ponedjeljak, 19.10.2009.
Istina...
|
Dani su prolazili... On se nije javljao... Pala sam u depresiju... Dosao je i taj dan... Otisla sam na dogovoreno mjesto... Sjedila sam i cekala... Znala sam da nece doci... Ali, svejedno...Pola sata je proslo... Vec sam bila uplakana... Kad odjednom... |
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Opis bloga
Linkovi
- Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
The renesmee story
Renesmee
Citati vrijedni pažnje:
- dražeN:) : " Mislite svojom glavom, sebi i svom svijetu na dobro :) "
"Nema poraza dok se ne odustane...
Nema završetaka dok se ne stane...
I bez obzira koliko neuspjeh boli...
I bez obzira kakve su rane ,
čovjek nije pao sve dok nije u prašini
i odbija da odustane...
Sudbina ga moze šibati, dok ne postane ljut...
ali čovjek nije pao sve dok
ima šanse za jos jedanput...
Čovjek nije pao sve dok ne umre...
niti je pobijeđen sve dok s pokušajima ne prestane...
...Hvala svima koji su mi povrijedili osjecaje...
...bez njih ne bi znala da ih uopce imam...
...Hvala onima koji su mislili da necu uspjeti...
...bez njih ne bi ni pokušala..."
~ Nitko ne zalsužuje tvoje suze, a onaj tko ih zaslužuje NIKADA te neće rasplakati! ~ (najbolji citat koji sam ikad čula, ima toliko istine u njemu)
~ Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli. Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav... nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.
(Da me barem možeš vidjeti - Cecilia Ahern)
~ Znaš da si pročitao dobru knjigu, onda kad okreneš zadnju stranicu i osjećaš kao da si izgubio prijatelja, i to najboljeg.
~ Čitanje je jedno od velikih zadovoljstava koje vam samoća omogućuje...
~ To je tako kad nekome daš dio srca; taj na kraju uzme i cijeli tvoj mozak i rezervira ga samo za sebe! (Da me barem možeš vidjeti - Cecelia Ahern)
~ Nije važan naš izgled, nego uloga koju imamo u životu svog najboljeg prijatelja. Prijatelji biraju prijatelje samo zato jer im treba takvo društvo u određenom razdoblju, a ne zato jer su odgovarajuće visine, dobi ili zato što imaju odgovarajuću boju kose. (Da me barem možeš vidjeti - Cecelia Ahern)
~ Život je na neki način poput slike. Iznimno neobična apstraktna slika. Možeš je gledati i zaključiti da je sve to samo brljotina. A možeš i nastaviti sa životom smatrajući da je sve to samo brljotina. Ali ako doista pogledaš sliku, doživiš je kakvom ona zapravo jest, usredotočiš se i upotrijebiš maštu, život može postati mnogo više od toga. Ta slika može predstavljati more, nebo, ljude, zgrade, leptira na cvijetu ili sve osim brljotine kakvom si je nekad smatrao. (Da me barem možeš vidjeti - Cecelia Ahern)
~ Život se sastoji od sastanaka i rastanaka. Ljudi svakog dana ulaze u tvoj život, kažeš im dobro jutro ili dobra večer, neki ostanu nekoliko minuta, neki ostanu nekoliko mjeseci, neki godinu dana, a neki i cijeli život. Bez obzira na to o kome je riječ, upoznaš nekoga i zatim se rastanete. (Da me barem možeš vidjeti - Cecelia Ahern)
~ Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer. U životu je malo toga sigurno, ali sigurno je da moraš trpjeti posljedice svojih djela. Stvari moraju ići svojim tokom. (Na kraju duge - Cecelia Ahern)
~ Kao dijete misliš da možeš biti što god poželiš i ići kamo god zaželiš. Ograničenja ne postoje. Očekuješ neočekivano i vjeruješ u čaroliju. Zatim odrasteš i taj se privid raspline. Životna sigurnost ti prepriječi put i moraš se suočiti sa spoznajom da ne možeš sve što zaželiš, već se moraš zadovoljiti s malo manjim. Zašto prestajemo vjerovati u sebe? Zašto dopuštamo da nam činjenice, brojke ili išta drugo osim naših snova kroji živote? (Na kraju duge - Cecelia Ahern)
~ Dobre djevojke su uvijek gubitnice. - Dobre djevojke imaju savjest koja im omogućuje da žive same sa sobom. (Na kraju duge - Cecelia Ahern)
~ Što te ne ubije ojača te. A što te ne ubije znači da nije dovoljno jako, pa treba pokušati ponovo. I ponovo. I ponovo. Dok te naposljetku ne ubije, a kad te ubije, onda i onako nije važno. (U anđeoskom liku zvijeri - Viktoria Faust
~ Možemo se samo boriti. Ja. Ti. Svi. Netko padne i digne se. Netko ostane ležati u blatu. Netko pobjedi. Netko izgubi. (U anđeoskom liku zvjeri - Viktoria Faust)
~ Ljubav je jaka koliko i smrt, teška koliko i Pakao. Smrt odvaja dušu od ljubavi, no Ljubav odvaja sve stvari od duše. (Meister Eckhart)
~ Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Knjige su napisane dobro ili loše. To je sve. (Slika Doriana Graya - Oscar Wilde)
