30.06.2006., petak
Bray - 2
Jedna od vrijednosnica lokalnih Tswana (Bantu narod koji zivi na sjeveru i dijelu Free State i cija je drzava Botswana) su magarci, nesto konja i sve moguce kombinacije koje se od ova dva kopitara mogu zamisliti. Na lokalnim cestama (makadami, zapravo kolotecine koje svako malo ciste od pijeska ralice) ceste su zaprege malih dugousana.
Ovaj mjesoviti dvojac svoje je vlasnike dovezao u soping:
Jedan od Sefovih radnika jos se sjeca lokalnog mocnika koji im je prije dvadesetak godina ukazom "pokrao" magarce. Naime, za 1 kravu je potrebno oko 6-7 hektara pasnjaka. Crnci koji zive na farmama uzgajaju magarce koji su konkurencija stoci. U slucaju velikoh susa sve zivotinje pate i povrsina farme jednostavno nije u stanju prehraniti sva grla. A magarci su u svemu tome mrtvi kapital. Ne uzgajaju se za hranu niti meso, nego eventualno sluze kao miraz i prestiz.
Ova polica lokalne trgovine mala je apoteka (ne radi se o pesticidima ni slicnim otrovima, ako vas je na prvi pogled zbunila ambalaza). Radi se o biljnim ekstraktima koji u lokalnoj predaji, odnosno tradicionalnoj medicini, imaju ljekovita svojstva upravo fantasticnih razmjera. Na svakoj od ovih boca pise "For all diseases" ("Za sve bolesti"). Naravno da neke od biljaka od kojih su pripravljeni i ima fizioloskih ucinaka, i moderna farmakologija i kemija i danas u njih polaze velike nade i koristi ih kao izvor novih bioloski aktivnih supstanci iz kojih bi bilo moguce razviti nove lijekove. Koliko zapravo pomazu soakirani u ovakve boce drugo je pitanje (ja sam prilicno skepticna).
Provirili smo u Botswanu i na sluzbenom prijelazu i dosli do same rampe susjedne drzave. Ponekad je gnjavaza koristiti ga jer je jednostavnije preskociti zicanu ogradu na farmi (kako su u posjete u posjete susjedima u Botswani obicavali ici Sef i Gospoda). A na njega se bas ne obracaju ni divlje zivotinje koje svoj novi dom pronalaze na farmama JA.
|
- 16:04 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
27.06.2006., utorak
Bray
Bray je Sefovoj farmi najblize naselje. Nema se zapravo ni mnogo toga reci o Brayu, osim da je jedno od granicnih prijelaza s Botswanom i ponosi se s par trgovina u kojima mozete kupiti doslovno sve, od igle do lokomotive, i srpanjskim konjskim trkama kaje "ozbiljno" konkuriraju onim durbanskim.
Kao i svako malo vece nasalje i Bray ima cetvrt koja je sklepana od valovitog lima. Limenke ce kasnije, ako je vjerovati nadleznima u vladi, biti zamijenjene zidanim kucama. Vazno je za pocetak dodijeljenu parcelu ipak oznaciti limenkom.
Valoviti lim u potpunosti je istisnuo tradicionalne nacinje gradnje i uporabe blata i pruca i tradicionalnih kuca moze se vidjeti tek ponegdje (vidjeli sem neke u zemlji Zulua). Nisam bas sigurna kakve su komparativne prednosti modernih materijala pogotovo kad uprzi sunce ili se temperatura spusti ispod 0.
|
- 15:23 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
21.06.2006., srijeda
Kalahari-2
Proslotjedni Dan mladosti priustio nam je produljeni vikend pa je sef odlucio povesti me opet na farmu u Kalahari...izvrsiti smotru skorpiona i ostalih gamadi, jer sam se u tome vec iskazala. Na svu srecu toga nije ovaj put nije bilo, ipak je malo prehladno. Bilo mi je doduse malo zao, tek da kojega usnimim za potrebe bloga :).
Spremne za poziranje bile su zato neke druge zivotinje. Praseci tako prema sjeveru na cesti nam se isprijecio copor malih majmuna. Iste takve smo vec sreli nedaleko od Bloema. Zbrisali su u obliznju travu i vratili se na cestu cim smo malo odmakli. Odlucili smo se ipak vratiti i smetati im jos malo.
Bacili smo im par mandarina i nadali se da ce neki ipak biti dovoljno hrabri i prici nam blize. I iako ih strasno zanimalo sto je to palo u travu nedaleko od njih, igru odlaska i vracanja smo morali ponoviti par puta. Tek nakon dovoljno bacenih mandarina zakljucili su da smo bezopasni i najhrabriji se odlucio doci do ceste. Ostali su ga promatrali s ograde.
Priroda se, za razliku od ljeta kad smo stvarno imali dozivljaj pustinje, jos uvijek sjeca kisa koje su pale tamo negdje pocetkom godine. I spasile farmu. Nista tako zelenog, kao sto smo, pogotovo na sjeveru, navikli vidjeti, ovdje nije bilo. Ali jos uvijek zeleno.
Susjedna farma prve farme koju smo posjetili je zapravo rezervat divljih zivotinja. S obzirom da stocarstvo bas i nije profitabilno, jer ga vlada JA ne subvencionira kao u Europi, sve vise farmera okrece se bas takvom nacinu odrzavanja farmi. Pretvaraju se u rezervate ili i sami uzgajaju divlje zivotinje koje kasnije prodaju zainteresiranima.
Tako susjed izmedu ostalog ima i prilicno stado gnuova, koji su se bas zgodno zatekli uz ogradu.
|
- 17:16 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
19.06.2006., ponedjeljak
16 lipnja 1976 ucenici iz johannesburskog townshipa (predgrada) Soweta pobunili su se protiv akta o edukaciji Bantua i uvodenja jezika afrikaansa u provodenje nastave polovine nastavnih predmeta. Na zahtjev ucenika za boljim obrazovanjem policija je odgovorila suzvcem i metcima odnijevsi vise od stotinu mladih zivota pokrenula val osmomjesecnih nemira i nereda diljem cijele zemlje.
1953. vlada Apartheida donijela je Akt o obrazovanju Bantua i ustanovila odgovarajuci Ured. Ured je trebao sastaviti curriculum "koji ce odgovarati prirodi i potrebama crnaca". Autor zakona, Dr Hendrik Verwoerd (Ministar za pitanja urodenika (engl. Minister of Native Affairs) i kasniji Premijer), tada je izjavio: "Uredenici (crnci) moraju nauciti od malih nogu da je jednakost s Europljanima (bijelcima) za njih nemoguca.".
Crncima tako nije omogucena naobrazba koja bi im omogucila da uopce teze polozajima koje u takvom drustvu ne bi mogli obnasati. Umjesto toga dobili bi naobrazbu koja bi im omogucila da sluze svojim vlastitim ljudima u plemenskim podrucjima (homelands) ili da rade za bijelce.
Novi sustav obrazovanja Bantua je omogucilo djeci u Sowetu bolje obrazovanje od starog misionarskog sustava obrazovanja, ali je patio od teskog nedostatka opreme, prostora i nastavnog osoblja (58:1 1967). 1961 samo je 10 % crnog nastavnog osoblja imalo polozenu maturu.
Zbog vladine politike homelanda u Sowetu nisu bile gradene nove skole nego su se ucenici morali vratiti u odgovarajuce im homelande i skolovati se ondje. Poslovni krugovi, u potrazi za bolje obucenom crnom radnom snagom, su 1972 izvrsili pritisak na vladu da se poboljsa sustav edukacije crnaca. U Sowetu je izgradeno 40 novih skola, a broj ucenika se popeo na 34656, a 1 od 5 ucenika pohadao je srednju skolu.
Obrazovanje je na kulturu mladih imalo izuzetan ucinak. Prije bi vrijeme izmedu osnovne skole i pronalazenja posla (ako su imali srece naci ga) provodili vrijeme u bandama koje obicno nisu imale nikakvog politickog osvjestenja, a srednjeskolsko obrazovanje omogucilo im je upravo to.
1975 JA usla je u razoblje ekenomske depresije sto je naravno pogodilo upravo skolstvo. I dok se na obrazovanje bijelog djeteta izdvajalo 644 R na obrazovanje crnog utrosena su 42. Ured za obrazovanje odlucio je ukinuti 6. razred osnovne skole (Standard 6), koji je inace bio preduvjet za srednju skolu, pa je tako vecina ucenika mogla nastaviti skolovanje. Jedini problem bio je taj sto je 1976 za 257000 ucenika na raspolaganju bilo samo 38000 mjesta. Nastao je kaos.
1972 ustanovljen je Pokret juznoafrickih ucenika zaduzen za organiziranje nacionalnog pokreta medu srednjeskolskim ucenicima i suradnju s organizacijom crnih sveucilistaraca
Crna Svjesnost (engl. Black Consciousness.
Kad je Ured odlucio proglasiti Afrikaans sluzbenim jezikom u skolama situacija je vec bila usijana. Ucenici nisu zeljeli koristiti jezik svojih tlacitelja. a i mnogi ucitelji koji nisu govorili Afrikaans sada su na njemu morali predavati i pocetkom skolske godine 1976 mnogi su to i odbili.
Jedan je ucenik osjecaje studenata u pismu novinama The World opisao ovako:
"Nasi su roditelji spremni patiti pod vladavinom bijelog covjeka. Pod njihovim zakonima zivjeli su godinama i postali imuni. Ali mi odlucno odbijamo obrazovanje koje je smisljeno da od nas napravi robove u zemlji u kojoj smo rodeni."
Ucenici nekoliko sowetanskih skola organizirali su bojkot na sto je Ured poslao odrede Specijalne policije. Nakon sto su se policajci zabarikadirali u urede ravnatelja ucenici su prevrnuli njihova vozila.
Mladi aktivisti odlucili su 16. lipnja organizirati masovne demonstracije protiv uvedenja Afrikaansa u skole. Odlucili su ne ukljuciti roditeljej jer su smatrali da bi ih pokusali odgovoriti. Odlucili su se sastati pred skolom Orlando West Secondary School, obznaniti svoje zakljucke i mirno se razici. Ocevidci tvrde da se je raj dan okupilo izmedu 15000 i 20000 ucenika.
Policija je pred protestantima oformila liniju i naredila im da se razidu. Nakon sto su djeca to odbila, policija je na njih pustila pse sto je rezultiralo kisom kamenja i boca. Policija je otvorila vatru. Ucenici su poceli paliti simbole apartheida, vladina zgrade, trgovine alkoholom, autobuse i vozila bijelaca, a Soweto je potpuno blokiran.
Sluzbeni broj mrtvih iznosio je 23, a neki ga procjenjuju i do 200. Nekoliko je stotina ljudi ozlijedeno.
17. lipnja ucenici i policija su se ponovo vratili na ulice. Nemiri su se uskoro prosirili i na ostala naselja: Witwatersrand, Pretoria, Durban i Cape Town.
Obojeni i indijski studenti pridruzili su se crnima.
Nakon pobune u Sowetu Mandela i ANC su poceli koristiti nasilje i usvojili ideju terorizma. Jedan od glavnih motivatora ustanka u Sowetu bio je Steve Biko i Pokret crne svjesnosti (engl. Black Consciousness Movement - BCM).
Posljedica ustanka bila je dramatican porast vandalizma, nasilja i kriminala (pogotovo bandi). Policija Soweta i ostalih townshipa pocela je provoditi racije i traziti mlade koji su ih uzrokovali, i sama provodeci teror. Brojni crni vode su uhiceni, a medu njima i Steve Biko 1977 kojeg je, sumnja se, policija prebila do smrti i cija je prica opisana u filmu "Cry freedom".
|
- 15:30 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
13.06.2006., utorak
Izlozba macaka
U subotu smo uzivali u izlozbi macaka. Iako nije bila velika, tj. obilovala velikim brojem macaka i vrsta, za one koji su navikli na domacice, perzijanke i sijamke (npr. molja malenkost), bilo je tu i pravih otkrica.
Burmanska macka (petekle od macke burmanske macke imenom Wong Mau i krizana sa sijamskom):
Iako ovu zovu perzijskom nije porijeklom iz Irana. Nastale su krizanjem angore i domace britanske dugodlake macke u 19. stoljecu:
Orijentalka:
Cornish Rex: potomci genetske mutacije, Kallibunkera, finog valovitog krzna, koji je roden u leglu na farmi u Cornwallu (UK). U americi je krizan sa sijamkom od kojih je naslijedio dugacki rep i velike usi.
Slicne su im Devon Rex ( sa svojim trokutastim licem malo podsjecaju na ETa).
Maine Coon, americka dugodlaka macka: najvece macke koje sam ja ikad vidjela (izuzetno tihe i inteligentne pa ih je moguce dresirati):
Abesinjanke: potomci domace egipatske macke imena Zula, koju je jedan britanski vojnik ponio sa sobom iz Aleksandrije, gdje je krizana s engleskom domacom mackom:
I za kraj, kako je jedan kikic iz skole u kojoj je izlozba odrzana dozivio macku:
|
- 09:24 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
09.06.2006., petak
Prema sutonu
08.06.2006., četvrtak
Kako to vec i biva, svaki kralj prije ili kasnije nade sebi kraljicu. Nekima je doduse priroda dodijelila i vise njih. Bas kad smo pomislili da je susret s prekrasnim velikim lavom vrhunac naseg lutanja ovom macjom nastambom nabasali smo i na ostatak copora. Imali smo srece jer smo se lako mogli i provesti pored njih. Gotovo su se stopile s pozutjelom travom.
Njih nije bilo moguce, kao gospodara im, uslikati sa svih strana, ali smo zato stekli detaljan uvid u njihovo gablanje.
Pretpostavljam da je zivot ove obitelji prilicno lezeran. Kuca im je, kao uostalom i sve ostale kuce u JA, ogradena sigurnosnom ogradom, zivotinje kojima ih hrane sigurno ne moraju uloviti sami, a i gospodar ovog prostranstva ne mora se sa zebnjom ogledati preko ramena za mogucom konkurencijom.
S obzirom da su se dame upravo odmarale nakon vecere nisu bile previse zainteresirane za nas (pa smo dpustili vozacu da gurne ruke van i skljocne par puta foticem).
Gladni ce lav vjerojatno napasti covjeka, ali neki (obicno muzjaci) upravo traze ljudetinu.
Lovci koji su odstrijelili neke od tih lavova detaljno su opisali njihove ljudozdreske karijere. Slucaj lavova s rijeke Tsavo , koji su tijekom 9 mjeseci pojeli vise od 140 ljudi, ovjekovjecen je u filmu "Duh i Tama" ("The Ghost and the Darkness").
Lav sa zambijske rijeke Mfuwe smaknuo je 1991. 6 zrtava. Nakon sto je pojeo 6. ponosno je proparadirao urlicuci seoskim ulicama noseci u ustima torbu s odjecom koju je ponio iz doma zrtve. Stanovnici sela bili su stoga uvjereni da je demon ili carobnjak.
Lavovi su bili veci nego sto je to mormalno, nisu imali grive i patili su od nedostatka zuba. Razne su teorije zasto su se posluzili bas ljudetinom: jedna smatra da se radi o novoj vrsti lava, a neke druge ce reci da su bili bolesni pa su se morali okrenuti alternativnim izvorima prehrane.
Lav je jedan od najstarijih znakova u heraldici i nalazi se na grbovima Velike Britanije, Danske , Spanjolske Nizozemske i mnogih drugih europskih zemalja. Na kraljevskim grbovima Engleske nalazi se od vremena Plantageneta. Kao simbol Lotaringije vec od 10. stoljeca (Lorraine) bio je i dio grba Habsburske monarhije i Austo-Ugarske.
U srednjem vijeku bio je simbol krscanstva, pravde i moci.
Lav je cesti motiv kineske umjetnosti iako tamo nikad nije zivio. Kinezi su vjerovali da ih lav stiti od zlih duhova pa odatle i kineski novogodisnji ples lavova kako bi se otjerali duhovi i demoni.
Otok Singapur ime je dobio po malajskim rijecima singa (lav) i putra (grad). Negdje u 13./14. stoljecu u Palembangu (Indonezija) zivio je princ Sang Nila Utama, sin velikog kralja Juzne Indije. Umoran od svakodnevnih dvorskih obveza odlucio je posjetiti neki od obliznjih otoka u potrazi za novim pustolovinama. Nakon brodoloma, kako to vec u pricama biva, sretno su pristali uz otok zvan Temasek (spasilo ih je od sigurne smrti princevo bacanje teskog zlata i dragulja kojima je bio okicen). Tu je princ ugledao prekrasnu zivotinju koju nikad prije nije vidio. Izgledala je strasno i uz njih se samo arogantno prosetala. Rekli su mu da je to lav pa je odlucio otok prozvati "Singa Pura" i sebe postaviti za vladara.
Lav je simbol naroda Sinhala (Sri Lanka). Predaja kaze da je otac princa Vijaya, prvog kralja Sinhaleza, bio upravo lav.
|
- 17:53 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.06.2006., ponedjeljak
Kralj dzungle
40ak kilometara od Bloemfonteina u smjeru Johannesburga nalazi se park prirode Soetdoring. Iako nije ni najveci ni zivotinjama najbogatiji rezervat, ako vam je na raspolaganju samo jedno popodne, pruza sasvim dovoljno. Izletnici koji namjeravaju rostiljati iz kreveta ce se izvuci nesto ranije, po mogucnost vec ujutro.
Kad smo vec tako ukasnili, na ulazu su nam preporucili da najprije posjetimo velike macke jer se taj dio zatvara najranije. Pretpostavljam da nas vec u sumrak u tu ogradu ne bi pustili. Cuvar izvana otvara lavlju nastambu, a sve unutra radite na vlastitu odgovornost. Slutite vec da izlazenje iz zuta u potrazi za najboljim kadrovima bas i nije najuputnije.
Ali je zabiljezeno u povjesti Soetdoringa. Prije par godina na jednom od fakulteta imali su gosta iz Europe i pozeljeli mu pokazati africku divljinu. Kaj se zapravo dogodilo (jel iz vozila izasao sam ili su mu "pomogli") nije vise ni bitno, ali gazdi se u svakom slucaju nije dopalo.
Mozda smo koji trenutak i bili u iskusenju, ali usudili smo se samo otvoriti prozor i to koliko je trebalo da kroz njega gurnemo fotice.
Imali smo srece i nasli lavove. Zapravo pomogao nam je jedan terenac ispred nas koji je usput zastao. Pa kako smo se u toj etapi suljai iza njega normalno smo pomislili:'Kud moze terenac, moze i nas Polo.".
Ponekad se mozete provesti i cijelim parkom i ne vidjeti ni jednog. Doduse nastamba i dovoljno velika samo za jednog kralja i njegovu pratnju. Ovaj put su bas bili pri veceri, a stol im obicno postave uz staze i imali smo priliku, barem lava, pogledati i uslikati iz svih kuteva.
Jako nas je strpljivo podnosio i dozvilo nam je da mu se priblizimo stvarno blizu. Kad je ipak zakljucio da smo preblizu polako se digao i dostojanstveno premjestio par metara dalje. Vise ga se ipak nismo usudili uznemiravati. Svo vrijeme nas je ipak promatrao djelicem svog zutog oka.
|
- 13:36 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
01.06.2006., četvrtak
Cocktail Wednesday
Srijeda se nekako nasla usred radnog tjedna. Jos uvijek radimo punom parom, ali vec polako osjecamo nadolazeci vikend. I da bi ga lakse docekale odlucile smo da u vecernjim srijedama upriliciti male vikende. Pocelo je s koktelima u kaficu campusa, a do sada je evoluiralo u elaborirane vecere s raznim tekucim prilozima.
Kokteli srijedom rezervirani su za birano zensko drustvo tipa "cim vise tim bolje", no vecinu tereta ipak snosimo Susan i moja malenkost.
Jucer je na rasporedu bila paleta sushija i skampi. Kokteli su do vecere vec bili potroseni pa vas o tome slikom ne mogu izvjestiti.
Veceru je slijedio desert (moram reci da su nasi puno bolji, ali u nedostatku istih....)
A sve skupa zacinjeno razglabanjima o smislu zivota i postanku svemira, zacinjeno spomenom pokojeg pripadnika suprotnog spola, kak to vec uostalom i ide :)
|
- 16:40 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
