MojaSavana
12.10.2019., subota
zrcala
|
Iza mene si. držiš mi ruke na bokovima i privlačiš na sebe. Mrak je i toplo jesenje predvečerje. Iza nas je veliko ogledalo. Sjećam ga se još od onoga prvog puta kad su ti ruke isto tako bile na mojim bokovima i privlačile me k sebi. Onda smo se gledali u zrcalu, a sad zrcalo gleda u naša leđa. Gleda u tvoja snažna ramena, preplanuo ten, iza kojih vjerojatno viri dio mene. Možda se vidi kosa, plava raspuštena, mirišljava. Žao mi je što ne mogu vidjeti cijelu sliku pa se okrećem i vidim tvoje zatvorene oči. Polutama u sobi, osjećam po tvom snažnom privlačenju da si negdje na vrhuncu sreće, a ja ne mogu razbiti ledeni čvor koji osjećam u srcu. Jer ti nisi on. Nitko nikada neće biti on. Šminkam se kasnije pred istim tim zrcalom, iscrtavam liniju, mažem trepavice. Wonderbra drži čvrsto grudi, kosa se spušta preko linije vrata, već sam raščešljala umršene pramenove od tvojih ruku. Gledam se i znam, ovo nisam ja. Nikad neću biti ja bez tebe. |
