25.10.2006., srijeda
Danas nam je mailom stigla zanimljiva prica. Vijest stara,doduse, godinu dana, ali slatka. Neobicna bas poput one s lavicom koja uporno usvaja male gazele. I u ovoj je kombinacija prilicno neobicna:
Mali nilski konj po imenu Owen prezivio je cunami koji je pogodio kenijske obale. Rijeka Sabaki odnijela ga je u Indijski ocean, a na obalu ga je izbacio cunami.
Beba Owen tada je imao manje od godinu dana i tezio 300tinjak kilograma. Kao novu mamu posvojio je musku kornjacu staru stotinjak godina. Cuvari parka Lafarge vele da je kornjacac orilicno zadovoljan nametnutom mu ulogom mame. Zajedno plivaju, jedu i spavaju i kad se netko priblizi kornajccu beba postane agresivna u pokusaju da ga zastiti. Bebe nilskih konja sa svojim mamama ostaju i do 4 godine. Kako ova prica zavrsava ne mogu reci, ali nadam se da mali jos uvijek streno capka za «mamom».
I za kraj, s obzirom da su me ponijele asocijacije....Nil, nilski konji i tako, evo i pjesmice:
Bila mama Kukunka, Kukunka
Bio tata Taranta, Taranta
Imali su maloga Juju.
Jednom su se šetali, šetali
Kraj duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Gdje je bio velik krokodil.
Iskočio krokodil, krokodil
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
I odnese maloga Juju.
Plače mama Kukunka, Kukunka
Plače tata Taranta, Taranta
Vrati nama našega Juju.
Progovara krokodil, krokodil
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Doneste mi vola pečenog.
Trči mama Kukunka, Kukunka
Trči tata Taranta, Taranta
Donijeli su vola pečenog.
Progovara krokodil, Krokodil
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Evo vama vašega Juju.
Kakve veze imaju gore spomenuti likovi s nilskim konjima? Vjerujem, bas nikakve. Ali sam dugo vremena mislila da imaju :).
|
- 15:36 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
24.10.2006., utorak
U pola dvanaest
A ovako je danas oko podneva bilo kod nas:
|
- 16:35 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
20.10.2006., petak
Dudov svilac
Mali juznoafrikanci uzgajaju zasta neobicnog kucnog ljubimca, dudovog svilca. Pa evo price i slika o tom crvicu.
Prema kineskoj legendi, povijest svile zapocela je 2640. godine prije Krista u vrtovima «Zutog cara», HuangDija. Znatizeljan sto to unistava lisce njegovih dudova, poslao je u park svoju suprugu XiLingLi. Na dudovim granama otkrila je bijele crve koji su preli sjajne mekane kukuljice. I kako veli prica, jedna je slucajno upala u njen vreli caj i niti su se razmotale. Iz caja je izvukla jednu jedinu dugacku nit. I svila je rodena!
No o postanku svile ima i drugacijih legendi. Bili jednom, tako, otac i kci. I imali carobnog konja, koji je ne samo letio nego i razumio ljudski govor. Jednog je dana otac dugo izbivao od kuce poslom. Zabrinuta, kci je zamolila konja da ga potrazi, obecavsi mu, da ce se, ukoliko ga nade, udati za njega. Otac se naposljetku vratio kuci s konjem i nemalo se zaprepastio cuvsi dano obecanje. I kako ne bi morao udati kcer za konja, prikratio mu je zivot. Ali onda se dogodilo cudo. Konjska je koza odletjela s djevojkom. I tako su letjeli i letjeli, i naposlijetku sletjeli na drvo. Dudovo, naravno. Cim ga djevojka dotakla pretvorila se je u dudovog svilca (malo mi je grdo reci da se pretvorila u crva  ). I od tada danima pljucka sjajne niti misleci na izgubljenog oca.
No kako vec bilo gotovo 3000 godina Kinezi su jedini poznavali tajnu svile. Smrt je bila kazna onome koji otkrije tajnu strancima.
U mnogim se zemljama mogu razliciti tipovi divljih dudovih svilaca. No kineska je posebna: slijepi nocni leptir, kojem krila ne znace bas nista, imenom Bombyx mori. U otprilike 4 do 6 dana snjeti ce vise od 500 crnih jajasaca i nakon toga uginuti. Netko je brojio i prebrojio da ce oko 30000 crvica pojesti tonu lisca bijelog duda (crni ne vole) i ispresti oko 6 kilograma sirove svile.
I uz sve mjere koje su Kinezi poduzimali da im tajna ne utekne, tajne (serikulture) su se oko 200 prije Krista domogli Koreanci (s valom kineskih imigranata). Na zapad je stigla razlicitim putevima. 300. godine nakon Krista svilac se uzgajao u Indiji.
Oko 440. princ iz Kotana (danas kineska provincija sjeverno od Tibeta) ozenio je kinesku princezu, koja je u svoju novu domovinu prokrijumcarila svilce skrivene u svojoj kosi. No, i Kotanci su ljubomorno cuvali tajnu.
Dva nestorijanska redovnika zatekla su se sredinom 6. stoljeca na dvoru bizantinskog cara Justiniana. Sa sobom su donijeli svilceva jajasca i industrija svile u Bizantu mogla je zapoceti. Crkva i drzava osnivale su carske radionice, monopolizirajuci proizvodnju i tajnu. Odande se proizvodnja prosirila na Bliski istok. Kineska svila, koja je ipak bila mnogo kvalitetnija, jos je uvijek na Zapadu nalazila kupce. U 6. stoljecu svilom su ovladali i Perzijanci koji su razvili vlastite bogate uzorke i tehnike.
Trebalo je pricekati 13. stoljece i Drugu krizarsku vojnu, nakon cega se s dolaskom 2000 strucnjaka iz Konstantinopola, svila pocela proizvoditi u Italiji. I prosirila po Europi.
Dragocjenu su svilu stranci cijenili od ranih vremena i smatra se da je trgovina svilom zapocela i prije sluzbenog otvaranja Puta svile u 2. stoljecu prije Krista. Najraniji dokazi o trgovini svilom nadeni su u Egiptu i datirani 1070 prije Krista (zenska mumija sa svilom). 1015. godine budisticki monasi, vjerojatno uzbudeni mogucom invazijom tibetanskih Tangutsa, zapecatili su vise od 10000 rukopisa i svilenih slika, zastava i tkanina u jednoj od Pecina 1000 Buda, kod Dunhuanga (postaja na Putu svile).
O Seresu, Kraljevstvu svile pricali su u 4. stoljecu prije Krista i stari Grci i Rimljani. Vjeruje se da su je prvi vidjeli vojnici Krasovih legija. U sudbonosnoj bitci kod Carrhae u blizini Eufrata (53. prije Krista), vojnici su s bojnog polja panicno utekli zablijesteni svilenim zastavama. Rimski car Heliogabalus (AD 218 – 222) nosio je samo svilu, a u 4. stoljeci mogli su si je priustiti svi.
Svila je utjecala I na barbare. 408. godine Got Alarik je, kao otkupninu za grad Rim, uz 2500 kilograma zlata, 1500 kilograma papra, 15000 kilograma srebra zatrazio I 4000 svilenih tunika.
Ako im ponudite kartonske predloske, svilci se presti po njima i nece se zakukuljiti.
Vratimo se ipak svilcu. U danima kad se intenzivno hrani tezina mu se uveca 6000 puta i svoju ce kozu promijeniti i do 4 puta. Nakon 32 dana zapreda se u cahuru. Slojevi čahure se međusobno razlikuju po kakvoći i po nazivu: vanjski sloj naziva se svilenom vatom, sljedeći čupavom svilom (bourrette), potom slijedi vata, a posljednji je sloj telette. Cjelokupna dužina niti omotane u čahuru iznosi neprekinutih 3.000 – 4.000 metara, ali se sa čahure može odviti između 500 i 900 m. Kako bi se niti lakse odvile, cahure se umacu u toplu vodu (svaka nit sirove svile sastavljena je od dviju zasebnih fibroinskih niti (fibroin je bjelančevina), koje su međusobno slijepljene sericinom). I na taj se nacin dola degumirana svila. Prirodna svila je meka i podatna, te pod dodirom djeluje plemenito. Boja sirove svile (t.j. dvojnih niti) je žućkasta, zelenkasta, crvenkasta ili bijela, no same su svilene niti bezbojne. Pigment se nalazi u sericinu, koji se tijekom degumiranja uklanja. Boja i oblik čahure ovisi o spolu i vrsti dudovog svilca; kineske i japanske čahure su srebrno bijele, neke japanske čahure su i zeleno-bijele, svijetloplave ili ružićaste; levantske i maloazijske čahure su sivobijele, a europske obično žućkaste.
Svila se proizvodila i u Hrvatskoj. Bolest dudovog svilca početkom 20. stoljeća uništila je proizvodnju svile u Slavoniji, pa je sa svilcima nestalo i znanje o proizvodnji. U Konavlima se tradicija zadržala do oko 1960. gdje se svila proizvodila za vlastite potrebe, odnosno ukrašavanje narodne nošnje. Proizvodila se npr. na Mljetu i u Istri. Potkraj 19. stoljeća Hrvatska je bila treća država u Europi po proizvodnji svile. Tvrtka Potomac, proizvođač kravata Croata pokrenula je projekt »Hrvatska svila. Glavni cilj projekta je obnova organizirane proizvodnje svile uzgojem dudovog svilca od koje bi se i proizvodile kravate Croate.
|
- 09:17 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
06.10.2006., petak
Arhitektura Nizozemskog Capa
Mjesavinom arhitektonskih utjecaja srednjevjekovne Nizozemske, Njemacke, francuskih Hugenota i Indonezije u Zapadnom Capu razvio se je jedinstveni arhitektonski stil. Primjerci tog elegantnog stila, kojeg karakteriziraju raskosni zabati i krovovi prekriveni trskom (ili slamom) mogu se naci na vinskim farmama Zapadnog Capa ili npr. u Stellenboschu.
Razliciti stilovi i ukrasi na zabatima javili su se prvom polovinom 18. stoljeca i svoju specificnost duguju malajskim majstorima koji su ih uglavnom izradili. Zabat svake kuce ukrasen je jedinstvenim oblicima i u njega je utisnut datum izgradnje. Upravo je izgled i oblik zabata ukazivao prolazniku na bogatstvo domacina.
Najstarije kuce bile su pravokutnog oblika, a s porastom bogatstva zajednice dodani su zabati i krila. Krila su najprije dodavana svakoj strani kuce (tlocrt oblika slova U) ili su sa glavnim dijelom cinila slovo T (farme).
Slovu T dodan je kasnije jos jedan krak i tlocrt je postao H. Upravo u tom stilu sagradene su najelegantnije farme koje se i danas mogu posjetiti (i razgledati, ako vas u tome ne omete vinski podrum).
|
- 13:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|