Moje sretno dijete

Evo još jedan post koji proizlazi iz vašeg pitanja. Što kada jedan roditelj prebacuje odgovornost za ponašanje djeteta na drugog roditelja? Kada jedan roditelj okrivi drugog roditelja da je dijete razmaženo, „zločesto“ i neposlušno radi tog drugog roditelja, ja bih postavila pitanje tom roditelju, kako onda on nije poduzeo određene mjere u odgoju djeteta da dijete ne postane takvo? Roditelji bi trebali zajedno, ravnopravno i sa jednakom posvećenošću odgajati dijete i utjecati na njegov osobni rast i razvoj. Ako je odgoj djeteta više na jednom roditelju, a drugi roditelj se i ne posvećuje toliko odgoju djeteta, već se više sa djetetom zabavlja kroz igru, a odgajanje prepušta drugom roditelju, onda smatram da taj roditelj ne može optuživati drugog roditelja da je dijete razmaženo i „zločesto“. Zločesto stavljam pod navodnike jer ne smatram da je ijedno dijete zločesto, jer ni jedno dijete nema nimalo zločestoga u sebi, ono može biti samo razigrano, neko manje, neko više, neko dijete zbog preveliko popuštanja od strane roditelja može biti razmaženo, odnosno, poduzimati određene radnje kako bi dobilo što želi, jer su ga roditelji na to navikli, jer je na žalost, ponekad roditelju lakše dati djetetu što želi nego slušati njegov plač i vikanje, ali ne smatram da dijete može biti zločesto. Odgajanje djeteta nije ni malo lak posao i zato neki roditelji koji imaju manje živaca posvetiti se odgoju djeteta, objašnjavanju što se smije, a što ne smije, prepusti drugom roditelju, što smatram neprihvatljivim, s jedne strane, ali s druge strane je to možda i bolje, nego da odgaja dijete na način koji nije u interesu djeteta i kojim može samo narušiti djetetov osobni razvoj. Ali onda u takvim situacijama takav roditelj nema za pravo prebacivati odgovornost na tog drugog roditelja ili ga učiti kako bi trebao odgajati dijete, jer ako smatra da je to tako lak posao, zašto onda nije preuzeo on odgovornost za odgoj djeteta, zašto se onda on nije uhvatio u koštac sa tako velikom životnom zadaćom. Odgoj djeteta je najteži posao koji roditelj prolazi kako bi to dijete izraslo u poštenu, odgovornu osobu, punu samopouzdanja, dobrote i ljubavi. Nije odgoj djeteta sjesti sa djetetom sat vremena dnevno i igrati se, već je odgoj djeteta puuuno više od toga, a igra sa djetetom je samo jedan mali dio u životu djeteta kroz koju se dijete razvija.