moja ljubav prema njemu

Evo mene opet...

Uzivam u trudnickim danima, mucnine su se prorijedile, osjetim ih samo povremeno...Od danas sam u 13. tjednu...
Apetit mi se vraca, pocela sam jesti redovito...i obilno, naravno...Na kraju prvog tromjesecja sam na +5 (kilograma), dr. je rekla da je za obicnu trudnocu normalno 2.5-3.0, a za blizanacku trudnocu 3.0-4.0...opet sam u plusu, ali nema veze...kaze da cu onda vjerovatno u drugom tromjesecju dobiti manje...ma to meni nije toliko vazno...prije trudnoce sam imala 60 kg (maksimalno), a sad imam 65, tako da mi to nije prestrasno, koliko god dobijem u trudnoci, vjerovatno cu skinuti za dva-tri mjeseca, cim budem mogla ici na treninge..ovo mozda izgleda malo neodgovorno, ne znam hocu li moc djecu ostavit na 1.5 sat, dva puta tjedno...ma valjda cu do tada nesto smisliti...a i strasna sam plesacica, tako da mozda necu ni morat ici na treninge...hehe...i ovih dana me nesto uhvatila zelja za plesom, dr. je rekla da smijem plesati, ali ne i pretjerivati.. U kuci stalno nesto svira, vecinom domaci rock iz osamdesetih i devedesetih...prljavo kazaliste, parni valjak, zabranjeno pusenje,tutti frutti, valentino...ma sve...valjda bebe nece imati nista protiv...bunit ce se ako nesto ne bude valjalo, zar ne??

Isla sam s S.-om kod Nikoline (njegove zene) i djece...On je htio da joj zajedno kazemo...Ja sam pristala...Bratu sam svasta ponijela, nekoliko autica na daljinski, veliki je ljubitelj svih vozila na dva i cetiri kotaca, to nam je jos jedna slicnost, ja sam bila jedina curica u susjedstvu koja se igrala s auticima i svo vrijeme provodila s deckima...
Nikolina je bila iznenadjena kad je mene vidjela..Ocekivala je samo svog uskoro bivseg supruga...Srdacno me pozdravila, moj stomacic koji se isticao ispod uske majice ju je zacudio...znala je kako ja pazim na liniju i uvijek mi je zavidila na savrsenoj figuri...ali nije nista komentirala...
-Otkud ti ovdje?
-Dosla sam s S.-om.
-Kako s njim? Jesu li mama i tata tu?
-Nisu.
-Nikolina, sjedi, moram ti nesto reci.
Rekao je S. i sjeo izmedju nas dvije.
-Dosao sam vidjeti jesi li potpisala papire??
-Nisam. Htjela sam jos o tome s tobom razgovarati..
-Nikolina, nemamo mi vise o cemu razgovarati, potpisi ih, molim te!!
-Ne zelim, zasto? Nema potrebe za tim! Dobro nam je ovako!!
-Kako?!, ja zaradjujem i za sebe i za tebe, placam troskove u kuci u kojoj i ne zivim, financiram tebe iako za to nema vise nikakve potrebe...
-Ali..
-Nema ali!! Nadji si posao, ja ti necu vise davati novac..sada je moj novac potreban drugima, i potpisi mi razvod!
-Cekaj, kome je sad potreban tvoj novac??
-Mojoj buducoj zeni, i njenoj djeci..
-Buducoj zeni!?! Kakvoj djeci?! Tko je on...
Tad je shvatila da je rijec o meni, samo me pogledala preko njega, nije nista rekla...
-Da, to je Mihaela...Trudna je i nosi blizance..
Uslijedio je jos veci sok..
-Blizance?! Jesi li siguran da su tvoji??
Rekla je to tako cinicno, hormoni su mi odmah proradili:
-Nisam ja kao ti, da spavam sa svakim tko mi se ucini zgodan!!
Ustala je i otisla do kuhinje, vratila se s (punom) casom nekog viskija..iz jednog gutljaja je popila pola case i otisla do komode i izvadila neke papire...
-Potpisat cu ih.
S.-ov potpis je vec bio na njima
-Hvala ti..
Oni su ostali razgovarati, a ja sam izasla jer me braco nesto trebao..Poslije je on dosao kod djece, a meni rekao da me Nikolina nesto treba..Otisla sam pomalo u strahu, jer ona je od mene visa 10 cm i teza sad 15 kg, a ja sam jos i trudna..Ali sve je dobro proslo..Razgovarale smo, rekla mi je da joj je zao zbog cijele situacije s mojim tatom i bratom, a i da me ne krivi ni zbog cega, da je njen brak odavno gotov, i da se izmedju mene i S.-a uvijek osjecala neka napetost...Rekla sam joj da mi je jedino zao zbog cijele ove situacije to sto ce njena djeca to sve vjerovatno tesko podnijeti...Ali njh dvoje su se dogovorili da imaju zajednicko skrbnistvo, on je njoj ostavio kucu, druge zajednicke imovine nisu ni imali...

Sad me jedino brine to kako ce moj brat sve ovo shvatiti, naime, djeca koju cu ja roditi su mu zakonski polu-braca/sestre, a bioloski necaci...On ima tek 6, uskoro 7 godina, ne mozemo mu reci da njegov tata zapravo nije njegov tata, i da mu maceha nije maceha vec sestra...I kad se djeca rode, sta cemo mu reci, ovo su ti sestrina djeca ili ovo su ti braca/sestre?! Da je bar malo stariji...

I da, S. planira kupiti kucu! Iskreno, u pocetku nisam bas bila odusevljena tom idejom, ono-kupiti kucu..On je pricao o tome kao da ode u prodavnicu kupit cokoladu...Govorila sam mu o tome kako ne zelim da se zaduzuje, da mozemo neko vrijeme zivjeti kod mojih, oni svakako koriste jedan od tri kata, ali on je bio uporan!!
Pokazao mi je svoju stednu knjizicu u kojoj pise tocan iznos ustedjevine...I moram priznati da sam se skoro onesvijestila kad sam vidjela cifru... Prije nego sto smo se spetljali, znala sam da radi negdje u Saudijskoj Arabiji, Turskoj...Tko zna gdje nije radio? o njegovoj placi nikad nisam razmisljala, novac mi nikad nije bio vazan, jer sam ga vecinom imala, nikad nisam bila skrta, cesto sam castila drustvo, svoje, a i neke momke koji bi nas gledali po cijelu noc i nikad nista nebi poduzimali... Rekao mi je kolika mu je placa i da svaki mjesec pola toga ide u fond za crne dane, a pola mu bude sasvim dovoljno za zivot... taj njegov fond bi iz crnih dana izvukao i omanji grad... Moram priznati da su ti arapi jako velikodusni...
Odlucan je sto se tice kuce, on ce je kupiti pa makar mu zadnje bilo..Ne zelim se boriti protiv njega, samo sam ga zamolila da ne pretjeruje, jer odrasla sam u ogromnoj kuci koju je stalno trebalo pospremati, uz dvije bebe ne treba mi jos i to...

Jos nesto, razrednica nam je rekla da je trudna!! Ona je na kraju treceg mjeseca, znaci da je ona ostala trudna malo poslije mene...Stvarno mi je drago zbog nje, stvarno je super cura, ima 27 godina..rodit ce negdje na kraju skolske godine..kad i ja..samo sto je njen stomacic puno manji od mog, njoj se skoro i ne vidi...a moj je...uhhhh....

to bi bilo to....

Do citanja!!

Ljubim ;)

Vasa trudnica!!

Moj trudnicki zivot s vremenom je postajao se zanimljiviji... Mama i tata su isli u skolu, reci ravnatelju i psihologu/pedagogu da sam trudna, bili su jako iznenadjeni, to se od mene kao uzorne ucenice nije ocekivalo, ali eto... I ja sam morala razgovarati s njima, imala sam drugaciji tretman, jer mene nije 'napumpao' neki napaljeni tinejder, vec stariji muskarac s poslom, stalnim prihodima, koji me planira ozeniti... Govorili su mi o sigurnom seksu, o tome kako sam na neke stvari trebala ranije misliti i tako... Ravnatelj je odlucio reci svim profesorima, razrednica je bila u soku, ali je obecala pomoci kako god bude mogla... Poslije su me neke profesorice ispitivale o trudnoci, djelile savijete, ali samo neke...Profesori nisu nista komentirali, neki koji me vole su mi cestitiali i tako...
Meni je preostalo da kazem prijateljima, vise nisam mogla kriti trudnocu, na pragu cetvrtog mjeseca...
Prvi na redu su bili prijatelji iz razreda... Mi smo uvijek bili slozan razred, u ove cetiri godine smo prosli kroz razne probleme, ali smo ih podnijeli zajedno... Obiteljske probleme, ljubavne, raspadi prijateljstava svi smo znali za to i pomagali pojedincu da ih rijesi, nikad nikog nismo osudjivali, jer i mi smo grijesili, nebrojeno puta...
Na jednom velikom odmoru, pozvala sam ih sve da im nesto kazem, okupili su se i ja sam to jednosatvno izgovorila:
-Trudna sam..
-Sta si??
-Molim!?!
-Trudna?!
-S kim?!
-Koliko?!
-Beba...
Toliko komentara i pitanja u jedan glas, svi su bili iznenadjeni, neki su samo sutili, neki su samo ispustili sok/sendvic/knjigu/mobitel/torbu...
-Da, trudna sam, s prijateljem s mora, upoznat cete ga, vec tri mjeseca...
Sljedecih dana sam stalno telefonirala s nekim, svi su me zvali, ispitivali svjetovali...
Najzanimljivija reakcija je bila kod mojih najboljih prijatelja Anje, Nikole, Daria...
Prvo su svi sutili, onda je Anja vrisnula i trznula ovu dvojicu, koja su se pocela budalasto smijeskati...
-Sa S.-om?? Pa to je odlicno!! Hoce li te ozeniti??
-Da s S.-om, hoce, kad napunim 18..
-Dobit ces bebu?!
Rekli su Nikola i Dario skoro u isti glas.
-DA...
Nikola mi je cestitao i izljubio me, a Dario mi je digao majicu i naslonio glavu na stomak...
Sutradan, na kavi, Nikola je kasnio, pojavio se nakon 10 min. sa 30 isprinatanih listova papira i 5 knjiga o trudnoci:
-Ovo je sve sto sam uspio naci, sad cu sve ovo prouciti tako da uvijek znam sta ti je i kako cu ti pomoci...
To nas je sve nasmijalo...

Doslo je vrijeme za ljijecnicki pregled.. Moja dobra prijateljica je giinekologinja, ima svoju ordinaciju, kod nje nalazi budu puno brze gotovi...
Nalazi urina i krvi su u redu...
Obavili smo i ultrazvuk:
Cula sam bebino srce kako kuca, cinilo se kao da ima vise otkucaja u isto vrijeme, ali sam pretpostavila da je to zbog aparata...
Monika je razvukla osmijeh od uha do uha...
-Cini se da je sve u redu...I, ovaj, prvo, smiri se, disi, - nosis blizance!!
Bila sam u soku...
-Blizance??
-Da, Mihaela, jesi li dobro??
-Jesam, samo BLIZANCI, jesi li sigurna??
-Blizanci su..Sad mi je jasno zasto si se toliko udebljala, s obzirom da nosis blizance to je normalna tezina.. Mozes ici, ako te nesto bude zanimalo ili ako budes nesto trebala samo zovi, ok??
-Ok..

O, Boze!! Blizanci!
Sutradan je S. dosao.
-Zao mi je sto nisam mogao jucer doci, jel sve bilo ok na pregledu?? Kad ce ti reci spol??
-S. , moram ti nesto reci..
-Jeste li ti i beba dobro??
-Jesmo, nije to... Vec, ovaj, ja i BEBE smo dobro...
-Cekaj, kako mislis bebE??
-Nosim blizance...
-Blizance, moje blizance...
Zagrlio me i poljubio..
-Hvala ti!! Zbog vas sam postao najsretnij covijek na svijetu!! Volim te!!
-I ja tebe!!

Sad je sve ok, napokon su prestale mucnine, i mogu uzivati u trudnoci...Jedini problem mi je skola, imam toliko puno za uciti, ali nikako se ne mogu skoncentrirati na ucenje, nista mi ne ide...Ali valjda ce biti bolje!! Sad moram ici, pradjed mi je sinoc umro, pa moram otici djedu dati inzulin, jer bake, mame, tetke i ujke nema...
Do citanja!!
Ljubim!!
Vasa trudnica!!