Moja sjena i ja

Koraknem ja, korakne sjena.
Stanem ja, stane sjena.
Zavrtim glavom, zavrti i sjena.
- No, sad bi bilo dosta. Daj nešto i ti napravi! - kažem joj.
Sjena šuti.
- No, mahni rukom pa ću mahnuti i ja.
Sjena šuti.
- Dobro, mahni nogom!
Sjena šuti i ni makac.
- Tako, dakle, ti bi samo radila ono što ja radim, je li?
Sjena šuti.
- Mutavice jedna, više se neću s tobom igrati - kažem ja i šutnem je, a sjena šutne u prazno.
- Ha, ha, ha! - nasmijem se i okrenem joj leđa. Da, da, sasvim su smeđa. A njezina siva. Tko joj je kriv što se u podne uvijek u hladu skriva!