myspace

Moja konoba

Moja konoba

nedjelja, 27.12.2009.

O identitetu...

Konačno sam malo došao k sebi... Pored sve ove amerikanizacije oko nas opet smo se onako dobro, po ruski napili... Uz aditiv balkanskog primitivizma... Za Alkos Darts, ali i prije i nakon... neki ga nisu ni odigrali, jer su precijenili svoju formu prije samog turnira i prešli prag tolerancije podnošljivosti mutacija koje alkohol ima na ljudsku motoriku i svijest, već u popodnevnim satima... Neću sad pisat o tome, a ukoliko vas zanima, sve je zabilježeno, doduše bez tona i u mraku, ovdje.
Polako gubimo identitet. Postali smo žrtve i najveći sljedbenici trendseterizma koji i nema nekog tradicionalističkog pokrića, jer uglavnom trendove nameću žitelji zemlje koja ne postoji ni 250 godina, dakle tek desetak generacija... Uz malo sreće, praunuk praunuke Thomasa Jeffersona još negdje marljivo svaku večer umače dentijeru u izotoničnu otopinu... I sad se pitam, gdje takva zemlja, s tolikim imigrantima i interakcijom takvog broja kultura i divljaštava zabija kamen temeljac kao najveći globalni trendsetter... Evo i mene... TRENDSETTER... zar ne postoji neka naša riječ za tu pojavu? Halloween, Valentinovo, Dan domovinske zahvalnosti ili neovisnosti, kapitalizam, fast food, Hollywood, Levi's-ice i Jordanice...
Iako je i naša Lijepa tek zakoračila u punoljetnost, Hrvati bez države gotovo da su postojali jednako dugo kao i Židovi bez svoje... od stoljeća 7. jedino autohtono, koje se mrdnulo iz svog sela, a što mogu izvuć iz glave je, navodno kravata, Vegeta i Alka... Vjerojatno ima još, al mi ne pada na pamet... Još imamo šansu da nas kroz dvadesetak godina prepoznaju kao „Hrvat je onaj šta nije htio ući u EU, iskoristio je sve predpristupne fondove i onda odustao“... ali bojim se da ni taj identitet neće još dugo...
Jedina mi je utjeha što kad mi uđemo u tu EU, neće ni ona dugo... Ne znaju oni šta ih čeka... sjećam se samo u kakvim se problemima Švedska našla kad je jedan imigrant s Balkana bespravno izgradio objekt i nisu ga mogli nikako sankcionirat jer to nije bilo zakonom predviđeno ni regulirano... Ni jednom Šveđanu tako nešto ne bi ni palo na pamet, pa do tada takvi zakoni nisu ni bili potrebni... Nakon toga bogme postoje... Sjećam se i prijatelja konobara koji se prisjećao trenutka kada su ugostiteljski objekti u poslovanje uveli kompjutere i tako ih nakratko spriječili da potkradaju vlasnika... od pet konobara, dva su bila „ćuke“ za kompjutere i trebalo im je par dana da prokuže sistem kako i dalje potkradati... kako ne bi imali izmakle koristi u tih nekoliko dana „prilagodbe“, ova preostala trojica su na „par – dišpar“ odlučivala koji će, tobože slučajno, proliti kavu po kompjuteru kako bi se dobilo na vremenu i poslovanje do popravka kompjutera vratilo na ručno... Po nekakvoj analizi, sva ta utrošena sredstva, vrijeme i „know-how“ koju prosječni Hrvat uloži u napor kako da zajebe sustav, vjerojatno donesu manje nego da je krenuo pošteno od početka...
Kad malo bolje razmislim, eto ti i identiteta... vjerojatno sam ga tražio iz krive perspektive i od drveća nisam vidio šumu... U nekakvom modernom europskom rječniku pod pojmom „Hrvat“ bez problema može stajati: korumpirani svejed koji potječe sa zapadnog Balkana, ujedno i štovatelj dobre kapljice, bez problema prodaje rog za svjeću ili mudo za bubreg, samo mu daj trenutak da se snađe... jalovi naivac, glasan na rječima, šutljiv na djelima, idealan podanik...
Zato Europo čuvaj se... stižu jalovi podanici neupućeni u pojam „simbioza“, koji će kroz kratko vrijeme uzdrmati sustav...
Veseli i zdravi bili...

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.12.2009.

Inventura beskućnikova sefa...

Sjedim i čekam inspiraciju… već 10 minuta… Morat ću iskonzumirat prokušani prosinački recept. Prosinac je mjesec kad svi rezimiraju, rekapituliraju i rade inventure minule godine, zbrajaju pluseve i minuse… a ja ne znam kako da počnem… ne zato što imam toliko toga za uvrstit u jednadžbu.. nego upravo suprotno.. nemam ništa… i pitam se da li je to dobro? Bilo je sigurno lijepih trenutaka, ali očigledno nije bilo trenutaka za pamćenje… Bilo je i ružnih, ali ni oni se baš nisu ugravirali u korteks… moglo je bolje, ali moglo je i gore… neki me ljudi svakodnevno sve više oduševljavaju, pa su taj trend nastavili i u ovoj 2009., a nekl su me i razočarali … ne baš toliko da bi ih pozvao u lov, jer kako sam čuo u ruralnim sredinama kad ti neko stane na žulj, pozoveš ga u lov bez nekih suvišnih svjedoka, međutim, dovoljno jako da mi kava s njima ima pregorak okus…
Potrošim i pokoji trenutak na misao poštovanja prema onima koji su nas u ovoj, al i prethodnih godina napustili, ali se radije prisjetim i prinova koje su stigle ili su na putu prema ovamo.. Nadam se da neće doći tek kao statistika nataliteta, nenaoružana i nepripremljena za borbu na ovoj okrutnoj, hladnoj koordinati u svemiru… Nadam se da će doć s nekom svojom vizijom obračunavanja s nepravdom umjesto današnjeg iščekivanja DEUS EX MACHINA rješenja… Možda je malo grubo rečeno, ali dosta mi je slušati ovo bezinicijativno kukanje nad svojom sudbinom bez imalo kuraja da se pokuša ispraviti krivu Drinu… Kako bi nam dobro došlo jedno dijete s Kryptona (evo i mene s deuseksmahinovskim ufanjima) pa da stavi na red ove Luthore u raznim formama, oblicima i stanjima…
Počela je 2009. s bolom u koljenu koja je dijagnosticirana kao giht… i nakon što sam jedva dočekao zalazak tamnosive 2008. krenula je Nova ne baš obećavajuće. Gunđao sam i režao na pripisane mi, vojničkim žargonom CSO-e, iako se na koncu ustanovilo da je uzrok gihta, pored svih unesenih i nepotrošenih zapadnjačkih fastfood merdi i ine hrane koja za života nit je s hrvatskog tla jela nit je na njega mirisala, bio Fini-Mini bućkuriš iz vrećice zamućen u malo tople vode. Htjeli su me zakinut i za oplemenjeni štih kojega daje mokraća nakon konzumiranja proljetne fritaje čiji je nezaobilazni ingredijent dražesna, gorka, samonikla biljčica, jadranski endem mediteranske kuhinje, koja divlja poslije kiše,…
15-tak dana oko Marleninog i Perotovog pira skratilo je dugi kišni lipanj i učinilo ga je više nego podnošljivim.. uređivali smo rezidenciju za čin prevare na njegov račun (oženiti – stara hrvatska riječ za nekoga prevariti) i za centralni događaj - momačka sa 80-tak što pijanih, a što ubijenih veseljaka…
U istom tom vrtu, ni roštilj nije mirovao.. daleko je bio od stanja mobilizacije u kakvom je za vrijeme sportkih događanja, ali nije za potcjenit. Sramota će bit tek iduće ljeto, jer slijedi jedno od najdosadnijih nogometnih prvenstava, još tamo od USA ’94 kad su anemični Talijani i Brazilci igrali 0-0 u finalu… Morat ćemo izmišljat nekakve interne kladionice po zlobe ili neki drugi vid animacije, jer inače će bit ljetnih zijevanja… Bablje ljeto začinili smo izvrsnim provodom na ribarskoj u Iki, gdje nekih detalja u osvajanju nagrade u tekućem obliku 10 litara vina, možda je bolje ni ne prisjećati se… I odmah s plaže na Kastavštinu hodočastit mladom vinu I na Lovranštinu marunima… taj nagli prelazak je rijetkost, jer obično je između toga rujan za oplakivanje ljeta na odlasku…
I sad ovo… nekako smo prebrzo uletili u zimski mod… valjda ćemo jednako tako brzo I u proljetni… baš pričam s ekipom da ako ovako nastavimo, da bih vrlo rado odhibernirao zimski san I da se probudim tamo negdje kad Bosanci pale mješalice… Na prste jedne ruke mogu pobrojat događanja koja su vrijedna zimu “odstajati”: Alkos Darts, doček Nove, Balinjerada i dva rođendana…
Bilo kako bilo, bit će šta bude… Živi bili pa proživjeli…



- 23:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.12.2009.

Ah...

- Ma koji će ti kua doposci u Opatiji? Šta si lud? - rekao mi je Deno sinoć u "Morčiću" kad sam ga pitao kol'ko dođu. I evo još jedne životne pljuske nakon samo par sati... Sjećam se da posljednji put kad je u Opatiji biloovoliko snijega, gotovo da nisam sam smio preko ceste... A ne volim ga iz dubine duše... Ustvari, volim ga dok on vani pada, a meni zavaljenom u fotelji ispred kamina u jednoj ruci šalica s punčem ili kuhanim vinom zaslađenom po mom guštu, a u drugoj tri "trice" ili "napola od baštona"... Uz to se prostorijom širi miris sarme koja tek što nije spremna za posluživanje, a čije će mi kisele čari tako prijati u suzbijanju mamurluka...
Ova idilična slika ipak je tek plod pustih maštarija o neostvarivim željama, jer karte imamo, vino bi lako nabavili, snijeg je pao, ali niko iz kartaške ekipe nema kamin... a i „trice“ teško da bi me posrale... U realnosti, jutros me probudio cvokot vlastitih zubiju i susjedovo prigušeno grebanje lopatom po dvorištu po čemu sam promptno osjetio tu životnu pljusku koju je ovoga puta opalila priroda neslanom šalom bez imalo smisla za humor...
Koliko kontradiktornih i oprečnih osjećaja prema istoj pojavi kada se u obzir uzme faktor vremena... Ko klincu, snijeg je bio sinonim za sanjkanje, grudanje, lomljenje sigi i iskazivanje kiparskih talenata, a po zakonu ponude i potražnje, isto je toliko bio dobrodošao koliko je bila i jako rijetka pojava... 20 godina kasnije, postao je gruba pomisao na bljuzgu kao neminovnu nus pojavu, poledicu i hodanje rinzolom opreznije nego da hodaš po jajima, mokre rukavice, blokirane i zaleđene nožne prste koji ne bi osjetili ni jaki udarac tupom sjekirom, vlagu koja uvijek pronađe put i kroz najkvalitetniju obuću i odjeću...
Taman smo prekjučer izvlačili šibice 'ko će se smrzavat dok pazi na oganj kod pripreme koljenice pod pekom (vidi post Grafče na tafče party) i baš kako sam i predvidio ništa od toga... jutros se javio Čuki:
- Abort mission... ovdje je pola metra napadalo... to ti je to... ko da sam u Trumanovom showu... iza Učke sigurno nema ničeg... nekakav zid ili paravan... kad god ja nešto isplaniram dobijem kajlu...
Ima par ljudi od kojih sam krajem kolovoza čuo kako ne mogu dočekat kraj ljeta... Sad bi ih, u sezoni gripe, redovne i ove druge, malo pitao za zdravlje...

- 12:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.12.2009.

Springfield(s)...

Prva asocijacija na Springfield je naravno genij u trapericama, nepresušni izvor duhovitih i plodonosnih ideja, vječni Homer Simpson... Jedan od rijetkih animiranih likova koji je definitivno izborio mjesto u dvorani slavnih i siguran sam da će se tamo prije ili kasnije naći...
Ako ste pomislili da ću pisati o tom Springfieldu razočarat ću vas... Springfields u doslovnom prijevodu znači „proljetna polja“... ista ona polja koja će imati čast da ih proljetos gaze precijenjene noge obuvene u Dinamove kopačke, kad već tu čast neće dobiti europski nogometni travnjaci... Brošura „Sva Dinamova proljeća u Europi“ ostaje tabula raza i ne ide u tisak... i upravo sam čuo posljednji sučev zvižduk s dalekovidnice i Zajeca kako komentira „Nogomet je nepredvidljiv“ i „Dinamo je dobio dva smješna gola iz poluprekida“... Nije nogomet nepredvidljiv, nego je Dinamo loš... i ako netko zna, molim da mi u komentarima pojasni što je to „poluprekid“?... Znam šta je poluprilika, ali poluprekid? ...Bo... Komentatori su jednako loši kao i, kako bi rekao Edo Maajka, preplaćeni nogometni kurci iz 1. HNL-e... Novinarsko žutilo zavladalo je recima i sportskih rubrika, odnosno obojalo eter elektroničkih medija... Zar je tako teško reći da je protivnik bolji i da je zasluženo pobijedio? Knowing what not to believe is the begining of the way to enlightment (Znati u što ne vjerovati je početak puta prema prosvjetljenju) je mudra izreka koja je ovdje primjenjiva za sve one koji toleriraju ove gluposti izrečene na temu i razloge Dinamovog ispadanja pred vratima 40 godina iščekivanog Raja... Kad čujem rečenicu „Neću previše tražit alibije, ali...“ digne mi se kosa na glavi i proradi onaj želučani refleks koji savladava silu gravitacije i svoj sadržaj tjera prema oralnom otvoru u krivom smjeru... Što je ovoga puta? Sudac? Sportska nesreća? Vremenski uvjeti? Ima Edo pravo s usporedbom jer krivom kurcu svaka dlaka smeta...
Da za trenutak skrenem i još se malo izbljujem po jednom drugom sociološkom fenomenu: pojam „estradne zvijezde“ u bumerang zemlji s brdovitog Balkana. I najpopularnija osoba unutar granica Lijepe Naše ima koliko poklonika? 100.000? Milijun? Dva? Nije li to jedno manje predgrađe svjetskih metropola? Nije li dakle, po nekakvim normalnim kriterijima to dovoljno tek za klimav status „zvjezdice“? Nije li to premalo za krila koja automatizmom izrastu na zvjezdičinim leđima? Odavdje ću samo preuzeti ta krila i staviti ih sa tih, na leđa „kuraca“... Jer upravo se po tom obrascu i odnose prema svom poslu... ni ne sluteći koliko je živaca iskidano, njoka progutano, suza proliveno, kose počupano, noktiju izgriženo, kletvi isplakano samo zato što oni svoj posao loše obavljaju, a njihovi poslodavci loše vode tvrtku čije boje vole vlasnici spomenutih emocija... Slažem se da svatko mora svoj talenat i naplatiti... Ali preskupo se plaćaju ove rezultatske blamaže čim se geografski malo udalje iz svog dvorišta... A talenata koliko i u zmije nogu... I još imaju neutemeljeno zaleđe blagonaklonih novinarskih pera... Ista ta pera pak pilatovski razapinju i eksponiraju svaku slučajno ispalu cicu neke „zvjezdice“, koja je uistinu nes(p)retna okolnost ili plod vremenskih uvjeta i sportske nesreće...
Žao mi je istinskih Dinamovih navijača, koji danas zbog nekoliko agresivnih kretena više ne mogu uživati u ljepoti igre, povrh svega zbog statusa „prvoga u selu“ kojeg nikako da barem malo kapitaliziraju u gradu... Zadovoljstvo mi je tek što vidim da zločesti plavi dečki, kao organizirana skupina huligana (nadam se da ću ovim epitetima isprovocirati i one pozitivce iz njihovih redova kojih sigurno ima, da se malo zamisle komu to pripadaju) ispadaju tek smješne budale dostojne samo tog sela kojim gospodare... ustvari su trojanski konj u vlastitim redovima svih onih koji sebe nazivaju navijačem...
Cijeli je ovaj trokut igrači – mediji – navijači jedna velika lakrdija iz koje ipak mogu, budući da sam nepopravljivi optimist utopist, izvuć jednu korisnu stvar: predlažem da se svi poljoprivrednici okoriste situacijom „Springfield(s)“ i da u recesijskoj godini s ciljem ekonomičnosti i eko osvještenosti ugase svoje traktore i razbacaju sjeme po poljima koja će obrađivat Dinamova kopačka... usjev desetljeća je zajamčen bez obzira na vremenske uvjete, sportsku nesreću i sudačku odluku...

- 22:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

Ribica...

Kad bih ulovio onu Zlatnu Ribicu iz viceva koja bi mi ponudila tri želje, prvu bih želju potratio, reći ćete, na to da ljeto traje 10 mjeseci i proljeće preostala 2 u godini, a odnos trajanja dana i noći da bude 16 naprema 8 sati…. Svakodnevni solsticij rekli bi štreberi… Ne mogu, brate podnijet ovu hladnoću i ovaj mrak. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem, a za sve ostalo tu je Zlatna Ribica…
Ne samo što je ovo doba godine totalno deprimirajuće zbog kratkoće dana, nego povrh toga ono uzrokuje pasivnost kod inače hiperaktivnih ljudi… Odmah se sjetim kanarinca u krletci kojeg smo držali u kuhinji sa sjeverne strane kuće gdje jedva da je dopiralo nešto svjetla i mislili da je invalid jer jedva da je kroz kljun tu i tamo profalšao par tonova… Svakog bi ga jutra i huškali na pjev ali nula bodova… Kasnije kad smo ga prebacili kod pokojne none na svjetlo, propjevao je ko zadnji druker u policijskoj stanici… U onom mraku, ustanovilo se dakle, da je provodio silenzio stampa ili nekakav štrajk šutnjom.. Srećom da nije bilo nikakvih špažića u krletci jer bi ga vjerojatno jedno jutro pronašli obješenog sa izrazom olakšanja na licu… njušci… ili što već ptice imaju oko kljuna… nešto slično onomu šta je napravio Denzilov kanarinac kad su mu Delboy, Rodney i Grandad ličili stan… vjerojatno ni oni njega nisu zalijevali pa je uvenuo.. Dakle, paralela je ovdje više nego očita, a pouka iz basne je da ne držite špažić pri ruci tijekom ovog dijela godine…
Čak se i TV program prilagođava na način da premijere i sve ono što valja ide u jesensko/zimskoj shemi kako bi barem malo odvukli ljudima pažnju od suicidalnih misli, a u ljeti idu reprize i kompilacijski sadržaji, koji su tu eto da popune rupu od 0-24…
S drugom željom počastio bih Ribicu da joj prođe vrijeme dok ja razmišljam u što utopit treću želju… Rezoniram si: samo nemaštoviti i neoprezni ljudi bi poželjeli brdo love iliti u nekakvom višem sustavu vrijednosti tek hrpu prljavog papira, kliconoše svakakvih bolesti i uzroka 99% kriminalnih radnji civiliziranog svijeta… S tog aspekta, bolje je poželjeti hrpu dječjih crteža koji će zagolicati maštu i barem malo podignuti adrenalin i najvećem flegmatiku… Nemaštoviti su ljudi koji požele novac, jer to je kao da su stavili sve materijalne želje na standby… Zašto neoprezni ako požele novac? Pa zbog toga što jednom tehnološkom revolucijom postoji šansa da on postane bezvrijedan … Nakon izuma teleporta, ne trebaju nam skupi automobili… kad konačno bude izumljen replikator iz Enterprisea, novac gubi svaki oblik vrijednosti, osim šta će ga se moć reciklirat u energiju i zatim replicirat jelo ili cipele po želji.. Zato, spiskati želju na novac bilo bi grijeh…
Sinulo mi je… Poželio bih telelvizor koji emitira program od sutrašnjeg dana… Tako da kad mi i prifali novaca, pogledam danas izvlačenje lutrije od sutra… imam točnu vremensku prognozu od sutra, jer na vijestima samo pogledam izvještaj “današnjeg” dana… oko utakmica eskiviram kolektivnu nervozu i nerviram se sam… evakuiram se na vrijeme od eventualnih katastrofa i havarija… prije svih znam ko je novi frajer od Rose Salvaje… e to bi poželio…
- Ribice, želim da…

- 12:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.12.2009.

Dobro jutro!!

Iako je 22.45 ne znam koji bi naslov stavio na ovaj post budući da sam se probudio prije desetak minuta. I to me je probudio Tarantino sa šankerskom šprehom iz "Desperada" kad je tip popišao pol kafića za 300$.

Zbog snježnog jutra bio sam siguran da ću popodne otić popit kuhano vino do "Morčića" ili čak možda do štanda na tržnici koji je tamo postavljen kako bi pridonio predblagdanskom raspoloženju. Nisam još bio tamo, a čujem da je kul... Al hebiga... mimoišli smo se s radnim vremenima...

Nije Dan Republike i na televiziji nije Lepa Brena... Na televiziji je Bandić i ne mogu mu se sjetit imena jebo sebe senilnog... Priznajem da mi je već dosta ovog medijskog folklora oko Predsjedničkih izbora, iako znam da ono najgore tek slijedi i u folkloru slijede pokreti podizanja nogu prema slabim točkama u predjelu prepona... Tu su kandidatkinje Vesne u prednosti jer, iako su žene, muškije mogu podnijeti udarce ispod pojasa... Bez bolnih grimasa na licu... i s dozom entuzijazma, ali i pun pesimizma u neki pozitivni izborni rezultat, mogu reći kako imam svog favorita... i za razliku od parlamentarnih i lokalnih, na izbore idem glasati ZA nekoga, budući da sam do sada svaki puta osim u dva navrata predsjedničkih izbora, kamufliran velom kartonskih paravana uvijek zaokruživao brojčicu ispred imena „najmanjeg zla“... Sjećam se i da sam prije tih 5, odnosno 10 godina dosta gledao tih sučeljavanja i ulovio „pattern“ iliti po naški „obrazac“... Koncept je vrlo sličan „Parlaonici“, samo što klinci u svojim debatama nisu sposobni izreći toliko laži i gluposti... sličnost je i ta što je klincima nametnut „pro“ ili „kontra“ stav na zadanu problematiku, a predjednički kandidati na sučeljavanjima pokazuju svoje (ne)sposobnosti verbalnog puhanja u vlastita jedra gdje je cilj regate što dublje u crijevima biračkog tijela, uz obavezan manevar prolaska kroz analni otvor... Razlika je ta što klinci uglavnom poštuju načelo parlamentarnosti kao temelj za konstruktivnu raspravu i neometani dijalog...

Upravo zbog spomenutog pesimizma u neki povoljan rezultat moje kandidatkinje, bojim se da ću za drugi krug kad se nađem među kartonima s penkalom u ruci preuzeti obrazac glasovanja za manje zlo... i to čini mi se manje zlo dolosvno... rastom...
Kakav Joyceovski post... tok svijesti ili misli je jebena stvar... jer nisam mislio prvi post nakon dugo vremena posvetiti najvećoj metaforičkoj kurvi našeg vremena...i to sve zbog Milana... pa da... Milan je Bandiću ime... sad je rekao Togonal u Otvorenom... i ne mogu mu se sjetit imena jebo sebe senilnog...
Za koga ću glasat? E nema besplatnih reklama... Reć ću samo da volim žene i iako su mi crvenokose fetiš, ovaj put ću zaokružit ovu drugu, iako nije baš neki verbalni umjetnik (čitaj manipulator) i loše puše u svoja jedra... ustvari, možda baš i zbog toga zaokružim...

- 22:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Grafče na tafče party...

Starim... Već dugo nije bilo boljeg provoda petkom od ovog proteklog... I to za malo kuna... Valjda ću namuljat ekipu da ovo postane tradicija drugog petka u mjesecu... Grafče, piva, trešete i briškula... Ni debrecinke nisu bile loše, samo da je bilo malo više popeć... Kad me Ćuki nije tio poslušat.. Bio je domaćin, pa nek mu bude... Al nije bilo loše ni ovako.. A ljuto taman.. Čak nije peko ni š**ak prilikom prvog kipanja...
U istom sastavu ide i peka u subotu popodne... AKO nas snijeg ne zajebe...

- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31