modne osamdesete
16.09.2006., subota
Još putopisa/zapažnja u subotu dopodne
|
Krenusmo mungos i ja u subotnje vruće dopodne od knezmihajlove do nacionalne biblioteke-opština vračar. Putem mi domaćin pokazuje sadašnje i bvše institucije sadašnje, donedavne te bivše države. Zašto bivše institucije-zato što su neke urušene od bombardiranja, a i svako malo se državne zajednice urušavaju. Prolazimo kraj ograde dvorišta gdje je ubijen đinđić-srpski kenedi. Guram kroz ogradu foto aparat i fotografiram. Ubrzo nailazimo i na plakat demokratske stanke na kojoj je njegova fotografija i riječi: sledimo viziju. Kad se samo sjetim kako je taj čovjek bio u zapadnoj evropi prihvaćen kao pozitivan lik nakon svega. Ako kažem da su npr. njemci bili očarani i oduševljeni tim mladim političarem, malo sam rekla. I tako uslikaj ovo, uslikaj ono i evo nas pred nacionalnom bibliotekom i hramom sv. save. Hram se iznutra obnavlja (posao povjeren slovenskoj firmi ). Moj ljubazni domaćin se unaprijed izvinjava ako tip na ulazu u biblioteku radi mojih hrvatskih dokumenata bude neljubazan. Iskreno rečeno, nema tog komentara, ponašanja ili bilo čega na račun hrvatskih dokumenata što bi me, nedaj bože, postidilo ili izbacilo iz takta. Prije bi me nasmijalo nego zasmetalo. Prošetala sam se kroz dio biblioteke, u čiji je inventar zadnji put ulagano, po stilu namještaja, najkasnije 60-ih godina. Srećom, institucija je dobila 30 mil. E za renoviranje. Fino. Nisam otišla na nikakvu izložbu, iako sam planirala pogledati najnovije radove mladih dizajnera u kapetan mišinoj ulici. Drugi put. Subota ujutro-sigurno se pitate zašto u subotu ujutro nismo išli na bg špicu? Zato što nema tog običaja da se mladi i ne baš tako mladi oko podneva sastaju u centru grada i uz šetnju i šoping, ispijaju kave na terasama, nalickani, u najnovijim komadima odjeće. Takodjer, na možete sresti ni predsjednika (stipe! stipe!) kako sa svojim frendovima pijucka kavu. Peseki tj. kuce: neizostavni dio zagreba i njegovih ulica čine pesi. U knezmihajlovoj ili po trgovima , ne možete baš sresti peseke, dok se ovdje prosto saplićete . Morate svakih par sekundi pogledati prema dolje. Za svaki slučaj. Ali, u hrvata ne samo da je velika ljubav prema pesima očituje u druženju sa njima, već ih učestalo spominju kad su jako ljuti ili veseli ( Pas mater, Xebo te pas, itd.) Dakle , kuce vidjene u minimalnom postotku. Volim ja pese, ali količina "hrpica" koje oni ostavljaju za sobom je stvarno užasna. Bg mačke: ima ih po ulici i posvuda. Propisno pomažene koliko se našlo vremena. Filozofski fakultet- nalazi se u strogom centru, kao da npr ovdje u ilici na potezu od trga do frankopanske. Dakle u nastrožem centru grada u pješačkoj/šoping/kafić zoni. Kad vam je faks na takvoj lokaciji, kako ga uopće završiti ? Ništa vas ne vuče da uopće udjete u tu zgradu, već naprotiv! Svaka čast onome ko uspije na tom fakultetu diplomirati (i naravno, ne razočarati roditelje :-)) ) Trg republike: tu se sastajete sa prijateljima-ili kod konja tj. kod spomenika, a nije ban jelačić, ili pred oblišnjim narodnim pozorištem. Na trgu postoji putokaz za Smederevo. Samo ravno u prafcu putokaza i nakon 46 km evo vas u smederevu! Bit će da je to neko jako važno mjesto (ćao tobiću!) Prometala i promet: čim izadjete na bg ulice, vidite razliku u voznom parku. Ima jako puno yugića, svih mogućih modela i godišta, te fićeka! Uvijek se raznježim kad vidim bijelog fiću. Sjetim se djetinjsva i naše familije kako ga natrpava torbama i odlazi na more. 9-10 sati vožnje i evo, već ste na moru! :-))) Iako sam bila tamo krajem kolovoza, promet je bio prilično slab. Na nekoliko hauba stojadina i fića je zamjećen katanac. Nisam skužila čemu služi. Ali zato tramvaja, trolejbusa (to nemamo) i autobusa ne manjka (mala digresija-ne znam da li ste pratili komentare na sajtu b92 u vezi moguće kupovine rvackog niskopodnog tramvaja? ). Dio gradskog voznog parka izgleda katastrofalno. Takodjer, vrlo su rijetki "izbrendirani" tj. službeni auti i kombiji. Željezničko poduzeće se zove jugoslovenske železnice. Treba ima po voznom redu oko sat vremena više od bg do zagreba, nego hrvatskim vlakovima od zg do bg. Displej na željezničkoj je na ćirilici, što baš nije praktično za putnike sa svih strana svijeta. Ako bacite pogled na vozni red, iznenadite se kako je skroman promet- u sat vremena 2-3 voza. Do idućeg posta o ovoj temi, koji će biti kad pročitam knjigu Talasanje Srbije, napisane od strane bivšeg novinara sa b92, lepi pozdrav ili ćao i prijatno! |