MojaSavana
10.02.2022., četvrtak
|
Jedan kratak period baš sam bila nesretna. Iskreno, nisam ja to mogla ni definirati a ni shvatiti, ha, cijelu jednu deceniju bila sam uglavnom sretna, pa mi taj novi osjećaj nije odmah bio jasan, a naravno nije mi sjeo nikako. Znam, kome on sjedne, ali eto, baš me gnjavio, osjećala sam se maltene krivom, što me gnjavi i što ću mu ja? Tom novom, nesretnom osjećaju. Pošto sam ja takva kakva jesam, a ispalo je da sam dosta uporna i ne baš prepustljiva nekom tamo novom gadnom osjećaju, on je odustao i ja sam, ako ne ono sto procentno sretna, bar nisam više nesretna. Tako, sad još samo čekam da se jednog jutra probudim, ostavim cigarete, počnem zdravo jesti, ne daj Bože trčati, možda šetati, šetati. Nisam spomenula muškarce. Namjerno. Ako se jednog jutra probudim i oni mi se više ne budu sviđali, možda to i neće biti kraj svijeta  Ja sada I MojaSavana s početka ovog bloga su ista osoba, a sad mi se čini da smo se negdje mimoišle, i ostala sam samo ja, a ona je nastavila negdje da se zabavlja :) |
Provokacija
 |
05.02.2022., subota
|
Ima nešto utješno u saznanju da će uskoro proljeće. Vizualna ljepota me smiruje. Sve lijepo posloženo, plavo i zeleno. I od gore žuto. Za danas samo želim da odradim dan. Da dođem kući, zavučem se u krevet. Nemam energije ni da spustim vrećice u hodnik. Pa zato neću ni ići u market. Mlijeko i griz može čekati. Problem riješen. Ne znam tko mi je isisao svu energiju iz tijela. Možda ova zima, možda i netko/nešto drugo. Možda sam sama sebe dovela do toga. Najjednostavnije a bogme i najpraktičnije rješenje. Što tražiti krivca negdje drugdje? Moja zatvorenost prema svijetu, postaje naporna. Ali tako je to kad ne voliš da pričaš. a ja sigurno ne volim. Utjeha, čak i kad je iskrena, neugodna mi je. Sve dok san i proljeće mogu riješiti stvar, nema razloga za brigu. |
