beijos&abraços

31.03.2006., petak

Stefek

U davna vremena macke su obozavali kao bozanstva i one to nisu nikad zaboravile. Alfred Whitehead (Britanski matematicar i filozof) Prije otprilike dva mjeseca odlucila sam nabaviti macka. Ne znam zasto bas macka, valjda zato jer smo doma imali uvijek samo muske macke. Mami i Tati se nekako vise svidalo da zivotinje zadrze svoju fizicku cjelovitost pa je u sklopu te filozofije jednostavnije bilo udomiti macka (ili su se sami odlucili kod nas skrasiti, tesko je reci s tim zivotinjama). I tako smo s prvim mackom postali ovisnici o mackama (koliko god Mama protestirala jer su nekako uvijek najvise voljeli bas nju...uspjeli su od nje uvjek nazicati bas ono kaj vole...jesti, naravno, a nakon toga je doslo i ostalo) Uglavnom, prilikom jednog sopinga S. i ja smo usnimile tel. broj, saznale adresu i prije nego sto sam zapravo uspjela i promisliti, udomila sam macka. Moj macak je najobicniji domaci macak. Voli sve sto vole i druge macke...fino jesti (vec sad se buni na neke okuse, a sjecam se da su nekad bakine macke za dorucak jele zgance i bijelu kavu...mozda negdje grijesim u pristupu...ali bojim se da je vec kasno za ispravke) i maziti se u 6 sati u jutro (uz povremeno glodanje estremiteta koji su nepaznjom ostali nepokriveni). Pokazuje vec i neke odlike odraslog macka, kao sto je to neobuzdano spavanje po mogucnosti u mom krilu. Kad se igram sa svojom mackom, pitanje je da li se pritom ona vise zabavlja s menom, nego ja s njom. Montaigne, francuski filozof Visegodisnjim promatranjem macaka spoznala sam da ih je moguce malo tome nauciti. Npr, ne ostriti kande na namjestaju. Lezi tako na tepihu, zakacen kandama za kauc pa se polako pocne vuci uz njega, a sve gledajuci vas u oci...i zbrise bas kad ste odgojno zamahnuli prema njemu . Nadalje smatraju da je njihovo neotudivo pravo plaziti po vama kad god se to njima svidi (mozda ste ju pokusali odviknuti i ona se pravi da to kuzi, ali ce svakako to pokusati ponoviti prije ili kasnije). Imali smo sijamca koji nam je jahao na ramenu. I ako ste mu se imalo svidali, morali ste se pomiriti s cinjenicom da ce vam uz lice biti priljubljen njegov mekani kaputic..ili vec nosto drugo, ovisno o orijentaciji, smjeru i kaj ja znam vec cemu...pa cak i kad metlom metete dvoriste (obicno to bude zenski clan obitelji). Macke posjeduju neobicnu sklonost prema pisanoj rijeci. Bas kas ste se udobno smjestili s knjigom u krilu (legli, sjeli za stol procitati Vjesnik) evo njega (nje). I sjedne, ma ne na stranicu ili redak, nego bas na slovo koje ste upravo namjeravali procitati. I nema tu pomoci. Kad vam konacno pukne film i izbacite ga van mozete biti sigurni da cete se za 5 minuta morati dici iz ponovno zauzetog udobnog polozaja i postiti ga unutra na druga vrata. Volim svinje. Psi nam se dive. Macke nas preziru. Svinje nas dozivljavaju jednakima. Winston Churchill, engleski drzavnik A sto im se zapravo mota po glavi (ako ista, iako izgledaju vrlo umno) nemoguce je reci. Kako smo se zapravo uvalili u te odnose s mackama? Smatra se da su domace macke potomci kratkodlake africke divlje macke, Felis silvestris lybica. Prije otprilike 10 000 godina, kad je covjek napustio zivot lovca-skupljaca, smirio se u naseljima i poceo uzgajati i skladistiti hranu, macke su naucile da je bas on pouzdani izvor hrane. Skuzili so naravno i stakori. Isprva su se macke zadrzavale na robovima naselja i bavile se gorespomenutim stakorima. Covjek je to brzo uocio i zakljucio da bi suzivot s mackama bio prilicno koristan. A onda je prije 4000 godina zakljucio da bi bio i ugodan... i tako su macke postale ljubimci.

- 14:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

29.03.2006., srijeda

Susanj u noci

Pisah jednom kako su sve kuce u JA okovane. Na svim prozorima i vratima (barem prizemnim) resetke. Svatko zivi u svom kavezu, vec prema sklonostima i mogucnostima razlicito resetkasto ukrasenih. Prije kojeg mjeseca i ja sam postala ponosni stanovnik jednog takvog kaveza...veli gazda bit cu sigurnija. Nisu bas nesto, ali sigurnost je ipak na prvom mjestu. Prije mjesec dana, s obzirom da kvaliteta gradnje cijelog kompleksa nije nista posebno i cijela kuca se polako mice, izvitoperili su se okviri i sigurnosna vrata se objesila i zaglavila. I konacno ja docekam majstora, kojem je trebalo samo deset sekundi i najobicniji srafciger da ista razvali (uocite, SIGURNOSNA VRATA). Nije mi bas bilo svejedno s obzirom da sam do tada stavljala obicna vrata otvorena tak da macak moze do svoje kupaone (pametna zivotinja je u meduvremenu naucila koristiti prozeor pa se sad zakljucavamo). Kaj bi uopce sva ta vrata znacila nekom provalniku, pa i amateru u bilo koje doba dana i moci, ne zelim ni pomisljati. No uglavnom, kad se tako lijepo osigurate od nezeljenih gostiju, evo vam se moze dogoditi ako takve "zastite" nemate, pa ste jos na godisnjem i mislite si da su sigurno i gospoda provalnici. Probudi me tako jedne noci lavez sefovih pasa. S obzirom da su to dobro odgojene zivotinje postuju nocni odmor svojih ljudi i nisu sklone takvim ispadima. Bilo je to prilicno cudno i sefu koji je izasao iz kuce, pregledao dvoriste pa cak i ono vanjsko. I s obzirom da nista nasao nije, pokupio je pse i vratio se natrag u kucu (ja sam u dvorisnoj kuci za goste, vidi doljnju shemu). I pokusam zaspati, kad me iz drijemeza trgne lagano kucanje po unutarnjim vratima. I mislim si, mozda su se decki vratili iz nocnog zivota i nekaj trebaju, a ne zele buditi starce. I vidim u mraku, vrata se otvaraju i netko ulazi (vidi shemu, 2). Sve crno, vidim samo svijetle dijelove trenirke. Nekak mi je bilo jasno da to nije nitko od ukucan ai da sam zakljucana u istoj kuci s provalnikom. I jedino kaj mi je palo na pamet u tom trenutku je ono kaj vidite u crvenom prozorceku (Van!! Van!! i tak nesto u tom smislu, vidi shemu, 3). I stvarno, djelovalo, jer je tip smjesta otrcao u susjednu sobu (vidi shemu, 4) zakljucao iznutra vrata te sobe i iskocio van kroz otvoreni prozor (vidi shemu, 5). Kad sam uspjela doci sebi najprije sam zatvorila svoje prozore i onda si pocela gruntati, a kaj ak je on jos zakljucan u toj sobi i ceka, a za doc u veliku kucu moram izici iz svoje sobe (kroz vanjska vrata), a kaj ak se mota negdje po dvoristu, a i prozori od kupaone su otvoreni...i na kraju zakljucila da ipak moram do velike kuce po pomoc. Izidem kroz svoja vanjska vrata (vidi shemu, 6) i kaj je tocno bilo i gdje nemam vise pojma, ali naletim na svog nocnog posjetitelja (vidi shemu, ono plavo). Mislio gospodin izic kroz dvorisna vrata na ulicu! E da ne bi...i ponovim onu viku iz crvenog prozorceka (vidi shemu) na sto je ipak preskocio preko zida u susjedno dvoriste. Nakon toga uslijedila su dva nocenja u velikoj kuci i hermeticko zatvaranje male. O budenju i na najmanji susanj i napadajima panike koji su nakon toga slijedili ne zelim ni pricat. Nasla sam se jedne noci iza vrata sa polupraznom plasticnom bocom u ruci spremna opalit jednog utvarenog susnja.

- 13:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

Perlemoen

Prije nego sto sam dosla u JA na slovenskoj sam televiziji "ulovila" neobican dokumentarac. Grupica policajaca po mraku ganja krivolovce i krijumcare alablona. I mislim si, pa kakva frka zbog par skoljkica. Perlamuni su zapravo puzevi (klasa Gastropoda), porodice Haliotidae i roda Haliotis. Nas se zove midae, a poznat je i pod imenom Midino uho ili perlemoen (cit.perlemun) odnosno "biserna utroba" (engl. "mother of perl"). Kako puz raste, otvori na skoljki, kroz koje prolazi voda bogata kisikom, se zatvaraju i otvaraju se novi. Zasto zapravo frka i specijalni policijski odredi? Stanovnici Dalekog istoka smatraju da ovi puzici posjeduju afrodizijacka svojstva. A s obzirom da je u morima Juzne Afrike gotovo izlovljen potrebne su posebne dozvole koje vrijede samo u odredenom dijelu godine. Cega se krivolovci ne pridrzavaju, naravno. Policija ih je nemocna zaustaviti u tom poslu. Nemaju dovoljno novaca za osnovnu ronilacku opremu, a krivolovci se skrivaju i iza izlova jastoga pa s takvim dozvolama ubiru i abalone. A uz to, opremljeni su infracrvenim naocalama (to im je za kretanje s dragocjenim teretom po kopnu dok pokusavaju pobjeci deckima u plavom), radio opremom i terencima. I oruzjem. Nedavno je policija zaplijenila 700-tinjak kg puzeva vrijednih oko 1.3 milijuna randa (otprilike kuna), a nevadno su dvojica osudena na prilicne zatvorske kazne zbog abalona vrijednih vise od 2 mil. randa. Danas se vecina abalona u JA uzgaja na farmama, kako bi se prirodna populacija oporavila (ovi s farmi, naravno, zavrsavaju na stolu). Farme imaju vlastita mrijestilista, nakon cega se larve prebacuju u posebne bazene kroz koje se stalno pumpa svjeza voda. Spolnu zrelost dostizu sa 8 godina, a ubire ih se sa 3-4. Na donjoj slici su bazeni u kojima zive odrasli puzevi. Zamraceni su, uzivaju u svjezoj vodi i kelpu (dugacka morska trava), koji im je omiljena hrana. S obzirom da se ni kelp ne moze vaditi neograniceno (takoder se koristi i u proizvodnji piva, zbog pjene, sladoleda i drugdje), farme pokusavaju uzgajati i vlastiti kelp. U svijetu je poznato vise od 100 vrsta, ali ih se samo desetak uzgaja komercijalno. Uzgajivaci za kilogram dobe 40 eura, dok se na Dalekom istoku prodaju za 200tinjak. Od sjajne unutrasnjosti skoljke i umjetnih bisera izraduje se nakit i razliciti ukrasni predmeti. Utugawa Kunisada, rane 1830te, "Vadenje abalona", Cleveland Museum of Art, Ohio

- 13:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

Vec desetak godina grad Bloemfontein organizira sajam vina i hrane. Ove godine uspjeli su okupiti 36 podruma koji su predstavili svoja najbolja vina. Juzna Afrika pod vinogradima ima 100 200 hektara i u svjetskoj proizvodnji sudjeluje s 3.1% i zauzima 9. mjesto po ukupnom prizvedenom volumenu vinske kapljice. Vinogradi se uglavnom nalaze u najjuznijem, primorskom dijelu zemlje, oko Cape Pointa i rta Agulhas (najjuznijeg dijela JA), u malom Karoou i oko rijeke Olifant na sjeveru zemlje. Svrljajuci po brdima i dolinama oko Stellenboscha i Franschhoeka posjetili smo nekoliko vinograda i podruma. Nakon tih edukativnih izleta mogu namirisati razliku izmedu bijelih i crnih vina. Pokusali su me uvjeriti da mogu razmirisati i "drveni" od onog drugog Chardonnaya (ili je to bio Sauvignon ?), ali to nemogu potvrditi. Od bijelih vina ponudit ce Bukettraube, Cape Riesling, Chardonnay, Chenin Blanc, Clairette Blanche, Emerald Riesling, Traminac, Muscat d'Alexandrie, Muscadel, Palomino, Pinot, Sauvignon Blanc, Semillon ili Rajnski Riesling. I valjda isto toliko crnih: Cabernet ,Carignan, Cinsaut, Gamay Noir, Grenache (Noir), Merlot, Mourvčdre, Petit Verdot, Pinot Noir, Pinotage (juznoafricki kultivar nastao 1925 kao krizanac Pinot Noirai Cinsaulta, Roobernet (jos jedan juznoafricki kultivar, krizanac Cabernet Sauvignon i Pontac), Shiraz, Tinta Barocca (porto), a uzgajaju i Crljenak kaštelanski (poznatiji pod imenom Zinfandel: utvrdeno je naime da Crljenak kaštelanski i američka sorta Zinfandel imaju identičan genetski profil, odnosno da se radi o istoj sorti, čime je razriješen misterij njezina podrijetla; pod imenom Zinfendal ova je sorta iz Carskog državnog rasadnika u Beču (gdje su bile kolekcionirane brojne sorte iz tadašnje monarhije) introducirana u SAD (Long Island) u ranim dvadesetim godinama 19. stoljeća). Mozda sva ova imena spoznavaocima slucajno dolutalima na ovaj blog nesto budu i znacila (meni nista, moram jos puno trenirati :) ), ali osim ovim slikama i gornjim nabrajalicama ja vam to drugacije nemogu docarati. Bilo je tu i nesto malo hrane. Kobase s dodatkom jabuka (daju im lagani slatkasti okus), rostiljanog noja i pripadajucih kobasa i biltonga. Simpaticne tete koje se ponose najboljim lokalnim biltongom (jedna ga drzi u ruci, a u kosarici ispred njih su mali suhi prutici biltonga). Juznoafrikanci vole u svoje kobase dodati korijandera, a prije susenja u njega uvaljaju i biltong. Biltong je zapravo njihovo suseno meso. S obzirom da imaju blage zime, nemogu susiti cijele sunke pa meso resu na komade debele oko 3 cm i stavljaju ih da se suse na sjenovito i prozracno mjesto. Meso se ne dimi i za konzumaciju je spremno nakon otprilike 10 dana. Obicno suse govedinu, ali i divljac (springboka ili kudua). Ovo je uz rusk, jedna od kulinarskih posebnosti Juzne Afrike (i jako fina, moram napomenuti).

- 11:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda

Boulders

Nakon sto smo se dotakli krajnje tocke Capa krenuli smo na sjever, natrag prema Capetownu, ali ovaj put uz obalu False baya. I nesto prije Simons Towna, zanimljiv putokaz naveo nas je da skrenemo u Boulders. Na plazama Bouldersa smjestila se jedna od kolonija africkih pingvina (Spheniscus Demersus). Nekad su ih nazivali i magarecim (jackass) pingvinima zbog zvukova koje proizvode dok se na kopnu, ali danas ih zovu africkima kako bi ih razlikovali od srodnih magarecih pingvina u Juznoj Americi. Procjenjuje se da su se pingvini kao vrsta poceli razvijati prije nekakvih 65 milijuna godina na zalasku vladavine dinosaura. Od vanjske hladnoce, ali i topline, stiti ih sloj zraka koji je zarobljen izmedu perja. Stoga su za vrijeme mitarenja u posebnoj opasnosti i oko 3 tjedna prizemljeni su u svojim kolonijama i prije toga nabace oko 30% masnog tkiva. Prilicno su nespretni na kopnu, ali su zato iznimni plivaci i postizu brzine do 24 km/h. Za plivanje, odnosno ronjenje koriste peraje, dok za plivanje na povrsini mora koriste noge. S obzirom da ne zive u ekstremno hladnim uvjetima, africki i juznoamericki pingvini imaju krace perje od svojih antarktickih rodaka. Africki pingvini zive oko 11 godina, ali nekad potegnu cak i 25. Hrane se uglavnom ribom s povrsine mora (incuni, haringe), poneku lignjicu, a s obzirom da mogu zaroniti i do 35 m, dohvate i ribu koje ostale morske ptice nemogu. U potrazi za hranom spremni su putovati i do 70 km, a neki su se cak odvazili i na 200. 1983 edan se par pingvina doselio na plazu Foxy u Bouldersu. 1997 na plazi su se gnijezdile 2350 odrasle ptice. Iako su stanovnici Simons Town jako ponosni na svoje pingvine, bas im se nije dopalo da im pingvini okupiraju vrtove, s obzirom da su prilicno glasni i neuredni. A i priliv turista u vrt bas nije bio posebno ugodan. Danas je plaza dio nacionalnog parka, a pingivni su ogradeni zicom. Oni koji se odluce izdvojiti 20 randa, mozete se spustiti do same plaze i pingvina pa cak i okupati s njima. Ja sam ih uslikala preko zidica. Ljudi se uopce ne boje i bave se svojim poslovima. Ureduju gnijezda, sjede na jajima (uocili smo u svakom gnijezdu po dva jaja) ili se suncaju. Ali opet oprez, pretjeraju li posjetitelji s radoznaloscu, grizu opako.

- 15:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.03.2006., petak

Cape Point

Za sve one koji su prezivjeli putovanje u dubine svemira, vracam se na zapadnu stranu poluotoka Cape. Put nas vodi dalje prema najjuznijoj tocki poluotoka. Necu danas puno gnjaviti tekstom. Pustiti cu vas da uzivate u suncu i moru... ....prekrasnim dugackim pjescanim plazama... ...valovima i vjetru... Za kraj, najjuzniji dio poluotoka, Cape Point. Park prirode i dom brojnih endemicnih biljaka, ptica, antilopa i pavijana (ne hraniti!!). Za one koji si nisu mogli priustiti vise (nasa ekspedicija) bio je to samo pogled sa strane. Zelim vam svima ugodan vikend!

- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.03.2006., četvrtak

U potrazi za novim svjetovima

U subotu je opservatorij u Boydenu organizirao gledanje zvijezda na otvorenom i prezentaciju za prijatelje opservatorija i sve zvjezdoljupce amatere. Opservatorij je smjesten na brdu nedaleko od Bloema i dovoljno daleko od njegovih nocnih svjetala. Galaksija Andromeda - Sacinjena od vise od 100 milijardi zvijezda i od nase galaksije Mlijecnog puta (Kumove slame) udaljena 2.5 milijuna svjetlosnih godina. Starije, hladnije zvijezde u sredistu galaksije emitiraju zuto-narancasto svjetlo, dok toplije i svjetlije zvijezde u vanjskim dijelovima sjeje plavom i bijelom. Na zalost, nismo imali srece. Bilo je oblacno i sarene tockice laserskih olovaka nasih predavaca samo su nam priblizno na sivim oblacima pokusavale predociti polozaj zvijezda. Oblaci su nam zasjenili i Saturn pa smo se morali zadovoljiti pogledom na komadic sjajnog Mjeseca kroz veliki crveni teleskop. Galaksija Sombrero; spiralna - Vjerojatno najpoznatija galaksiija na nebu. Njenom sjaju najvise pridonose milijarde starih zvijezda, skupljene u velikoj nakupini oko njene male jezgre. Udaljena je oko 65 milijuna svjetlosnih godina. Ovaj teleskop je star oko 125 godina i nebeska tijela uvecava sustavom leca. Drugom teleskopu za to sluzi sustav ogledala i namijenjen je iskljucivo znanstvenom istrazivanju. A taj je teleskop usmjeren u dubine svemira u potrazi za novim planetama nalik Zemlji. Galaksija Mali Magellanov oblak; nepravilnog oblika - nakon Velikog Magellanovog oblaka nama najbliza : 240,000 svjetlosnih godina." Jedan od preduvjeta za zivot izvan naseg Suncevog sustava je postojanje planeta slicnih Zemlji koji kruze oko svojih zvijezda. Takve planete bi trebale imati masu slicnu Zemljinoj i slicnu udaljenost od zvijezde oko koje kruze. U proslom desetljecu otkriveno je vise od 100 ekstrasolarnih planeta i gotovo su sve nadene tehnikom radijalne brzine. No, ta je metoda osjetljiva samo na planete velicine Jupitera ili vece, odnosno one koji su oko 100 puta veci od Zemlje. Za planete svojstvima slicnim Zemljinim pogodna je tehnika gravitacijskog mikrolenzinga (“gravitational microlensing”). Galaksija Centaurus A; kruznog oblika - Kruzni sjajni dio dio galaksije sastavljen je od tisuca milijuna zvijezda, vecinom starih i zutog sjaja. Okruzena je gustom stazom od prasine koja zamucuje i pocrvenjuje svjetlo zvijezda koje se nalaze iza nje. Mlade, plave zvijezde vide se na rubovima oblaka prasine. Udaljena je 13 milijuna svjetlosnih godina. Vidjeti ono sto se vidjeti nemoze Ovu je pojavu prvi opisao Einstein 1936. Zvijezda moze posluziti kao leca zakrecuci svjetlost u svom gravitacijskom polju. Na taj nacin udaljena zvijezda moze biti “povecana” gravitacijskim poljem susjedne kolinearne zvijezde. To je predvidio vec 1905 svojom teorijom relativnosti, kada je silu gravitacije opisao zakrivljenost prostor-vremena. Hm..meni to bas ne znaci puno, ne znam kako vama. “gravitational microlensing”: Pokusajte si predstaviti svemir kao npr. gumenu plahtu. Ako na nju stavite nekakvu tesku kuglu ta plahta ce se deformirati, uleknuti. A ako pokraj nje pokusate zakotrljati spekulu, njena putanja biti ce skrenuta od pravca po kojem se dotada gibala. Isto se dogada i sa svjetloscu. Ako gledamo prema nekom velikom objektu, svjetlost koja dolazi iza tog objekta se zakrece i moze biti fokusirana. Na isti nacin galaksije koje su milijarde puta teze od naseg Sunca izkrivljuju svemir. Planete koje su blizu zvijezde “lece” djeluju i same kao male lece i na trenutak mogu povecati ili smanjiti povecanje “lece” (donja slika). I tako budu “videne”. Za male planete poput Zemlje taj efekt vidljiv je tek nekoliko sati, dok se samo povecanje “lece” moze pratiti nekoliko tjedana. Krivulja predstavlja efekt lece velike planete. Ova mala nepravilnosti u krivulji uzrokovana je gravitacijom novootkrivene planete. Razlicite boje na grafu predstavljaju razlicite teleskope na razlicitim lokacijama svijeta koji su tu pojavu. Planeta je otprilike 5 puta veca od Zemlje i svoju zvijezdu obide za 10 godina. Temperatura na povrsini je oko -220°C i pretpostavlja se da je ledena i kruta za razliku od plinovitih Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna. Na juznoj polutci u lovu na nove egzosolarne planete sudjeluje 5 velikih teleskopa (mreza PLANET): Perth Observatory (Australija), Boyden i Sutherland (JA), Danci u ESO LaSilla (Cile) i Canopus Observatory (Tasmania, Australia). Klaster galaksija - konstelacija Hidra A nakon klastera formiraju se u superklastere do granica svemira. A sto je iza toga i odakle sve to mozda budu rekli na nekom drugom predavanju (ako budu znali).

- 09:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

S obzirom da su me nedavni dogadaji nekako u mislima vratili na Cvjetno (za sve koji nikad nisu bili u prilici studentske dane provesti u domu) slijedi i jedan dozivljaj moje Cimerice. S obzirom da sam stanovala na Cvjetnom (i uzivala u vlastitoj kupaonici i prirucnoj kuhnjici), privremeni smjestaji na Savi ili Sari bili su mi prilicno traumaticni. Naime, tih dana vrata zajednickih tuseva nisu se mogla zakljucati pa je nas, u Evinom ili kupacem kostimu, od ostatka svijeta dijelio tek tanki plasticni zastor (to se prije par godina ipak malo promijenilo pa se sad djevojke mogu zakljucati...cudi me samo kako nije bilo vise ozbiljnih incidenata). A zajednicku kuhinju povremeno su kao spavaonicu koristili lokalni uzivatelji nedozvoljenih kemikalija. I ovi paviljoni se sada zakljucavaju, nadam se uspjesno. U meduvremenu u nas paviljon (3.) uselile su se i novotarije u vidu raznoraznih automata. Pa evo sto se dogodilo mojoj Cimerici (autorizaciju imam, naknadu ne trazi, barem za sada :) ): "Onda nesto sto se nikada nije dogodilo u mojoj povijesti vezanoj za dane provedene u domu, a vjerujem i tvoje. Sad dobro slušaj: 15. XII 2005. tj. cetvrtak ujutro, spavam i cujem sa dnu hodnika netko lupa, pa lupa jace, pa još jace na necija vrata. Ta lupa me probudila, gledam u plafon i mislim u sebi nakon kraceg vremena slušanja te lupe - covjece daj prestani, ostali spavaju. Usput spakovala sam se jer taj dan idem kuci po robu i sutradan se vracam nazad na sahranu. Najednom ženski glas vice, Ivana otvaraj vrata, Ivana probudi se, Ivana izlazi, ja i dalje lezim i slusam, kad taj glas najednom vice, Ivana izlazi van iz sobe, Ivana ugušit ceš se. U tom trenutku izrecena recenica poremeti mir noci - pogledam na sat 06:17 i iskocim iz kreveta (mobitel je navijen za 06:30) KAD SAM TI JA UPALILA SVJETLO I OSVRNULA SE OKO SEBE I KAD SAM POGLEDALA I VIDJELA BIJELI DIM DO POLOVICE ORMARA KOJI SE PROTEŽE cITAVOM KVADRATUROM SOBE - nije mi bas bilo svejedno, ali kako je na hodniku nastao metež, otkljucam vrata i otvorim, a na hodniku nista ne vidis - ni vrata nasuprot nasim, vidim samo gusti bijeli dim, mozes ga nozem rezati - e tad me uhvatio strah. Tog trenutka mi se kroz glavu vrtila slika Twinsa i filma Pakleni toranj. Prvo sto sam pomislila je da su se zapalile elektricne instalacije paviljona ("kao nitko u domu nema televizor, liniju, kompjuter, frizider, itd."). Spremim se za dvije minute, pootvaram sve prozore i sa svim spakiranim stvarima utrcim u dim hodnika i stepenica, ocekujuci da ce iza svakog ugla nazrijeti pogled vatre, a kuda onda?! Još dok sam otvarala prozore cujem zvuk policije i vatrogasaca. Nitko ne zna sto se dogada, svi trce neki u trenerki, neki u pidamama, neki u kratkim hlacama i potkošuljama, a ja pod punom ratnom spremom sa svim stvarima. Na katu gdje je ucionica vec su bili vatrogasci. Pun paviljon dima koji uzasno smrdi, okusa modificiranog octa. Miris dima i paljevine, spaljene plastike. Kad se ta drama zavrsila i vatrogasci su ugasili pozar, dim i ostatci paljevine su se uvukli u svaku poru prvog, drugog, trećeg i najviše cetvrtog kata. Na hodnicima i stepenicama pojedinog kata ostao je ljepljivi talog nekoliko milimetara, strava za gledanje. Sve se to polijepilo po cipelama, kosi, jakni itd. Poslije gledam - svi crni u licu, imaju rucnike na licu - PRESTRAŠNO, a sva roba ima miris ružne plastike. Na kraju sam i slikom ovjekovjecila vatrogasce na mjestu pozara. Glavni krivac za sav ovaj dim i miris spaljene plastike je nitko i ništa drugo doli obicnog automata za kavu na katu gdje je ucionica. Pa se sad ja pitam, kako je ta kutija od plastike mogla napuniti kompletan paviljon dimom osim suterena. Da mi je netko drugi rekao ne bih mu vjerovala." Malo me u zadnje vrijeme zeza editor pa nemogu popravljati postove. Zato ovdje prilazem jos dva tuljana koja sam zaboravila objaviti tamo negdje proslog tjedna.

- 13:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.03.2006., petak

Mobitel

09.03.2006., četvrtak

Poluotok Cape - Setnja uz more

Nismo bili jedini koji smo se tog dana spustili do mora. Neki su se, poput ovih na slici, spustili do samog mora, a neki su ostali na molu. S obzirom da je puhao jaki vjetar okrenuli su mu bok ili su jednostavno polijegali na kamenu. Nesto dalje, izmedu mola i hrdavog boka broda, zatekli smo u igri grupu tuljana. Neko vrijeme su nas pratili plivajuci, izvodeci akrobacije. Ne znam da li su ocekivali da im se pridruzimo ili da im za njihov trud dobacimo kakvu ribicu (a to im vjerojatno ribari koji se sidre u luci ponekad i priuste). Juznoafricki (ili Cape) tuljani (Arctocephalus pusillus pusillus) zive uz obalu Namibije i zapadnu i juznu obalu JA. Zapravo i nisu pravi tuljani nego su vrsta morskog lava. Populacija se procjenjuje na 1.5-2 milijuna i oko dvije trecine zivi u Namibiji. Komercijalni lov na tuljane zapoceo je u ranom 17. stoljecu i procjenjuje se da je do 1900. izlovljeno otprilike 2.7 milijuna zivotinja. 1980tih genitalije muzjaka smatrane su afrodizijakom pa su neki zrtvovani tjelesnim uzicima stanovnika dalekih egzoticnih krajeva. Lov na tuljane konacno je suspendiran 1990. Ribari ih bas i ne vole jer kradu ribu iz mreza ili ju rastjeraju. Neki u mrezama i stradavaju ili ih zahvate propeleri ribarskih brodica. Strucnjaci se ne slazu s procjenom ribara da bi smanjenje populacije tuljana dovelo do povecanja ribljeg fonda i upozoravaju da bi se u nekim slucajevima moglo dogoditi upravo suprutno. Mladuncad se rada s crnim krznom, koje kasnije poprima smede-sivu boju na ledima i svjetlo-smedu na trbuhu, odnosno nesto tamnije nijanse u muzjaka. Juznoafricki tuljani hranu traze i do 150 km od obale, obicno ribu, a ponekad ulove i kormorana ili pingvina. Smrtni su im neprijatelji morski psi i kitovi ubojice, dok su na kopnu mladunci zrtve sakala ili hijena. U durbanskom akvariju vodici ce vas zamoliti da ukoliko, negdje na stijenama, naidete na ranjenog ili bolesnog pingvina ili tuljana javite njima ili kakvoj udruzi za zastitu zivotinja. No isto tako vas upozore da se ponekad samo zele odmoriti. U novinama se prije par mjeseci puno pisalo o jednoj gospodi koja je odlucila pomoci jednom tuljanu da se vrati u more. Njemu se to bas i nije dopalo i ugrizao ju je ravno za nos. Nakon cega je nastavio svojim putem, a gospoda na rekonstrukciji nosa. Jesu slatki, ali i jako zubati.

- 12:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

The name of the game - rugby

U subotu su na nasem travnjaku gostovali Hurricanes (mi smo Cheetahs) s Novog Zelanda. Igrala se utakmica lokalne lige (juzne polutke) u kojoj snage odmjerujemo s Novozelandanima i Australcima. Nasi decki se zagrijavaju: A prije tekme mimohod Harleya: Pokusat cu prepricati pravila igre (onako kako sam ih ja zapamtila :))Dakle, krece se s centra, odnosno linije na kojoj pise 50 (metara). U svakoj je momcadi 15 igraca, a poluvrijeme traje 40 minuta. Za razliku od americke verzije, ovdje nema sljemova ni oklopa i lopta se suigracima dobacuje unatrag, a onda s njom trcite, koliko vam to vec dozvole okolnosti, prema naprijed, odnosno prema liniji koja je u ravnini s onim preckama u obliku slova H. Ako loptu uspijete poloziti iza te linije (baciti se s njom, odgurati ju, odpuhati ju...) svojoj ste ekipi priskrbili 5 bodova. Upravo su to napravili Kiwiji, progurali su loptu preko linije: Nakon toga slijedi slobodni udarac. Izvodi se u ravnini s mjestom na kojem je osvojeno 5 bodova, kako se odreduje udaljenost za to nisam sigurna. Lopta mora prijeci kroz gornju polovicu slova H. Svaki igrac ima priliku trcati s loptom i osvojiti bodove. Stoga moze biti i srusen (tackled). Kad ga protivnicki igrac obori mora pustiti loptu nakon 1 sekunde. Na srusenog igraca se, u pokusaju otimanja lopte, moze naslagati i vise protivnickih igraca. No, barem jedna njihova noga mora biti na zemlji. Isto tako, bilo koji igrac moze uzeti loptu tek kad stoji. Kad je igrac na tlu, pod hrpom protivnickih igraca, prije nego sto se prikljucite opcoj guzvi morate biti sigurni da ste sa svoje strane "hrpe" (“scrumage line”). Ince ste u ofsajdu (engl. offside). Dakle, protivnickog igraca se nesmije loviti odotraga. Postoji ovdje i aut (engl. out). Ako je igrac iza linije 22 moze loptu ispucati u aut direktno i tad je taj dio terena osvojen. Njegova momcad ima loptu i baca loptu u teren s aut linije. To isto se moze napraviti i iza linije 22, ali s tim da lopta mora najprije pasti u teren. Ako ne lopta je izgubljena. Lopta se mora baciti ravno, po mogucnosti u ruke svojih suigraca. Ako igracu slucajno ispadne lopta iz ruku dok jurisa prema golu, lopta je automatski izgubljena ("Knock on"). Jedan od nacina da se igra ponovno zapocne je scrum (cit. skram). Igraci formiraju ruzicu, zagrle se, oni u drugom redu se zguraju izmedu onih u prvim, pa se svi skupa naslone na protivnicke igrace, a lopta se progura izmedu nogu igracu koji ju ceka iza otraga. Time mu je dano malo prostora i vremena za daljnju akciju. I iako tvrde poznavaoci da je to jednostavna igra s malo pravila ima toga jos. Prilicno. Kiwiji su u brzoj akciji pretrcali sve nase igrace i osvojili 5 bodova. U tom trenutku je izgledalo gadno, gubili smo 15 bodova. Decki su se u drugom poluvremenu sabrali i konacan rezultat je bio 27:25. Odlucujucih 5 bodova za nas: Ako zelite izvesti svoju obitelj, provesti ugodno vrijeme na friskom zraku i ako ste ljubitelj sporta, onda je ovo idealna prilika. Juznoafrikanci mirno i strpljivo stoje u redu, oko njih trckaraju klinci, a na ledima ruksaci s piknikom. Nema guzve i nitko ne pravi izgrede. Rugby je inace, kao i cricket, "bijeli" sport. Na tribinama sam vidjela malo tamnih lica. Crnci igraju nogomet.

- 14:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak

Poluotok Cape

I tako je na kraju nase ekspedicije u Cape Town trebalo onima, koji more nisu nikad vidjeli, pokazati to prekrasno plavo prostranstvo. Nakon sto je sef dan prije dezertirao s kongresa i odlucio s prijeteljem prosvrljati po okolnim vinogradima, dosao je red i na nas da budemo turisti. Potrpao nas je u kombi i uputili smo se obalom prema jugu. Grad smo napusiti preko zelenih obronaka Planine i predgrada unutar same sume. Sruseno je tek toliko drveca koliko je potrebno da se sagrade kuce i one same smjestene su u debelu hladovinu zelenih divova. Zaustavili smo se u Noordhoeku i spustili se do mora. I usput odlucili pronaci rucak. Na rasporedu je bio snoek (cit. snuk). Przen s nezaoblaznim przenim krumpiricima u kartonskim kutijicama. Poslastica koja se svakako mora kusati. U Sandbaaiu smo uspjeli kupiti dimljenog snoeka domace proizvodnje, kojega vam zapakiraju u novinski papir, i koji je isto tako izvrstan. Moze ga se naci naci i u trgovinama, ali je malo prevlazan i pregnjecav. Nadoh na netu da se jos zove i barakuda. A onda smo se prepustili morskim radostima. Koliko god nam je to ledeno more dopustalo (cijenim, otprilike 15ak C....vec sam strucnjak za ledena mora).

- 12:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #