Sjedim i čekam inspiraciju… već 10 minuta… Morat ću iskonzumirat prokušani prosinački recept. Prosinac je mjesec kad svi rezimiraju, rekapituliraju i rade inventure minule godine, zbrajaju pluseve i minuse… a ja ne znam kako da počnem… ne zato što imam toliko toga za uvrstit u jednadžbu.. nego upravo suprotno.. nemam ništa… i pitam se da li je to dobro? Bilo je sigurno lijepih trenutaka, ali očigledno nije bilo trenutaka za pamćenje… Bilo je i ružnih, ali ni oni se baš nisu ugravirali u korteks… moglo je bolje, ali moglo je i gore… neki me ljudi svakodnevno sve više oduševljavaju, pa su taj trend nastavili i u ovoj 2009., a nekl su me i razočarali … ne baš toliko da bi ih pozvao u lov, jer kako sam čuo u ruralnim sredinama kad ti neko stane na žulj, pozoveš ga u lov bez nekih suvišnih svjedoka, međutim, dovoljno jako da mi kava s njima ima pregorak okus…
Potrošim i pokoji trenutak na misao poštovanja prema onima koji su nas u ovoj, al i prethodnih godina napustili, ali se radije prisjetim i prinova koje su stigle ili su na putu prema ovamo.. Nadam se da neće doći tek kao statistika nataliteta, nenaoružana i nepripremljena za borbu na ovoj okrutnoj, hladnoj koordinati u svemiru… Nadam se da će doć s nekom svojom vizijom obračunavanja s nepravdom umjesto današnjeg iščekivanja DEUS EX MACHINA rješenja… Možda je malo grubo rečeno, ali dosta mi je slušati ovo bezinicijativno kukanje nad svojom sudbinom bez imalo kuraja da se pokuša ispraviti krivu Drinu… Kako bi nam dobro došlo jedno dijete s Kryptona (evo i mene s deuseksmahinovskim ufanjima) pa da stavi na red ove Luthore u raznim formama, oblicima i stanjima…
Počela je 2009. s bolom u koljenu koja je dijagnosticirana kao giht… i nakon što sam jedva dočekao zalazak tamnosive 2008. krenula je Nova ne baš obećavajuće. Gunđao sam i režao na pripisane mi, vojničkim žargonom CSO-e, iako se na koncu ustanovilo da je uzrok gihta, pored svih unesenih i nepotrošenih zapadnjačkih fastfood merdi i ine hrane koja za života nit je s hrvatskog tla jela nit je na njega mirisala, bio Fini-Mini bućkuriš iz vrećice zamućen u malo tople vode. Htjeli su me zakinut i za oplemenjeni štih kojega daje mokraća nakon konzumiranja proljetne fritaje čiji je nezaobilazni ingredijent dražesna, gorka, samonikla biljčica, jadranski endem mediteranske kuhinje, koja divlja poslije kiše,…
15-tak dana oko Marleninog i Perotovog pira skratilo je dugi kišni lipanj i učinilo ga je više nego podnošljivim.. uređivali smo rezidenciju za čin prevare na njegov račun (oženiti – stara hrvatska riječ za nekoga prevariti) i za centralni događaj - momačka sa 80-tak što pijanih, a što ubijenih veseljaka…
U istom tom vrtu, ni roštilj nije mirovao.. daleko je bio od stanja mobilizacije u kakvom je za vrijeme sportkih događanja, ali nije za potcjenit. Sramota će bit tek iduće ljeto, jer slijedi jedno od najdosadnijih nogometnih prvenstava, još tamo od USA ’94 kad su anemični Talijani i Brazilci igrali 0-0 u finalu… Morat ćemo izmišljat nekakve interne kladionice po zlobe ili neki drugi vid animacije, jer inače će bit ljetnih zijevanja… Bablje ljeto začinili smo izvrsnim provodom na ribarskoj u Iki, gdje nekih detalja u osvajanju nagrade u tekućem obliku 10 litara vina, možda je bolje ni ne prisjećati se… I odmah s plaže na Kastavštinu hodočastit mladom vinu I na Lovranštinu marunima… taj nagli prelazak je rijetkost, jer obično je između toga rujan za oplakivanje ljeta na odlasku…
I sad ovo… nekako smo prebrzo uletili u zimski mod… valjda ćemo jednako tako brzo I u proljetni… baš pričam s ekipom da ako ovako nastavimo, da bih vrlo rado odhibernirao zimski san I da se probudim tamo negdje kad Bosanci pale mješalice… Na prste jedne ruke mogu pobrojat događanja koja su vrijedna zimu “odstajati”: Alkos Darts, doček Nove, Balinjerada i dva rođendana…
Bilo kako bilo, bit će šta bude… Živi bili pa proživjeli…
Post je objavljen 21.12.2009. u 23:28 sati.