Moje sretno dijete

Imala sam jednu raspravu na temu udaranja djece i kako mnogi vole reći da je batina izašla iz raja. Radeći svoj posao čula sam brojne roditelje kako govore da ne smatraju da ima išta loše u tome da udare svoje dijete, a neki čak kažu, tko ima stariju djecu, kojom srećom da sam ga tukao još više, danas bi me bolje slušao. Koliko njih kaže da ih dijete ne posluša dok ga se ne udari. Podjednako to misli i majke i očevi, ali ono što je sigurno, je to da oni udare svoje dijete iz svoje nemoći da ovlada njime, jer od samih početaka svog odgoja nisu se postavili kako treba, i naravno da su izlaz našli u tome da udare dijete i onda se dijete smiri. A tko se i ne bi smirio da ga se udari.
Roditelji koji tuku svoju djecu ne shvaćaju da uče djecu da je to nešto sasvim normalno i daju im odobrenje da i oni mogu udariti drugoga, a onda kada njegovo dijete udari drugo dijete, ostane kao zatečeno, a nije svjesno da ga je on sam tome naučio. Također znam pitat te roditelje što misle o zlostavljanju muža ili žene, a onda se kao zgroze i kažu da to nikako ne dolazi u obzir, a ja ih znam pitati, zbog čega smatraju da je udaranje djece nešto drugo, i da je dopustivo. Oni kažu da tako dijete odgajaju. Nevjerojatno je kako ljudi nalaze opravdanje za svoje postupke.
Naši roditelji i roditelji naših roditelja se drže toga da je batina izašla iz raja, i mene je moja majka znala udariti, ali je ne mogu kriviti jer su nju učili tako njezini roditelji, i ona nije znala za drugačiji način i pristup, nije imala dostupnu literaturu i metode iz kojih je mogla naučiti da postoji i drugačiji način odgoja. Ja se ne sijećam ni jednog njenog udarca, samo znam da ih je bilo dosta, a moj otac koji me nikada nije udario me naučio puno više toga i puno više sam zapamtila njegovih riječi i savjeta i puno bolje sam ga slušala jer upravo zbog toga što me nije tukao, smatrala sam da više zasluđuje moje poštovanje i da ga poslušam nego majku koja me tukla. Stalo mi je bilo do toga da svog oca ne razočaram i tila sam mu biti uvijek bolje dijete, a majku kada bih poslušala, to bi bilo iz čistog straha da me nebi udarila.
Svi mi danas imamo dostupne knjige i druge raznorazne načine koji nas mogu uputiti kako da odgojimo svoje dijete bez vikanja i udaranja, samo treba imati strpljenja da rezultati dođu. Nikada nije kasno za promjenu, ali se promjena ne događa preko noći. Ne može se dijete koje je naviklo da ga roditelj udara i viče, odjednom i odmah naviknuti na neke druge odgojne metode, za to je potrebno vrijeme. Nemojte dopustiti da vas dijete sluša samo iz straha da ga ne bi udarili, jer, zar stvarno želite da vas se vaše dijete boji i da osjeća prema vama strahopoštovanje. Pa vi ste njegov roditelj, prijatelj i neka u vama to i vidi, a ne strah i neprijateljstvo.