Moje sretno dijete

Djeca odkad se rode imaju osjećaje, a dijete kako se razvija i raste ujedno i spoznaje različite osjećaje. Ono dok je malo i dok ne može pričati, te osjećaje iskazuje kroz smijeh i plač, te na takav način roditelj razlikuje kada je dijete sretno, a kada ga nešto čini nesretnim. Kada dijete malo naraste, ono svoju ljutnju počinje iskazivati bacanjem igračaka, udaranjem, vikanjem, a kada malo naraste i počne pričati onda svoje osjećaje iskazuje govorom. Dijete dok ne progovori može zbog svojih emocija koje se u njemu isprepliću, imati ispade bijesa, plača, jer nešto želi napraviti, a ne može, ne zna se izraziti i zato se javljaju ti njegovi ispadi plača i ljutnje. Kada dijete počne govoriti i kada njegov raspon riječi bude dovoljno velik da može iskazati svoje osjećaje, njegovi ispadi će biti znatno manje jer se može izraziti. Sa djetetom se može uspostaviti normalna komunikacija što znatno olakšava situaciju djetetu, a i roditelju, ali su često ti izrazi emocija prožeti vikanjem, plačem, ali je djetetu lakše jer može izraziti riječima što osjeća, pa će dijete često reći da je ljuto, da je tužno, ali i sretno. Koliko god se vama činilo da su razlozi zbog kojeg se dijete ljuti ili zbog čega je tužno, bezvezni i da se ljuti bez razloga i možda se vama to učini smješnim, ali vi kao njegov roditelj morate biti uz njega i pomoći mu da se sa svojim osjećajima nosi. Biti mu rame za plakanje i utjeha, da znam da ste mu vi sigurna luka i da će te biti tu da mu pomognete riješiti njegov problem. Nikada nemojte ismijavati djetetove osjećaje i u takvim situacijama reći da zašto plače, da nije mala beba. Ne bi ni vi voljeli da se vama netko ismijava i da vam se ruga kada plačete, kada ste ljudi i nervozni jer bi u vama to izazvalo samo još veći bijes i ljutnju i osjećali bi da ta druga osoba nema razumjevanja za vaše osjećaje. Tako je isto i sa vašim djetetom. I zamislite kako bi se vaše dijete osjetilo iznevjereno od strane vas, kao njegovog roditelja i prijatelja, kada bi naišlo na nerazumjevanje. Kada vidite da je vaše dijete ljuto ili tužno, priđite mu, pitajte ga što ga muči, pomozite mu napraviti to što mu ne ide. Nikako nemojte vi raditi nešto umjesto njega, već budite tu da mu samo pomognete. Tako će znati da se za neke stvari treba i pomučiti, ali će opet znat da u vama ima potporu, da će te uvijek biti uz njega i razumijeti njegove probleme. Vi ste prva stanica u njegovom životu i na putu njegova odrastanja gdje će spoznati što su osjećaji, da je u redu osjećati se loše, tužno, ljuto, da osjećaje uvijek treba pokazati, bez straha od osuđivanja. Tu se grade njegovi temelji za budući život.