28.07.2006., petak
More
Nekako prema kalendaru rekla bih da je na sjevernoj polutci za mnoge vrijeme brckanju u slanoj vodi.
Pa se i ja nostalgicnim tragom prisjecam mora, a u nedostatku boljega uz slike Atlantskog oceana (samo za hrabre i navikle na morske temperature od 15 do 20 C).
|
- 16:26 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
24.07.2006., ponedjeljak
Potjie
Potjie (cit. pojki) je loncic, zapravo prije lonac (nego loncic) od lijevanog zeljeza i vjerojatno najbolji prijatelj "putujucih" Bura za vrijeme velike seobe u unutrasnjost JA ("Great Trek"). Ovaj tronozni lonac idealan je za kuhanje nad otvorenim plamenom, a moze posluziti i plamenik.
Pod strucnim pogledom, cini mi se Spankie, zagrijali smo lonac s uljem i lagano poprzili meso (potrebno je malo masnoce). Ovo je skoro i najduzi korak u spravljanju potjiea. Okrugli trbuh lonca omogucuje ravnomjernu raspodjelu topline u citavom prostoru. Ako se koristi plamenik obavezno je na najslabijoj vatri.
Potjiekos (cit. pojkikos) je jelo spravljeno u "loncicu" i neki pocetke tog tradicionalnog nacina kuhanja smjestaju u 16. stoljece.
No tragovi potjiea se vjerojatno mogu naci vec u zeljeznom dobu kad su nasi predci ovladali vjestinom lijevanja zeljeza. Nesto tajanstvenosti im, pak, daje cinjenica da su bili posebno popularni medu vjesticama i drudima koji su ih koristili u svojim ritualima. Nesto su im pridodali i ljudozderi kod kojih su bili poznatiji kao "misionarski lonci".
Srednom 17. stoljeca doseljenici su ga donijeli u Afriku. Urodenici su ih ubrzo poceli mijenjati za koze i ostale proizvode pa su uskoro zamijenili glineno posude koje su do onda koristili za kuhanje. Njima su poznatiji pod imenom "Putu" (lonci u kojima se kuha kasa od zita).
Poitjie kakav nam je poznat danas nastao je za vrijeme Nizozemsko-Spanjolskog rata (1566-1648). Za vrijeme opsade Leydena i oskudice hranom, stanovnici su ono malo sto su jos mogli naci prilagali u velike zajednicke lonce i kuhali sve sastojke zajedno. Jos se i danas, na obljetnicu opsade Leydena, kuha zajednicki lonac.
S Jan Van Riebeeck stigao je 1652 i u JA. Novi zacini koji su pristizali s Istoka, na putu za Europu, obogatili su potjiekos, koji su danas je jedna od kulinarskih posebnosti Juzne Afrike.
Nakon mesa u potjie se reda povrce, najprije ono kojem treba vise vise vremena da se skuha. Izbor nadasve proizvoljan.
Sastijci za potjie su prilicno proizvoljni: govedi rep, goljenice, npr. ovcji vrat, fileti, kremenadli, divljac, moze i perad, riba, otprilike sve. Ni s povrcem ne mozete pogrijesiti. U njemu mozete cak ispeci i kruh.
Mi smo se odlucili na prilicno "bezbojnu" kombinaciju pa smo krumpirima dodali rizu. Naravno zacina po ukusu (izmedu slojeva potjiea) i dolili vode (umjesto vode znalci preporucaju casu pive, porta ili serija....u lonac, molim). Poklopili i zavalili se otprilike 2 slijedeca sata u hladovinu. Poklopac se skida tek pri kraju kuhanja, a jelo se promijesa tek prije posluzivanja.
A evo i recepta za loncic od govedeg repa:
Pola kilograma govedeg repa isjecenog na komade debele 5 cm, 10 odrezaka slanine debelih 2 cm, pola salice brasna pomijesanog sa solju i paprom, 1 l govedeg temeljca, 1 konzerva paste od rajcice, lovorov list, crni papar u zrnu, 6 velikih porilukova, 2 velika luka i 6 velikih mrkvi (povrce grobo narezano), 20 sampinjona, salica crnog vina, po pola salice serija i vrhnja, po 2 zlice maslaca i ulja, 2 zlice zgnjecenog cesnjaka.
Poprziti slaninu, maknuti s ulja i dodati rep (uvaljan u brasno). Nakon sto se zasmedi, maknuti s masnoce i ocijediti suvisak masnoce iz lonca. Poprziti povrce (4 mrkve, ostale dvije dodati kasnije) da omeksa pa dodati rep, slaninu, lovor, papar u zrnu, pastu od rajcice, vino i seri. Dovesti do vrenja i polako kuhati 3-4 sata. Sat prije posluzivanja na sitnije komade narezati preostale 2 mrkve, pa ih zajedno sa sampinjonima dodati u lonac. Prije posluzivanja dodati vrhnje i promijesati.
I uzivati!
|
- 14:20 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
11.07.2006., utorak
Treci dan smo polako zavrsili obilazak farme. Sef je zadovoljan: jos je uvijek zelena, zivotinje su u odlicnom stanju i nadaju se ce slijedeca susa biti kratka i postedjeti farmu. I divlje zivotinje su zadovoljne gostoprimstvom.
Imali smo srece i na pojilistu zatekli neuobicajenog gosta: bradavicastu svinju. Mirno je dovrsio svoj posao, dostojanstveno se okrenuo i uzdignutog repica provukao se ispod ograde i odkaskao svojim poslom.
Pustinja je dom i mnogih prekrasnih vrsta ptica. Za poziranje su ovaj put bile spremne ove ptice velikog zakrivljenog kljuna. Mir one doljnje, koja u kljunu drzi svoj rucak (citaj nekakvu malu zivotinju), ubrzo je pomutio jedan od njene vrste, ali po svemu sudeci nije bila raspolozena podijeliti ga.
Nabasali smo i na malo pitomije stanovnike.
U blizini stare kuce smjestili su se i radnici. S napustene kuce skinuli su krov od valovitog lima i sklepali svoje nastambe.
Dnevni zivot se odvija unutar ograde ispletene od pruca. Unutar nje podignuto je ognjiste, prirucna kuhinja i dnevni boravak.
|
- 17:15 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
05.07.2006., srijeda
Zbog mukotrpnog i ne bas isplativog zivota na farmama jedan dio farmi u JA je iznajmljen i njihovi su se vlasnici povukli u gradove koji im nude bolje poslove. Farmama upravljaju predradnici i upravitelji. S obzirom da je ova farma u Kalahariju par sati voznje udaljena od Bloema i od glavne Sefove farme i on i upravitelj farmu obilaze samo povremeno. A kad dodu na farmu treba obici sve parcele, pregledati stoku i otprilike procijeniti broj divljih zivotinja.
S obzirom da zemlja moze podnijeti odredeni broj grla i da je prvenstveno namijenjena uzgoju stoke i broj divljih zivotinja mora se u skladu s tim odrzavati. Nema nekontroliranog odstrijela zivotinja cak i kad im zakonski pripadaju (sve divlje zivotinje koje se nalaze na farmi, bez obzira da li su preskocile drzavnu granicu ili susjedovu ogradu ili su ih vlasnici sami naselili) i na krivolov se bas ne gleda najljepse. Ponekad susjed razreze ogradu kako bi se divljac mogla lakse provuci kroz nju i obogatiti njegov stocni fond.
Kao sto spomenuh, jedan od susjeda uzgaja divlje zivotinje, a izmedu njih i slonove. Jedan od radnika upozorio nas je da ih cesto predvecer hrane bas uz ogradu sa Sefovom farmom (ograda je pod naponom; Sef je jednom cak i bjezao pred ne bas najraspolozenijim slonom). Vratili smo se stoga predvecer, ali nismo imali srece. Od slona sam uspjela u jutro zabiljeziti samo otiske stopala.
Za one koji imaju strpljenja (a mi smo ga imali jer je Sef bio raspolozen) neke se divlje zivotinje mogu vidjeti i nocu (pogotovo velike macke, pa ih je tako najbolje i razgledavati u rezervatima: pred zoru ili nakon sumraka kad su posebno aktivni). Oboruzan reflektorom sef je pretrazivao gustis uz putove. Uspjeli smo vidjeti par gazela i mnostvo malih skakutavih zivotinja, pretpostavili smo da su glodavci.
Glavni izvor vode ovdje su bunari koji se buse i od kojih se voda na bliza pojilista razvodi cijevima. Svako busenje ne mora biti uspjesno i stoga je prilicno skupo.
|
- 16:07 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|