petak, 22.02.2019.
Facebook, Viber, WhatsApp
Bliiing!
To je onaj zvuk poruke koji te prene iz stvarnosti i koji uspije natjerati da ti krv brže putuje tijelom. Jer u onih nekoliko sekundi dok hodaš prema svojem pametnom telefonu, ili češće, koliko ti treba da ga rukom dohvatiš jer, nemojmo se zavaravati, on je uvijek na dohvatu, pitaš se: je li on? I onda naravno imamo dvije opcije. Prva je, ona o itekoliko češća kad, ne, to nije njegova poruka. Tad ti uglavnom frendica javlja kako joj je dosadno na poslu, ili kako joj se čini da je onaj zgodni tip koji ju je u petak žicao broj nekako postao čudan i sve joj se čini da ništa od toga. Screen shot-a ti njegove poruke i da, moraš se složiti, tip nije baš svoj. Ah Bože moj.. idemo dalje. Dakle, ili je ona ili ti tvoj stari prijatelj još iz studentskih dana šalje razne šaljive fotke, videa i cijeniš to jer, eto, bar te nasmije.
I lijepo je to. Imati ljude koji te se sjete pa šalju poruke. Ali ne možeš ne osjetiti mrvu razočarenja kad ugledaš ekran i vidiš da nije on. A znaš da je online jer, ruku na srce, provjeriš to svaki put kad si na messengeru. Tipkali ste si prije nekoliko dana, nećeš bit nametljiva pa čekaš da se on javi, ali što ono kažu u filmovima, koliko dana se čeka? I onda se pitaš padneš li mu na pamet tijekom dana kao i on tebi? Je li on pogledao tvoje fotke kao ti njegove i ima li među njima favorite kao što ti imaš među njegovima? Znaš, one di je ispao totalno sladak. S obzirom da se ne javlja, zbediraš se jer očito ne misli na tebe, ali čekaj malo.. pa ni ti se njemu ne javljaš jer glumiš neku kraljicu i ne želiš da otkrije kako ti se svidio. Ne lažimo se, želiš da zna, ali samo pod uvjetom da je obostrano. I tad pomisliš da možda, samo možda, on radi to isto.
Ne znam. Nemam brata, a muškim frendovima ne želim priznati da kao pubertetlija čekam poruku pa izgleda da nikad neću saznati kako to funkcionira muški mozak i je li moguće da i oni nekad izgube hrabrost i ne pošalju tu poruku iako najradije bi. Dopisuje li se muški rod sa ženskim, i to višesatno, ako ranije nisu bili prijatelji, a bez da tu postoji ikakva romantična namjera? Rekla bih, ma daj, tko će tako bez razloga gubiti vrijeme, no nije li to tek moja nada?
Spomenimo i onu drugu opciju. Kad nakon zvuka poruke vidiš da je njegova. Baš onda kad si u nekom poslu i ne misliš na njega pa te uspije iznenaditi, a još više razveseliti. I što god prije osjećala, tad prevlada radost. Lice ti ukrasi osmijeh i najradije bi otplesala Chandlerov pobjednički ples. Smješkaš se i tipkaš, smišljajući šaljive i cool odgovore pokušavajući ga upoznati, a istovremeno odati taman dovoljno podataka o sebi da mu i dalje budeš zanimljiva. Simpatičan je, drag, ima smisla za humor, a na poneku pravopisnu pogrešku zatvaraš oči i tješiš se da je tome kriva brzina. Samo da ne napiše ćovijek i sumljam i bit će sve ok.
Mislila sam da ovakve „brige“, pitanja i kalkuliranja s porukama prestaju, ako ne sa šesnaest godina, onda bar s dvadeset i dvije. Davno sam prošla i tu dvadeset i drugu, no izgleda da vrijeme simpatija i želje da se svidimo istoj, nikad ne prestaje. Možda to nije ni loše, to čini da se osjećaš živim i nekako ne izlaziš iz đira. Uostalom, brakovi se sve kasnije sklapaju, a ja očito slijedim svjetski trend.
Budite dobri. 
Ch.
Ch.
Oznake: dopisivanje
- 00:09 -
