31.05.2006., srijeda
Golden Gate - II
25.05.2006., četvrtak
Vremeplov - robovi u Juznoj Africi (1)
Iako su prvi robovi u Juznu Afriku dovezeni iz zapadne Afrike, vecina robova dopremljena je iz podrucja Indijskog oceana: Madagaskara, Mozambika, istocnoafricke obale, Indije i otoka Istocne Indije (East Indies - Sumatra, Java, Celebes, Ternate i Timor).
Prvu grupu robova (1658.) zarobili su Nizozemci s portugalskim brodom koji ih je prevozio u Brazil. Od 250 zarobljenih robova 170 je prezivjelo putovanje do Capa. Vecina tih robova bila je zarobljena na podrucju danasnje Angole. Iste je godine iz Zapadne Afrike (Gane) stigla i druga grupa robova.
S obzirom da je Istocnoindijska kompanija (vlasnica Capea) sa svojom Zapadnoindijskom sestrom dogovorila da ce svoje robove nabavljati samo istocno od Capa i da se tadasnji slobodni gradani nisu mogli baviti trgovinom robljem, na Madagaskar i u Mozambik po robove su slane ekspedicije robova. S obzirom da Kommpanijini sluzbenici nisu sa sobom mogli povesti svoje robove (jer je ropstvo u Nizozemskoj bio zabranjeno) prodavali su ih u Capeu gdje su ih mogli bolje prodati nego u Istocnoj Indiji (East Indies).
Trznica robljem: 1) Englez lize crncevu bradu kako bi mu odredio dob, a po okusu znoja da li je bolestan; 2) crnci na obali oplakuju otetu rodbinu i prijatelje
U ranom 18. stoljecu glavni je izvor robova bio indijski podkontinent (80%), a ankon 1731 sve ih je vise pristizalo s Madagaskara.
1795. Cape je nakratko postao britanska kolonija prije nego sto je ponovo vracen Nizozemskoj 1802 i trziste se je opet preselilo u Mozambik.
Putovanje brodom sredinom 18. stoljeca nije bilo preudobno, a posebno ne robovima koji su bili skuceni u potpalublju i vezani. Mnogi su umrli od bolesti, a neki su spas trazili bacivsi se preko ogarde broda:
24 listopad 1752, brod Schuijlenburg na povratku s Madagaskara:
"Otkrili smo ujutro da nedostaje 13 robova. Neki su ustvrdili da su se skocili preko palube u pokusaju da doplivaju do obale, ali je za pretpostaviti da su se zbog olujnog mora utopili."
Znalo je biti i pobuna:
16 studeni 1752: "Nekoliko je robova napalo mornare i uspelo se na palubu, ali su ubrzo savladani i sputani lancima. Kolovoda je ispitan, ali je odbio bilo sto reci. Mladi robovi su priznali da je skovana urota da se pobiju svi Europljani i da se pobjegne. Odluceno je da se kao primjer ostalima kolovode strogo kazne."
"Grupa zarobljenika na putu za Tete", na rijeci Zambezi (zapadni Mozambik), 1861: posljednaj portugalska ispostaja na Zambeziju.
Ekonimija Capa pocivala je na radu robova. Radili su u Kompanijinim skladistima, vrtovima, gradili javne zgrade i utvrde. Neki su radili kao pomoc u kucanstvima i kao priucea radna snaga i obrtnici. Najveci frameri koji su uzgajali zito i lozu imali su vise od 50 robova dok je vise od 100 robova bio izuzetak. Stocari su imali malo robova. Njihovi radnici sa sobom su morali nositi oruzje, kako bi se zastitili od divljih zivotinja, pa su umjesto robova zaposljavali Busmane i Hotentote, koji su i sami bili stocari.
|
- 15:14 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
23.05.2006., utorak
Vremeplov - robovi (I)
Mnoga africka drustva tradicionalno su bila robovlasnicka.
Priroda africkog robovlasnistva (prije pojave Islama i Europljana) mijenjala se s mjestom i vremenom. Vecina robova bili su ratni zarobljenici, kriminalci, duznici ili su ih njihove obitelji davale u ropstvo kao dio miraza. U usporedbi sa sustavom koji su Europljani uspostavili u Novom svijetu, bilo ovo je bio nesto blazi oblik.
Kroz generaciju ili dvije robovi bi ponovo stjecali slobodu, a poznati su bili i brakovi izmedu slobodnjaka i robova. Bili su statusni simbol, oznaka moci i bogatstva.
Afrikanci svoje robove nisu prodavali do dolaska Arapa i kasnije Europljana.
"Arapi medu Benekima." - Arapski napadaci zeljni robova i slonovace love pripadnike zapadnoafrickih Benekija. Benekiji su se uvijek vracali u svoja polja i sela, ali za vrijeme zetve varcali su se i Arapi. Hermann von Wissman, 1886-87.
Trgovinom robljem u Istocnoj Africi prije dolaska Europljana upravljalo se iz sultanata Bliskog Istoka. Africki robovi sluzili su kao mornari u Perziji, ronioci bisera u Zaljevu, omanski vojnici ili radnici u mezopotamijskim rudnicima soli. Mnogi su radili u domacinstvima, a zene su prodavane u seksualno suzanjstvo.
Gomes Eannes de Zurara, kronicar portugalskog kralja Dom Henriquea Moreplovca zabiljezio je da su Portugalci rat protiv crnaca 1444 iskoristili za pribavljanje prvih robova:" Portugalci su uz poklice "Sveti Jakov, Juraj i Portugal" napali crnce ubijajuci i uzimajuci sve sto su mogli. Majke su napustale djecu, muzevi zene,a svi nastojeci pobjeci kako su najbolje mogli. Neki su se pritom utopili, neki su spas trazili u kolibama, neki su djecu skrivali u morsku travu, gdje su ih kasnije pronalazili nasi ljudi."
Glave, 1883-89, rijeka Kongo: zarobljeni Afrikanci pod paskom africkog strazara. "Mnogi zarobljenici umiru od gladi, jer im lasnici daju tek koliko je potrebno za puko prezivljavanje...nakon kratkog vremena suzanjstva pretvaraju se u kosture. Ulovit ce sve bez obzira nas spol i dob: majke s djecom; mlade muskarce i zene; djecake i djevojcice; pa cak i bebe koje jos nisu prohodale. Rijetko ce se ovdje naci starih muskaraca i zena - njih su pobili u lovu."
A nakon 1444 "portugalske su karavele, nekad njih 4, a nekad i vise, bacale sidra u Arguinskom zaljevu (danasnji Mauricijus) i dobro naoruzane nocu napadale ribarska sela". Domorodci su se naposljetku odlucili braniti nanijevsi su Portugalcima znatne gubitke. I kako su se gubitci povecavali Dom Henrique (prvieuropski kralj koji se okoristio ropstvom) naredio je svojim ljudima da promijene taktiku. Od sada ce robove "kupovati".
I tako su Portugalci, mitom i lukavstvom pridobili Afrikance da prodaju svoje vlastite ljude. Mozda bi se s modernog gledista moglo reci da su iskoristili naivnost africkih kraljeva (pitam se doduse koliko je covjek naivan kad mu pred nosom bljesti zlato ili sarene perlice...mozda su njima bile primamljivije platezno sredstvo), ali opci zakljucak je da bi umjesto toga bijelci u svakom slucaju iskoristili svoje superiornije oruzje...no ipak me zanima da li je tom buducem robu bilo imalo lakse i draze ako ga je prodao njegov ili susjedov kralj nego ako ga je ugrabio Portugalac.
Africki trgovac prodaje robove Europljanima
Neki argumentiraju da je tom suradnjom izbjegnuta potpuna katastrofa, istrebljenje naroda i potpuni gubitak zemlje kao sto je to snaslo domorodce Amerika, Australije i Novog Zelanda. Namibijske Herere gotovo je snasla ista sudba nakon sto su gotovo 70% populacije unistili Nijemci izmedu 1887 i 1907. Ili izmedu 3 i 5 milijuna Kongoanaca koje su izmedu 1890 i 1910 zatrli agenti belgijskog kralja Leopolda II.
Mladog marokanskog putopisaca, Lea Africanusa, zapanjio je broj robova koje je zatekao u Gau, glavnom gradu Songhaya, koji je posjetio 1510 i 1513, kad je carstvo bilo na vrhuncu za vladavine Askiye Mohammeda: “ Ovdje je trznica gdje se prodaju robovi, pogotovo danima kad se okupe trgovci. Mladog petnaestogodisnjeg roba prodat ce za 6 dukata, a isto tako i djecu. Kralj ovog kraljevstva u posebnoj privatnoj palaci drzi veliki broj robova i konkubina.”
Pocetkom 18 stoljeca kraljevi Dahome (danasnjeg Benina) prodajom svojih susjeda zgrnuli su prava bogatstva. Ratovi su vodeni sa ciljem prikupljanja zarobljenika, pa ih je u jednom od njih prikupljeno 10000 ukljucujuci i suparnika u poslu, kralja Whydaha. Kralj Tegbesu 1750. godine prodajom robova zaradio je Ł250,000.
William Blake: "Trgovina africkim crncima" - europski i africki trgovci robljem: Europljanin (lijevo) pregledava crnca, dok njegovi crni kolege (zdesna) promatraju trgovinu bijelaca. Europljanin u pozadini bicem tjera kupljene crnce prema brodu.
|
- 14:50 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
12.05.2006., petak
Golden Gate
Prosli vikend krenula sam opet na istok. Na granicu Free State, Kwa-Zulu Natala i Lesota koji je ostao juzno od nas. U gorje Drakensberg i nacionalni park Golden Gate (Zlatna vrata).
Put nas je preko velda (polja) Free State doveo do malog gradica Clarensa (na zalost opet sam ga propustila uslikati, ali ce valjda i on doci na red).
Clarens se nalazi na slikovitoj planinskoj cesti (engl. "Highlands Route") koja povezuje sredisnji plato s obalom Indijskog oceana. Smjesten je izmedu planina pjescenjaka i jedna od karakteristika tog malog gradica su i fasade od pjescenjaka. Pun je malih galerija, restorana i B&Bova i, uz Hermanus, trenutno je jedno od popularnih mjesta za umjetnike, domace, ali strane goste.
Aki svakako su najljepsi od svega prekrasna brda Drakensberga. Zao mi samo sto vam ove fotografije nikako nece moci docarati ono sto smo mi vidjeli u zivo.
Brda su puna pecina koje su, u ne tako davna vremena, prije nego su ih izlovili bijelci i njihovi Bantu rodaci, nastavali Busmani. Neke od njih su ukrasili i slikama (ovaj put nije bilo dovoljno vremena da ih obidemo). Za vrijeme Burskog rata posluzile su kao skloniste brojnim burskim obiteljima, koje su se u njima skrivale kako bi izbjegle odvodenje u zloglasne engleske koncentracijske logore (prve koncentracijske logore).
Na zalost, ovaj put nismo vidjeli ni jednu divlju zivotinju.
|
- 14:45 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
05.05.2006., petak
Stellenbosch
Novi guverner kolonije Simon van der Stel poceo je 1679. siriti Kompanijin utjecaj u unutrasnjost zemlje. Ekspedicije su slane u obliznje plodne zelene doline i planine. Nakon jednog takvog izleta u divljinu guverner je odusevljen ljepotom prirode odlucio bas na tom mjestu podici novi grad - Stellenbosch.
Jedna od najstarijih kuca u Stellenboschu
Ime grada doslovno prevedeno bilo bi "Stellenovo grmlje". No Stellenbosch je poznat po svojim mnogobrojnim prekrasnim hrastovima pa ga zovu i gradom hrastova (afrikaans Eikestad).
Unutrasnjost prvih kuca
Vec iduce godine stigli su prvi doseljenici iz Cape Towna. Okolica je obilovala vodom i kanalima je dovodena do svake kuce u gradu. Zasadeni su hrastovi, a namjestaj raden, od danas izuzetno cijenjenog i rijetkog, zutog drveta (yellow-wood, Cladrastis lutea) i stinkwooda, "smrdljivog dreveta" zbog smrada koji siri posjeceno (Ocotea bullata). Kuce su bile obijeljene i pokrivene slamom.
Svake godine na svoj rodendan Simon van der Stel predsjedao bi sajmom priredenim u njegovu cast. Za razliku od danasnjeg romanticnog, sveucilisnog grada, ondasnje pogranicno naselje vrvilo je lovcima, trgovcima i avanturistima i da ih zabavi Stel je pridredivao raskosne gozbe, igre i streljacka natjecanja. Vrhunac svecanosti bilo je natjecanje strijelaca u gadanju drvenih papiga i danas taj brezuljak nosi naziv Papegaaiberg (brezuljak papagaja).
U samom Stellenboschu i na okolnim farmama mogu se naci najljepsi i najstariji primjerci arhitekture nizozamskog Capa.
Muzej sela Stellenboscha (Stellenbosch Village museum) cini nekoliko dobro ocuvanih kuca, restauriranih i namjestenih u razlicitim povijesnim stilovima. U nijma sam snimila i ove fotografije. Sve stare kuce su spomenici kulture i u ljeto ih je prakticki nemoguce uslikati jer su zaklonjene gustim krosnjama hrastova.
|
- 16:17 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
03.05.2006., srijeda
Vremeplov - pocetci kolonije
Casna je kompanija bila vlasnik kolonije, ali i prvih kolonizatora. Od pocetka je uvedena stroga disciplina. Gubitak alatke nagradivan je s 50 udaraca bicem i uskracivanjem 8dnevnog sljedovanja ruma (ne znam sto im je teze moralo pasti).
50 udaraca bicem sljedovalo je i svakoga tko se je na bilo koji nacin usudio fizicki obracunati s domorodcima. Takvi su obracuni, naime, ugrozavali opskrbu svjezim mesom i stokom za uzgoj ili jednostvano profit Kompanije.
Oni koji su sluzili Kompaniji bili su u posebnoj milosti Bozje Providnosti i imali u djela u ispunjavanju Bozje Volje u promicanju njenog boljitka, sto bi kako je tvrdila u svojim molitvama (kojima su svi bili duzni nazociti) na kraju dovesti i do sirenja " Tvoje Prave reformirane krscanske vjere...na cast i slavu Tvojeg Svetog imena i korist nasih Lordova".
Izvan vlasnistva Kompanije civili su jedva postojali. Prvih 7 godina kolonija je bila cisti poslovni gubitak. Usjevi su propali poharani skakavcima, a stoku i ljude ugrozavali su leopardi, hijene i obliznji lavovi i nosorozi.
Probleme su zadavali i Hotentoti. Ponekad bi sprecavali plemena iz unutrasnjosti da trguju stokom s Europljanima i kradom osiromasivali vec postojeci stocni fond.
Uposlenici su na cast i slavu svoje Kompanije sadili vinograde, pekli cigle, sjekli sume i proizvodili pivo.
Nekoliko njih oslobodeno je, s istom svrhom, svojih ugovora s Kompanijom i pocelo uzgajati zito. Ipak nisu bili spremni obradivati zemlju koja nije bila njihovo vlasnistvo i proglaseni su slobonim gradanima: na farmama su morali ostati 20 godina, dati joj 10% stoke za ispasu, istu prodavati Kompaniji za fiksnu cijenu i eventualnim viskovima trgovati s domorodcima.
A onda su poceli stizati i prvi robovi. Dovozeni su s Dalekog Istoka (Malezije - njihove potomke kasnije su nazivali obojenima). Nove posiljke stizale su iz Angolei Gvineje, kupljeni za grubo platno i crvene i bijele perle.
Kako su samo robovi dobre fizicke spreme mogli biti na dobrobit, Kompanija je donijela stroge propise za njihov transport - imali su dobivati redovite obroke, voce i duhan. Za robove su psnovane i skole u kojima su poducavani osnovama krscanske vjere i nizozemskog jezika. Pokrstenu djecu robova smatrali su slobodnom i smatrali da bi ih nakon krstenja bilo pogresno vratiti njihovim poganskim roditeljima.
I tako je kolonija polako i mucno zivjela, na ne bas preveliku cast i slavu Kompanije, do dolaska novog guvernera.
|
- 13:42 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
