Šutnja je zlato


Čvrsto sam odlučio cijeli dan šutjeti.
- Da nisi bolestan?
- Šutnja.
- Žalostan? Ljut? Zaljubljen?
Šutnja. Šutnja. Šutnja.
- Ah, pusti ga, maca mu je popapala jezik - veli moj prijatelj Michelangelo.
- I ti se imaš nešto javljati, netalentirani nositelju imena činkvečentezijanskog malera, kojemu je najviši slikarski domet školica na trotoaru nacrtana kredom ukradenom za vrijeme odmora, a iz likovnog nikada nisi uspio dobiti više od dvojke jer su ti ljudi nalikovali na kuglice koje stoje na dvije raskrebečene štule i pokazuju lijevo i desno štrkljavim trozupcima kao saobraćajci na raskršću...
- Ajme meni, čovječe - zavapi moj prijatelj Miškec i uhvati se za glavu - Jesi li kad čuo za onu: Šutnja je zlato?
- Aha! Zato sam i šutio dok me nisi počeo izazivati.