Ribica...
Kad bih ulovio onu Zlatnu Ribicu iz viceva koja bi mi ponudila tri želje, prvu bih želju potratio, reći ćete, na to da ljeto traje 10 mjeseci i proljeće preostala 2 u godini, a odnos trajanja dana i noći da bude 16 naprema 8 sati…. Svakodnevni solsticij rekli bi štreberi… Ne mogu, brate podnijet ovu hladnoću i ovaj mrak. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem, a za sve ostalo tu je Zlatna Ribica…
Ne samo što je ovo doba godine totalno deprimirajuće zbog kratkoće dana, nego povrh toga ono uzrokuje pasivnost kod inače hiperaktivnih ljudi… Odmah se sjetim kanarinca u krletci kojeg smo držali u kuhinji sa sjeverne strane kuće gdje jedva da je dopiralo nešto svjetla i mislili da je invalid jer jedva da je kroz kljun tu i tamo profalšao par tonova… Svakog bi ga jutra i huškali na pjev ali nula bodova… Kasnije kad smo ga prebacili kod pokojne none na svjetlo, propjevao je ko zadnji druker u policijskoj stanici… U onom mraku, ustanovilo se dakle, da je provodio silenzio stampa ili nekakav štrajk šutnjom.. Srećom da nije bilo nikakvih špažića u krletci jer bi ga vjerojatno jedno jutro pronašli obješenog sa izrazom olakšanja na licu… njušci… ili što već ptice imaju oko kljuna… nešto slično onomu šta je napravio Denzilov kanarinac kad su mu Delboy, Rodney i Grandad ličili stan… vjerojatno ni oni njega nisu zalijevali pa je uvenuo.. Dakle, paralela je ovdje više nego očita, a pouka iz basne je da ne držite špažić pri ruci tijekom ovog dijela godine…
Čak se i TV program prilagođava na način da premijere i sve ono što valja ide u jesensko/zimskoj shemi kako bi barem malo odvukli ljudima pažnju od suicidalnih misli, a u ljeti idu reprize i kompilacijski sadržaji, koji su tu eto da popune rupu od 0-24…
S drugom željom počastio bih Ribicu da joj prođe vrijeme dok ja razmišljam u što utopit treću želju… Rezoniram si: samo nemaštoviti i neoprezni ljudi bi poželjeli brdo love iliti u nekakvom višem sustavu vrijednosti tek hrpu prljavog papira, kliconoše svakakvih bolesti i uzroka 99% kriminalnih radnji civiliziranog svijeta… S tog aspekta, bolje je poželjeti hrpu dječjih crteža koji će zagolicati maštu i barem malo podignuti adrenalin i najvećem flegmatiku… Nemaštoviti su ljudi koji požele novac, jer to je kao da su stavili sve materijalne želje na standby… Zašto neoprezni ako požele novac? Pa zbog toga što jednom tehnološkom revolucijom postoji šansa da on postane bezvrijedan … Nakon izuma teleporta, ne trebaju nam skupi automobili… kad konačno bude izumljen replikator iz Enterprisea, novac gubi svaki oblik vrijednosti, osim šta će ga se moć reciklirat u energiju i zatim replicirat jelo ili cipele po želji.. Zato, spiskati želju na novac bilo bi grijeh…
Sinulo mi je… Poželio bih telelvizor koji emitira program od sutrašnjeg dana… Tako da kad mi i prifali novaca, pogledam danas izvlačenje lutrije od sutra… imam točnu vremensku prognozu od sutra, jer na vijestima samo pogledam izvještaj “današnjeg” dana… oko utakmica eskiviram kolektivnu nervozu i nerviram se sam… evakuiram se na vrijeme od eventualnih katastrofa i havarija… prije svih znam ko je novi frajer od Rose Salvaje… e to bi poželio…
- Ribice, želim da…
|
