Ima nešto utješno u saznanju da će uskoro proljeće. Vizualna ljepota me smiruje. Sve lijepo posloženo, plavo i zeleno. I od gore žuto.
Za danas samo želim da odradim dan. Da dođem kući, zavučem se u krevet. Nemam energije ni da spustim vrećice u hodnik. Pa zato neću ni ići u market. Mlijeko i griz može čekati. Problem riješen.
Ne znam tko mi je isisao svu energiju iz tijela. Možda ova zima, možda i netko/nešto drugo. Možda sam sama sebe dovela do toga. Najjednostavnije a bogme i najpraktičnije rješenje. Što tražiti krivca negdje drugdje?
Moja zatvorenost prema svijetu, postaje naporna. Ali tako je to kad ne voliš da pričaš. a ja sigurno ne volim. Utjeha, čak i kad je iskrena, neugodna mi je.
Sve dok san i proljeće mogu riješiti stvar, nema razloga za brigu.
Post je objavljen 05.02.2022. u 11:16 sati.