nedjelja, 30.08.2009.

Otisla sam...

Ej sta ima?? Kako ste mi??Zao mi je to se nisam ranije javila, hvala na kom. vracam cim stignem...Sad nemam bas puno vremena za pisanje...Tata mi je ukinuo kaznu...Tako da sam rijetko kod kuce...

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mnogo vremena smo provodili razgovarajuci o mom bratu, o njegovom odgoju i sl.
-Zelim ti nesto reci, nemoj se ljutiti, pokusaj me shvatiti, ok?
-Ok.
-Ne znam koliko dugo cu jos izdrzati, ja ga volim, ali pocinju mi smetati slicnosti s njegovim bioloskim ocem...
-A kome nebi smetale, nije lako odgajati tuđe dijete.
-Ali poceo sam praviti razlike medu njima, drugacije se ponasam prema tvom bratu. Oprosti, ali ne znam sto cu?
-Cekaj, kako mislis drugacije?!
-Pa, tvom bratu ne dopustam stvari koje dopustam svom sinu...
-Ne, ne, ne!! Obojica su tvoji sinovi, mozda ne bioloski, ali pristao si odgajati obojicu, ne?!
-Pristao sam, ali nisam znao da ce biti ovako tesko...
-Tebi je tesko, je li?! Sta mislis kako je meni?! Cijeli zivot sam htjela imati brata, to mi je bila jedina neostvarena zelja, sad sam saznala da ga imam, ne smijem mu reci, ne zivi s nama, ona ga odgaja, i jos ga ti maltretiras!! To ti necu dopustiti!!
-Smiri se, obecala si da se neces ljutiti. Zao mi je...Pokusat cu promijeniti svoj odnos prema njemu, iako jos ne znam kako, ucinit cu to zbog tebe...Obecavam.
-Imam ideju. On je moja krv, u njemu ima i dio mene, jel tako?
-Valjda.
-Pokusaj gledati na njega kao da je dio mene, nemoj u njemu gledati mog tatu, gledaj mene!!
Ideja mu se svidjela, tih dana se nismo odvajali jedno od drugog, ostalo je jos samo nekoliko dana do mog odlaska...
-Ne znam kako cu zivjeti bez tebe, malena moja...Tko zna kad cemo se opet vidjeti?!
-Vjerovatno dugo, vjerovatno necu moci doc ovdje da se vidimo, ali ti bi mogao doci kod mene, ne??
-Naravno da bi mogao, mislim da ne postoji nista sto bi zelio vise nego to!! Mislio sam da me to nikad neces pitati...
-Izgleda da si sve vec isplanirao...
-Nisam bas sve, npr. smjestaj?
-U blizini nase kuce je hotel, mogao bi nociti tamo, a dok moji rade mogli bi biti u kuci , pretpostavljam da im se neces javiti...
-Naravno da ne.
Napisala sam mu sve svoje mail adrese, stranice na kojima imam profil... Skype,Icq, msn...
Noc prije mog odlaska, sa zenom je dosao na veceru kod nas... Ona je napravila neki kolac, on ga je nosio, pruzio mi je veliki tanjur...
-Izvoli, malena...
Bila sam zahvalna Bogu jer nitko nije cuo to 'malena'...
Kako sam bila vrlo napeta jer smo morali sjediti u drustvu, umjesto da vrijeme trosimo na oprostaj, nasula sam sebi u casu od 0,5 lit.(onu za pivo) crno vino, stavila slamku i pomalo, nitko nije nista posumnjao jer je na stolu bio i domaci sok od visnje, pa su vjerovatno mislili da pijem sok...Popila sam dvije case i bila sam poprilicno pijana...Tu vecer sam zamolila prijateljicu koja je tu bila sa starijom sestrom da odglume da cu ja nociti kod njih, njena sestra je pristala na to pa su oko 10 svratile po mene, ostavile su me pred kucom njegovog prijatelja koji se jos nije vratio...U kuci sam nasla jos crnog vina, kad je on dosao bila sam uplakana, nikad se nisam gore osjecala, uzeo me u narucje i odnio na kauc...
Zaspala sam mu u narucju, probudila sam se nakon dva sata...bio je budan...Proucavao je moje tuzno i uplakano lice...Poljubila sam ga...
-Nedostajat ces mi, znas...
-Doci cu cim stignem...
-Bolje ti je...
Nasmijao se svojim prekrasnim osmjehom...
Bili smo budni cijelu noc...Ljubili smo se...Razgovarali...Vodili smo ljubav zadnji put prije mog odlaska, bilo je...Ne znam kako bi to opisala, jednostavno predivno...
Zaspali smo pred zoru, oko 9 sam se probudila u sobi, na krevetu, u njegovom narucju...Nisam ga htjela buditi, polako sam ustala, obukla njegovu majicu koja je na meni izgledala kao haljinica i krenula prema kuhinji da nam napravim dorucak...
Dozivjela sam jedno poprilicno neugodno iznanađenje...Njegov prijatelj se vratio...Sjedio je u kuhinji za stolom, pio kavu i citao novine...Kad sam usla podigao je pogled...
-Dobro jutro!-rekao je...
-Ovaj...Dobro jutro.
Bilo mi je neugodno...ali prezivila sam...
-Nije mi rekao da ce imati drustvo...
-Nije ni on znao... Nasmijala sam se...
-Zao mi je zbog ovog.
Pokazala sam na praznu bocu vina...
-Nema veze, ja svakako ne volim crno vino...
Prpremila sam nam svima dorucak, postavila stol i sjela s njegovim prijateljem, uzela sam novine i pocela citati...Raspravljali smo se o nekim tekstovima iz novina, citali viceve...Nismo ni primjetili da se on probudio i da stoji na vratima i promatra nas...
-Dobro jutro!!
Rekli smo mu u isti glas i nasmijali se jedno drugom...
-Nisi mi rekao da imas ovako zgodnu curu...
-Ona je moja!! Ruke k sebi!!
Poljubio me i sjeo da doruckuje s nama...
-I kad si stigao?
-Prije sat i pol. I koliko jos gostujete kod mene?
-Ja odlazim danas, a za njega ne znam...
-Ja se vracam kuci kad ona ode... Ne moras se brinuti oko gostoprimstva...
Ustala sam i otisla se obuci, cula sam ih kako razgovaraju, vjrovatno o meni, ali mi se nije dalo slusati...
Bilo je vrijeme da krenem, pozdravila sam se s novim prijateljem, On me cekao na vratima, poljubili smo se jos jednom za rastanak...
-Volim te!!
-I ja tebe!!
Otisla sam...


14:41 | Komentari (28) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.