beijos&abraços

26.04.2006., srijeda

Hotentotska Venera

Saartjie (cit. Sarki, od milja za Saru) Baartman (1789-1815) najpoznatija je od barem dvije Hotentotkinje (Khoikhoi) koje su, uz bradate zene, opsjenare i snagatore koji savijaju potkove, izlagane na sajmovima Engleske i Francuske 19. stoljeca pod umjetnickim imenom Hotentotska Venera. Njeno hotentotsko ime nije nam poznato. Bila je sluskinja nizozemskih farmera u blizine Capa, kad joj je Hendrick Cezar (gazdin brat) predlozio da otputuje u Englesku i zaradi bogatstvo izlaganjem vlastitog tijela. Lord Caledon, guverner Capa, dozvolio je putovanje, iako je kasnije, saznavsi pravu svrhu dogovorenog aranzmana, pozalio. I tako je Saartjie 1810 otputovala u London. Kao i mnoga africka plemena i Hotentoti su bili predmet etnografskih studija 19. stoljeca. Urodenicka plemena sirom svijeta predstavljala su kulturoloski i intelektualni izazov europskom shvacanju civilizacije, vjerovanja i pojma tjelesne ljepote i zdravlja. Hotentoti su im bili posebno zanimljivi zbog fizickih karakteristika njihovih zena (iznimno velike i visece usmine spolnih organa i izrazene straznjice - izraziti kontrast tijelima Euroljanki) Posjetiteljima je bilo dozvoljeno dodirivati i bosti njenu straznjicu (naravno, uz dodatno placanje). Njene izlozbe u Londonu su ipak izazvale skandal i dobrotvorno drustvo African Association zahtijevalo je njeno pustanje. Saartjie je saslusana pred sudom i izjavila da nije pod nikakvon prisilom i da razumije da joj pripada polovina prifita. Uvjeti pod kojima je svjedocila ipak su ponesto sumnjivi jer su njene izjave proturjecile onima Zachary Macaulay (African Institution) i ostalih ocevidaca. Saartjie je karijeru nastavila u Parizu gdje ju je jedan krotitelj zivotinja "izlagao" 15 mjeseci. Africke zene Europljanima su bile egzoticne i predstavljale su "prirodni" eroticizam (u usporedbi sa "zabranjenim" spolnim zivotom). U Francuskoj su crnkinje "reklamirale" javne kuce i njihovo prisutnost medu bijelim prostitutkama na razglednicama i kasnijim fotografijama, obicno je privlacilo vise klijentele. Saartijene izrazite tjelesne razlike, pa cak i medu vec poznatim crnim pariskim prostitutkama, musterijama su bile izrazito "zanimljive". Saartije je umrla 1815. od infekcije izazvane prostitucijom i prevelikim uzivanjem alkohola. Nakon njene smrti napravljen je odljev njenog tijela koji je zajedno s njenim mozgom i genitalijama izlozen u Musee de l’homme u Parizu do 1985. Nelson Mandela je 1994 zatrazio da se njeni ostaci vrate u JA. Nakon mnogih pravnih peripetija Saartjie se 2002. vratila kuci. Nekoliko je slika ranog 19. stoljeca pokusalo prikazati senzaciju koju je svojim tijelom izazivala Hotentotska Venera. Tako su je Europljani na doljnjoj slici ("La Belle Hottentot") komentirali izjavama "Oh, k vragu, koja pecenka" (engl. "Oh! God Damn what roast beef!") ili o komicnosti prirode (engl. "Ah! how comical is nature.")

- 10:41 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

Kupanje u Atlantiku

Nesto istocnije od Rta Dobre nade nalazi se najjuznija tocka Crnog kontinenta, ili kako su ga nazvali portugalski pomorci Cabo das Agulhas (Rt igala). Ovdje su susrecu i mijesaju Benguelaska struja, sa svojom ledenom vodom koju sa Antarktike nosi dalje uz zapadne obale Afrike, i topla Agulhaska struja iz Indijskog oceana. I dok podmorje obiluje zivotom, povrsina je popriste strasnih oluja, koje je dobro upoznao vec i Dias. Iako sam Dias prilikom svog putovanja oko juga Afrike nije opisao struje, na svom drugom putovanju 1497. dobro ih je upoznao Vasco da Gama. Brodski dnevnik je zabiljezio da je juzna struja flotu zadrzala na mjestu puna 3 dana. Do sredine 16. stoljeca portugalski pomorci su naucili izbjeci Agulhaskoj struji drzeci se, na putu prema Indiji, debelog mora, a na povratku obale (ali opet ne preblizu). Rt igala mjesto je susreta i dva velika oceana (iako je tu bilo nekakvih sporenja da li bas ovdje ili nesto blize rtu Dobre nade). Zasto bas Rt igala? Dva su objasnjenja. Ostre hridine rta neke su mornare podsjetile na igle, koje su potpomognute snaznim strujama postale posljednje pocivaliste mnogih brodova. Odavde i drugo ime rta:Groblje brodova. Drugo objasnjenje proizlazi iz opazanja da bas na vrhu rta igla kompasa pokazuje sjever bez otklanjanja od pravog i magnetskog sjevera. A ako imate priliku ljetovati u okolici Hermanusa, kao moja malenkost, prilika je bucnuti se u Atlantski ocean (virni na kartu). Mogu posvjedociti da se ona hladna struja prilicno osjeti cak i usred ljeta. Ja sam isprobala 14 C, nakon kojih mi se 19 C cinilo savrseno ugodnima. Za razliku od Atlantika, Indijski ocean u ljetnom dijelu godine (sijecnju) priblizi se onome sto je ugodno za brckanje vecini nas koja je naviknuta na nas "mali slani bazen", kak se ovdje vole sprdati s nasim Jadranom oni kojima sam ga opisala. Nikako im nije jasno zasto se kupati u moru koje je, hajde dobro, toplo, ali ravno ko spigl. Niska temperatura mora domorodce ne odvraca od ulaska u isto i uzivanja u rvanju s valovima (plivanje zaboravite, uz ostalo nije se zgodno udaljavati od obale i zbog raznih morskih nemani). Uspjela sam uci u tih 14 C (nakon par minuta zijevanja, hvatanja zraka i bolova u ekstremitetima zbog velike hladnoce) i valovi su me zabavili na neko vrijeme i barem taj prvi put (sutrasnjih 17 C me nije uspjelo zadrzati). Onda su me poducili kako se postaviti prema valovima...pa me je par njih poklopilo. Nije duboko, ali tresnu na morsko dno, malo vas odvuku i potkopaju pijesak pod nogama (sto je u mom slucaju znacilo popiti jos malo slane vodurine). Iako je bio gotovo vrhunac ljeta sjeveroistocni hladni vjetrovi zacas mogu promijeniti vrijeme. U svega 2-3 dana more se ishladilo do 11 C, sto je cak i najotpornijima bilo prehladno.

- 14:06 - Komentari (28) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

Ukleti Holandez

Za Rt dobre nade vezana je i jedna, doduse europska legenda: prica o ukletom holandezu (engl. "Flaying Dutchman", njem: "Fliegende Hollaender") Albert Pinkham Ryder, Flying Dutchman, c. 1887; ulje 1729. godine zloglasni kapetan Vanderdecken, okrenuo je jedra svog broda Flying Dutchman1 prema Rtu dobre nade, kojeg usprkos lijepom imenu nije bilo nimalo lako oploviti i koji je unesrecio mnoge posade. Vanderdecken, zestoke i nemirne naravi, strepio je i pred nicim i odbijao pokleknuti pred bilo kakvim izazovom. I kako to obicno biva oko Rta, zadesila ih je uzasna oluja; strasni vjetrovi i ogromni valovi prijetili su progutati brod. No neustrasivi kapetan imao je odgovor i svemocnoj Prirodi: zakleo se Rogatom da ce oploviti Rt pa makar mu za trebala i vjecnost. I ne bilo Rogatom tesko, na kapetana, posadu i brod srucila se strasna kletva. Od tog trenutka prisljeni su bili vjecno lutati mocnim morima kao ukleti brod. Mnogi mornari do sada svecano su prisegnuli da su na debelim morima vidjeli zlosretni brod. Cvrsto je vjerovanje bilo da ce svakog tko ugleda brod snaci zla sudba. Tako je jako bilo to vjerovanje da je cak i engleski kralj George V, jos u vrijeme dok je kao princ sluzio u mornarici, zabiljezio susret s ukletim brodom. Jedan od nacina da se odvrati to prokletstvo Ukletog Holandeza, bio je da se na jarbol broda zabije potkova (s obzirom da je bila znak dobre srece). Umu jednog prosjecnog zapadnjaka sasvim je , naravno, neprihvatljivo postojanje ukletog broda duha. No, znanstvenici su ipak pokusali objasniti sto je zapravo taj brod kojeg su mornari vidali. Ukleti brod nije nista drugo doli opticka varka. Danasnji mornari navikli su na obzoru ugledati fatamorganu, brod, uzrokovanu refleksijom svjetlosti. Iako su kapetan Vanderdecken i njegova posada povijesne licnosti, praznovjerni mornari dodali su im prilicno toga. Sa pricom se susreo i Richard Wagner u Heineovoj prici "Memoari gospodina von Schnabelewopskog" i posluzila mu kao predlozak za istoimenu operu praizvedenu 1843. Razglednica po motivu Wagnerove opere

- 16:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. Tintoretto, Isus pere noge ucenicima, c. 1547, ulje na platnu A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." (Iv 13) Mk 14 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju....A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.... Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom. Giotto di Bondone, Posljednja vecera, c. 1320-25, tempera na drvu I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. I dođu u predio imenom Getsemani. Giovanni Bellini, Agonija u vrtu, c. 1459, tempera na drvu I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. Caravaggio, c. 1598, ulje na platnu Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" I svi ga ostave i pobjegnu. Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. Duccio di Buoninsegna: Krist pred Ananijom i Petar zatajuje Isusa, 1308-11, tempera na drvu I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. Mk 15 Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" A oni opet povikaše: "Raspni ga!" Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. Dali: Galin Krist (stereoskopski rad, desna komponenta), 1978 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu. Mk 16 Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. Fra Angelico, Uskrsnuce Isusovo i zene na grobu,1440-41, fresca I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" Zelim svima sretan Uskrs! P.S. Sutra se kod nas na Veliki petak ne radi Neradan je i ponedjeljak, ali samo zato jer blagdan (praznik) pada na nedjelju pa se neradni dan pomice na ponedjeljak (da ga slucajno ne izgubimo :)) )

- 14:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

12.04.2006., srijeda

8. POSTAJA: ISUS TJESI JERUZALEMSKE ZENE Isus se kokrenu prema njima pa im rece: "Kceri Jeruzalemske, ne placite nada mnom, nego placite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad ce se govoriti:"Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodise i sisama koje ne dojise." Tad ce poceti govoriti gorama:"Padnite na nas!" i bregovima:"Pokrijte nas!" Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, sto li ce biti sa suhim?" (Lk 23, 28-31) Fra Angelico, Skidanje s kriza (detalj), 1437-40, tempera 9. POSTAJA: ISUS PADA TRECI PUT POD KRIZEM Dobro je covjeku da nosi jaram za svoje mladosti. Neka sjedi u samoci i suti, jer mu On to nametnu; neka usne priljubi uz prasinu, mozda jos ima nade! Neka pruzi obraz onom koji ga bije, neka se zasiti porugom. Jer Gospodin ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuzi on se i smiluje po svojoj velikoj ljubavi. (Tuz 3, 27-32) Giovanni Battista Tiepolo, Isus nosi kriz, 1737-38, ulje na platnu 10. POSTAJA: ISUSA SVLACE I dodose na mjesto zvano Golgota, tj mjesto Lubanjsko, dadose mu piti vino sa zuci pomijesano. I kad okusi ne htjede piti. A posto ga razapese, razdijelise medu se heljine njegove bacicsi kocku. I sjedeci ondje, cuvahu ga. (Mt 27, 33-36) El Greco, Isusa svlace, 1577-79, ulje na platnu 11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIZ I stavise mu ponad glave krivicu napisanu:"Ovo je Isus, Kralj zidovski." Tada razapese s njime dva razbojnika, jednog azdesna, druguga slijeva. A prolaznici su ga pogrdivali masuci glavama:"Ti koji razvaljujes Hram i za tri dana sagradis, spasi sam sebe! Ako si Sin Bozji, sidi s kriza!". Slicno i glavari svecenicki, s pismoznancima i starjesinama, rugajuci se, govorahu:"Druge je spasio, sebe ne moze spasiti! Kralj je Izraelov! Neka side s kriza pa cemo povjerovati u nj.". Gerard David, Isusa pribijaju na kriz, c. 1480, ulje na drvu 12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIZU Od seste ure nasta tama po svoj zemlji-do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:"Eli, Eli, lema sabahtani?" To ce reci "Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio?". A neki od nazocnih, civsi to, goorahu:"Ovaj zove Iliju.". I odmah pritrca jedan od njih, uze spuzvu, natakne je na trsku i pruzi mu piti. A ostali rekose:"Pusti da vidimo hoce li doci Ilija da ga spasi.". A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. A satnik i oni koji su s njim cucali Isusa vidjese potres i sto se zbiva, silno se prestrasise i rekose:"Uistinu, Sin Bozji bijase ovaj.". (Mt 19, 45-50.54) Bartolomeo Montagna 13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIZA A satnik i oni koji su s njime cuvali Isusa vidjese potres i sto se zbiva, silno se prestrasise i rekose:"Uistinu, Sin Bozji bijase ovaj.". A bijehu ondje i izdaleka promatrahu mnoge zene sto se iz Galileje isle za Isusem posluzujucu mu. (Mt 27, 54-55) Rembrandt Harmenszoon van Rijn, Isusa skidaju s kriza, 1634, ulje na platnu 14. POSTAJA: ISUSA POLAZU U GROB Josip uze tijelo, povi ga u cisto platno i polozi u svoj novi grob koji bijase isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otide. A bijehu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. (Mt 27, 59-61) Eugčne Delacroix,

- 16:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Krizni put u umjetnosti

1. POSTAJA: ISUSA OSUDUJU NA SMRT Kaze im Pilat:"Sto dakle da ucinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni cu:"Neka se razapne!". A on upita:"A sto je zlo ucinio?". Vikahu jos jace:"Neka se razapne!". Tada im ousti Brabu, a Isusa, izbicevana, preda da se razpne. (Mt 27, 22-23.26) Duccio di Buoninsegna, Isus pred Pilatom,1308-11, tempera na drvu 2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIZ Onda vojnici upraviteljevi uvedose Isusa u dvor upraviteljev i skupise oko njega cijelu cetu. Svukose ga pa zaogrnuse skrletnim plastem. Spletose zatim vijenac od trnja i stavise mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajuci koljema pred njim izrugivahu ga:"Zdravo, kralju zidovski!". Onda pljujuci po njemu, uzimahu trsku i udarahu g anjome po glavi. Posto ga izrugase, svukose mu palst, obukose mu njegove haljine pa ga odvedose da ga razapnu. (Mt 27,27-31) Hieronymus Bosch, Isus nosi kriz, 1515-16, Ulje 3. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIZEM A on je sve nase bolesi ponio, nase j eboli na se uzeo, dok smo mi drzalo sa ga Bog bije i ponizava. Za nase grijehe probodose njega, za opacine nase njega satrijese. Na njega padne kazna-radi naseg mira, njegove nas rane iscijelise. Poput ovaca mi smo lutali, svaki je svojim putem hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje sviju nas. (Iz 53, 4-6) Albrecht Durer 4. POSTAJA:ISUS SUSRECE SVOJU SVETU MAJKU Simun rece Mariji, Majci njegovoj:"Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuce mnogima u Izraelu i za znak osporavan-a i tebi ce samoj mac probosti dusu-da se razotkriju namisli mnogih srdaca.". A njegova je majka brizno cuvala sve ove uspomene u svom srcu. (Lk 2, 34-35.51) Andrea di Bartolo, Krist na putu za Kalvariju, 1415-20, tempera na drvu 5.POSTAJA: SIMUN CIRENAC POMAZE NOSITI ISUSU KRIZ Izlazeci nadu nekog covjeka Cirenca, imenom Simun, i prisile ga da mu ponese kriz. Isus rece svojim ucenicima:"Hoce li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kriz i neka ide za mnom.". (Mt 27,32; 16,24) Hieronymus Bosch, Isus nosi kriz. ulje 6. POSTAJA: VERONIKA PRUZA ISUSU RUBAC Ne bijase na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bijase, odbacen od ljudi, covjek vican boli, vican patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijase, odvrgnut.". (Iz 53,2-3) Hans Memling, St. Ivan i Veronika, diptih (desno krilo) c. 1483, ulje na drvu 7. POSTAJA:ISUS PADA DRUGI POT POD KRIZEM Ja sam covjek sto upozna bijedu pod sibom gnijeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrcio je putove moje. Pustao me da zube krsim kamen grizuci, zakopao me u pepeo. (Tuz 3, 1-2.9.16) Matthias Grunewald, 1523-24

- 15:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.04.2006., utorak

Ljeto u Capu

S obzirom da se proljece na sjevernoj plutci oglasilo bojama, prilazem i ja malo onoga sto sam zabiljezila na setnji po brdima iznad Hermanusa. Godisnje doba bio je vec malo prestaro. Pravi vatromet boja pripada proljecu. Jedna od tri brane koje su sagradili u klancima iznad Hermanusa. Uspeli smo se samo do prve jer su se male skotske terijerke vec posteno zapuhale. Da smo krenuli dalje, nizbrdo bi ih vjerojatno trebalo nosit, a ni nama s nama bas nije bilo lako Jedino sam za ovu biljku sigurna: to je jedna od prote, autohtonih biljaka JA. I opet se moram vratiti na pavijane. Nismo srecom vidjeli ni jednog, ali smo zato naisli na kante za smece koje uz svoj obicni poklopac imaju i dodatnu resetku koja sprecava majmuna da otvori kantu i kopa po smecu. Cesto se spuste i do samog Hermanusa i Onrusa i upadaju ljudima u kuce i pustose kuhinje. Domaci su zato organizirali i posebnu udrugu, pa kad vam je majmun u kuci, vi zrvcnete i oni ga dodu otjerat ili cak i preselit.

- 16:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

Malo umjetnosti za kraj tjedna

Na jucerasnji dan 1520., na svoj 37. rodendan svijet je napustio veliki renesansni slikar i arhitekt Rafael. Najpoznatiji je po Madonnama i velikim vatikanskim kompozicijama. Djela su mu slavna zboj jasnoce kompozicije i vizualizacije neoplatonskog ideala ljudske velicine. Projektirao je rimsku crkvu Sant' Eligio degli Orefici i grobnu kapelu bankara Chigia (ciju vilu Farnesina je vec uresio dekoracijama) u crkvi Santa Maria del Popolo. 1514. papa Lav X postavlja ga da uz Bramantea radi na Bazilici Sv. Petra (nakon Bramanteove smrti grcki plan (radijalni) promjenio je u latinski, odnosno longitudinalni). Zivo se zanimao i za arheologiju i grcko-rimsku skulpturu (utjecaj na njegove slike u rimskom periodu). 1515 Lav X promice ga nadzornika ocuvanja latinskih natpisa u mramoru, a 1517 postaje povjerenik za antikvitete grada Rima i sastavlja njegovu arheolosku mapu. Sikstinska Madonna, ulje na platnu: uz Majku s Isusom Sv. Siksto i Barbara. Vjerojatno namijenjena kao dekoracija groba pape Julija II, jer je Sv. Siksto bio svetac zastitnik njegove obitelji, a Sv. Barbara i 2 krilata stvorenja predstavljaju pogrebnu ceremoniju. Trijumf Galatee, freska: (prema pjesmi Angela Poliziana) div Polifem pjeva ljubavnu pjesmu morskoj nimfi Galatei, koja joj se sa smijehom izruguje, jasuci na morskim valovima u kociji koju vuku 2 dupina Susret Lava Velikog i Atile, freska: 452 papa Lav I (portret Lava X)uspio je zaustaviti Huna Atilu i njegovu vojsku (na slici sdesna) na njegovom pohodu na Rim na rijeci Mincio kod Mantove i spasio Vjecni grad od unistenja. Atenska skola, freska: kompleksna alegorija svjetovnog znanja i filozofije, prikazuje Aristotela i Platona okruzene filozofima (predstavljeni Rafaelovim suvremenicima: Bramante = Euklid, Leonardo vjerojatno Platon, a Michelangelo Heraklit), proslim i suvremenim, i ilustrira povijesni kontinuitet platonske misli. Razmatranje Svetog Trojstva, freska: U sredistu slike je monstranca sa hostijom postavljenom na oltar. Bog Otac u svojoj nebeskoj slavi blagoslivlja okupljene, a ispod njega Krist je na tronu izmedu Marije i Sv. Ivana Krstitelja. Proroci i sveci Novog I Strarog zavjeta sjede u polukrugu oblaka. Tiha su i sabrana grupa. U donjem dijelu slike okupljeni su sveci, pape, biskupi, svecenici i ostali vjernici. Predstavljaju Crkvu koja djelatna u svijetu i koja razmatra slavy Trojstva unutarnjim ocima. U skladu s tradicijom 15. stoljeca likovi su portreti ppoznatih osoba, zivih i umrlih. Isusovo preobrazenje na brdu Tabor, ulje na drvu: Posljednje Majtorevo remekdjelo. Preobrazeni Krist u drustvu Mojsija i Ilije. Ispod njih prikazani su Isusovi ucenici. Neki su osamuceni sjajem slave, dok su drugi u molitvi.

- 16:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Aktualno

06.04.2006., četvrtak

Kalahari

Danas na sasvim suprotnu stranu Juzne Afrike. Na sjever Zapadne provincije, samu granicu s Bocvanom, predvorje pustinje Kalahari i dom onog gadnog skorpiona kojem sam stala na rep,a i raznih drugih prizemnih zivotinja koje ne biste rado htjeli sresti. Vjerujem da se barem stariji posjetitelji ovog bloga sjecaju dokumentarca "Ta divna stvorenja" koji je snimljen u pustinji Kalahari (prilicno su se iznenadili kad sam im rekla da je to vjerojatno jedini dokumentarac koji se svojevremeno prikazivao u kinima i bio kod nas veliki hit). Na kraju su mi rekli da je tu ipak bilo nekakvog namijestanja zivotinja i malo spontanosti od strane uposlenih zivotinja. Sefova farma je velika otprilike 5 tisuca hektara i u ovim gotovo pustinjskim uvjetima ima kapacitet od oko tristotinjak goveda. Uzgajaju se ovdje pretezno goveda jer je visoka trava malo zbunjujuca za ovce pa se sirote izgube sve skupa ne ispadne bas dobro. Tamo negdje ispred zadnje linije drveca nalazi se suho rijecno korito, aodmah iza njega Bocvana. Prvi dan smo obisli dio pasnjaka, ako se to uopce moze tako nazvati. Bila je ovo prilicno velika susa i nije posteno padalo oko godinu i pol dana. Stoka obicno prezivljava na suhoj travi, a kad nestane i tog izvora hrane pocnu brstiti grmlje, no ono nije svo jestivo. Bili su prilicno zabrinuti jer je telad jos vise iscrpljivala krave sisanjem i da bi se to sprijecilo, jer se frave prodaju za hranu, telad se u takvim prilikama prodaje. To opet znaci da ste osiromasili svoj stocni fond i da cete kad konacno padne kisa i situacija se popravi morati kupovati stoku. Predvecer se bio digao vjetar, nakupili su se oblaci, pocelo je grmiti i sijevati...i ostalo na tome. Par kapi kise i duga. Nekoliko tjedana kasnije spustile su se i prave kise. A onda se navecer dogodio skorpion i, na zalost, drugi dan nisam bas bila zainteresirana za prirodne ljepote Kalaharija. Stoku je najbolje inspicirati ujutro ili predvecer kad se skupljaju na pojilu. Za dana se zavuku u grmlje i cekaju smiraj. Ponekad na farmu zaluta i gepard. Zasticena je zivotinja i ne smije ga se odstrijeliti. No na sefovom stolu ipak se rasprostrio jedan. Ubili su ga crnci s njegove farme i pokusali mu ga prodati. A s obzirom da ga zapravo krivoulovili i cijena je bila jako povoljna. A osim nezaobilaznih merkata (malih grabljivaca slicnih svizcima), gazela i skorpiona ima i zmija. Sef je jednom nabasao na zelenu mambu. Progmizala mu je izmedu nogu.

- 16:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

Vremeplov - Rt oluja i prvo naselje

Prvi susret bijelog covjeka s krajnjim jugom Crnog kontinenta dogodio se 1488 kada je portugalski moreplovac Bartolomeu Dias oplovio rt Cape. On ga je doduse nazvao Rtom oluja, a portugalski kralj Joao II ime mu je promijenio u Rt dobre nade. Bio je to naime pocetak pomorskog putovanja na Daleki istok. Joao je Diasa poslao da istrazi pomorski put prema Aziji sto je zapravo znacilo oploviti jug Afrike. Na brodu su uz posadu bili i dvojica Afrikanaca i cetiri Afrikanke koji su uz put domorodcima trebali objasniti svrhu ekspedicije. Negdje oko 29 paralele, sto bi bila obala danasnje Namibie ili nesto sjevernije, ekspediciju su zahvatile oluje i odnjele brodove daleko na jug. Obalu su konacno ugledali tek nakon sto su zaplovili jugozapadno. Stoga je tek na povrtku, ploveci uz obalu juznog Capa otkrio Rt oluja. Mora da im nije bilo lako, sudeci po licima mornara kako ih je zamislio umjetnik na donjoj slici, a i ime koje je rtu dao Dias je prilicno znakovito. Pa cak ni danas nije najugodnije oplovljavati rt pogotovo za sezone oluja. I onda se na Capu nije prilicno vremena dogadalo nista (barem iz perspektive bijelog covjeka). 1602. godine, 5 je Nizozemskih gradova osnovalo Istocnoindijsku nizozemnsku kompaniju koja je dobila 21godisnji monopol na svekojake kolonijalne aktivnosti (imala je svoju vojsku, ubirala poreze, trgovala, djelovala kao zakonodavac i izvrsna vlast na povjerenim joj podrucjima). Jedna od postaja da opskrbu brodova koji su plovili na Daleki istok bio je juznoatlantski otocic Sveta Helena (isti onaj na kojem ce Englezi nakon dvjestotinjak godina ugostiti Napoleona), sve dok se 1647 Hearlem nije nasukao na sprudove Capa. Posada je pokusala spasiti dragocjeni teret i obraniti ga od domorodaca. Iscekujuci spasitelje, u dugim mjesecima koji su uslijedili, podigli su malo naselje i zasadili vrtove. Upravo je to potaklo Jana van Riebecka da Kompaniji predlozi osnutak novog opskrbnog naselja u podnozju planine Table. I tako su "pod vodstvom Svemoguceg i na korist Casne kompanije" 1652. udareni temelji Kaapstada (engl. Cape Town).

- 13:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #