Strpljen-spašen

Sjedim na toboganu i promatram kako odlazi dan.
- Spusti se već jednom, čovječe! - vrište djeca oko mene.
- Još malo, još malo!
- No, što čekaš? - prostrijeli me pogledom jedan mrki tatica. - Zar ne vidiš da se spušta večer?
- Naravno da vidim! Zato i čekam. Kad se spusti večer, onda sam ja na redu.
Nije mi jasno zašto su ljudi tako nestrpljivi.