušava te promijeniti. Poznaje te u dušu i zna već kako se boriti s tvojim mušicama. Uz tebe je. Uvijek. I znaš da na njega možeš računati. Čuva ti leđa i gura te naprijed, uvjerava kako si bez razloga nesigurna jer možeš sve što stvarno i želiš. On ti je prijatelj. On ti je ljubavnik. Toliko si mu lijepa da teško ruke odvaja od tebe, a poznaje svaki komadić tvog tijela i zna već kako mu ugoditi. On stvarno uživa u tvojem društvu i važnija si mu od ičega, a poštuje te iznad svega. Ponosan je što si njegova i zapravo se često pita, kako li te samo osvojio. Voli te. Zaljubljen je u tebe.
Dobro, možda Hans Christian Andersen i nije išao u ovakve detalje, ali moderni romanopisci svakako jesu. I što sam ja napravila gutajući knjige? Predozirala se ovakvim prinčevima i uvjerila sebe da takvi zaista i postoje. Očekujem munje i gromove, ono nešto što ti se dogodi u utrobi kad ga ugledaš i najvažnije, očekujem trajanje tog divnog osjećaja. Previsoki kriteriji? Vjerojatno. Al znaš što, bez munja i gromova, nije mi to to.
Pa sretno Valentinovo vama koji imate munje i gromove, a i nama koji nemamo, ali još vjerujemo da je to moguće.
Budite dobri.
Ch.
- 15:01 -
subota, 02.02.2019.
Sjeća li se itko još dočeka?
Da, znam da smo već u veljači, ali dugujem ovo curama..
Hvala Bogu na materijalima koji se ne gužvaju pa sam haljinu bez previše razmišljanja i prebacivanja po rukama spustila u kofer. Uz nju idu hulahopke od milijun dena pa ako je i ostala koja dlačica na nogama, ništa strašno, neće se vidjeti. Gaćice bez ruba jer ne dao Bog da netko pomisli da stvarno i nosiš gaće! Grudnjak push up da zavaraš protivnika koji neće pomisliti da ti tijelo još nije izašlo iz puberteta. Ubacujem toaletnu torbicu, peglu za kosu, nešto nakita, cipele (ne, nisam uzela one jedne jedine štikle koje imam), piđamu, robu za drugi dan i ok, to je to. Taman stignem još nalakirati nokte. Uf, nekako se sporo suši taj lak, a baš mi se piša i trebala sam krenuti još prije 5 minuta. Ma, suh je! Idem pišati polako skidajući hlače da slučajno ne dodirnem nijedan nokat, a kad ono- zalijepim kažiprst desne ruke ravno za wc školjku. Divno. Nemam vremena sad to sređivati, zakasnit ću na trajekt. Ugrabim aceton i krećem jer sad već znam da neću poštivati ograničenje brzine.
Oh ne! Prskalice! Zaboravila sam prskalice! Vraćam se trčeći po njih i krećem. Ovog puta, stvarno.
….
Promatram prijateljicu kako se šminka. U čudu sam. Vuče neke tamno smeđe crte po licu i svakim potezom malog kista sve više nalikuje Indijancu. Kune se, neće tako izgledati na kraju. Smanjuje nos, podiže kapke, ističe jagodice, širi bradu.. :O Kontrira. Ili konturira. Ili nešto slično tome. Ma, volim se i ja srediti i znam izgledati prilično ženstveno, al nekad se pitam imam li višak muških hormona. Ona iz svoje (bar tri put veće od moje) toaletne torbice vadi šarenilo sjenila, rumenila, ruževa, kistova, četkica.. pomno birajući koja će kombinacija istih krasiti njeno lice.
Ja namjeravam ispeglati kosu i vezati je u visok rep. Ukrotit ću te nemirne valove. Ali dok se spremamo nas tri u jednoj sobi, promatram svu silu preparata koje imamo, koje smo morale kupiti da bismo bile lijepe i vraćam peglu za kosu u kofer ni ne upalivši je. To nisam ja. Ja nemam ravnu kosu. Imam čupavu, valovitu kosu i točno tako ću ući u novu godinu. Kao ja.
Izgledale smo odlično! Ne zbog haljina, šminke, kontura ili frizura, nego jer nam osmijeh nije silazio s lica cijele večeri. Smijale smo se toliko da nas je trbuh bolio, a i ono što ja najviše volim, plesale smo. Dugo i s guštom. Divan početak nove godine.
A možda je stvar u prskalicama… ;)
Budite dobri.
Ch.
Oznake: nova godina
- 22:49 -
Jedan pogled, jedna poruka
Vrtila sam se u ritmu glazbe benda koji je svirao. Osjećala kako dobra, pozitivna energija puni moje tijelo koje, iako je već satima skakalo, nije osjećalo ni trunke umora. Zadovoljstvo mi se vidjelo na licu, sigurna sam, a obrazi su već bili rumeni kao i detalji haljine koju sam nosila. Kao i cvijet koji mi je držao kosu. I dok sam tako plesala s osobom koja već unaprijed zna svaki moj plesni korak, a radi dugogodišnjeg jednakog iskustva, krajičkom oka, nedaleko moje prijateljice i mene, ugledala sam ga. U djeliću sekunde vidjela sam tamne oči koje su gledale u moje. Pri sljedećem okretu, provjerila sam nisam li to ipak umislila. Ne, nisam. Razveselilo me to i nasmijala sam se. Uzvratio je toplim pogledom smiješeći se tek blago podignutim usnama. A nakon samo nekoliko trenutaka, bio je pored mene. Ne znam je li što rekao mojoj prijateljici, ali ona je nestala, a visok dečko toplih očiju zauzeo je njeno mjesto i zaplesao sa mnom.
Ne mogu reći da je najbolji plesač na svijetu, al trudio se i nije mi ni najmanje smetalo što nije pokazao vještine savladane na tečajevima salse i bachate. Smješkala sam se cijelo vrijeme i bilo mi je ugodno pričati s njim. Saznala sam kako se zove i odakle je, a pretpostavivši da je mlađi od mene, ne, za godine nisam pitala. Koliko smo zapravo razgovarali, ne znam. Rekla bih ne više od deset minuta, no možda je to samo odraz brzo proletjelog vremena. Ali bilo je dovoljno. Dovoljno da žalim zbog rastanka kad me prijateljica uhvatila za ruku i rekla: moramo ići, prijevoz je stigao. Nevoljko sam to rekla njemu, zagrlila ga i, vrlo hrabro, poljubila u obraz. I dok sam tako stajala ispred njega, smiješeći se dok sam gledala u drago lice, spustio je glavu i poljubio me. Tek naslonivši usne na moje, dao mi pusu. Ne znam ni jesam li uzvratila, iznenadio me. I otišla sam. Morala sam.
Koliko moraš biti glup da u današnje vrijeme ne pitaš broj telefona, ne pitaš za profil na nekoj društvenoj mreži, čovjeka kojemu dozvoliš da svojim usnama dotakne tvoje? Jako glup. Ali ja sam jedna od onih koja još uvijek misli da to mora napraviti frajer. Ja ne šaljem poruke, ne šaljem zahtjeve za prijateljstvo. Ne prva. Ako sam njemu bila zanimljiva koliko on meni, nek on pronađe mene. Ne bi trebalo biti teško. Kao što nije bilo teško meni pronaći njega. U vrlo kratko vrijeme saznala sam i prezime i titulu nakon diplome, čak i pjesmu koju je napisao u nekom nižem razredu osnovne škole. Samo, problem je u tome što se ja ne javljam prva. Mislim, što ako ne odgovori? Što ako mu se uopće nisam svidjela? Što ako je, čim sam otišla, plesao s nekom drugom na jednak način? Što ako me se već sutradan nije ni sjećao? I bilo je još tih što ako, ali kopkalo me, htjela sam poslati poruku. Samo, to nisam ja. Jesam rekla da se ja ne javljam prva?
K vragu i sve.. Poslala sam.
Budite dobri.
Ch.
- 22:17 -
