Diogenes drugi


- Imaš li možda svijeću?
- Samo poluizgorenu.
- Kako mi se usudiš tako nešto ponuditi? Pa da tražim u polumraku?
- Da ti ne bi možda tražio čovjeka?
- Aha!
- E, to je već nešto sasvim drugo. Ni meni se ne bi svidjelo da nađem polučovjeka.

Tko (ne) skoči, Taj se (ne) smoči


- Tko skačeeee!
- Ne, ne!
- A zašto ne bih skočio?
- Tko skoči, Taj se smoči.
- Pa zar bi ti škodilo malo vode?
- Možda mi ne bi škodilo, ali zašto ne bih i ja jednom skočio, a Tko se smočio?
- Ma kako bi to zvučalo: Taj skoči, Tko se smoči?
- Hm! A ovako: Tko ne skoči, Taj se ne smoči?
- No, dobro, neću skočiti. Ionako sam zaboravio kupaće gaćice.

Zrno do zrna pogača


- No, hoće li već jednom ta pogača?
- Slažem, slažem!
- Što slažeš?
- Zrno do zrna.
- I?
- Još ništa od pogače.
- A da probaš zrno na zrno?
- Misliš, kao ti kamen na kamen? Ne, hvala! Znam ja tebe: Ti bi htio da meni padne na glavu pogača kao tebi maloprije palača.

Mali zeleni


Jednom tako moj Arf usred noći na vrata, pa laj te laj. Dignem se i otvorim vrata, a on sve u četiri ravno na Zrinjevac. Trk ja sve u dvije za njim. Dojurimo tako iza Umjetničkog paviljona, a moj ti Arf iznenada zabremza. Zatvorim oči, protrljam ih, otvorim. Ne, ne sanjam. Ispred mene tanjur za 50 osoba, a ispred tanjura mali zeleni.
- Ti zvati kako? - pitam ja njega, a on se iskrevelji: "Ja UFO", pa veli drugom zelenom:
- Od svih Zemljana da naletimo baš na slaboumnog.
- Arf, arf! - smije se podmuklo moja džukela.
- Zgodan psić! - pogladi ga zeleni i izvadi marsovsku kost.
- I pametniji od gazde! - doda drugi.
A moj Arf isplazi jezik, zgrabi kost i crta doma. Isplazim ja jezik malom zelenom, pa crta za psetom. Bacim se na krevet i zaspim kao klada. Kad sam se probudio, od marsovske kosti nije ostalo ni k.

Potresna priča


- Što se treseš, čovječe?
- Otkad sam pročitao u novinama da je proradio jedan vulkan, sav sam potresen.
- Pa nije bilo potresa!
- Nego?
- Erupcija vulkana. Znaš ono: suklja dim, izlijeva se lava...
- Ah, ah, znači da bih morao biti eruptivan? Ne, ne, hvala lijepa! Već sam jednom bio požarni, pa mi je cijelu noć bilo zlo od one cigarete.

Tko ima manu, penje se na granu


- Imaš li ti kakvu manu?
- Volim se penjati na tanku granu.
- Šalu na stranu!
- Lijevu ili desnu?
- Urnebesnu.
- Dobro, za danas je dosta rime.
- I ja se slažem s time.
- Dakle, tko se penje na tanku granu?
- Onaj tko je to priznao kao svoju manu.
- Ma daj, čovječe, to je bilo zbog rime.
- Kad si mogao zbog rime, popni se sada i zbog badminton loptice.