modne osamdesete
30.08.2006., srijeda
Obećanje
|
Cigi sam obećala da ću pisati o izlascima u Bg. Pa prije nego što započnem, da se malo potužim. Danas sam dobila tako gluuuup mejl od vrlo mlade, ali visoko pozcionirane osobe u firmi ( preduzeću) da sam bila u šoku sat vremena, nakon kojih je bilo srećom 16 sati , pa sam odlučila: ma, idem ja svojoj kući! Osim tog, jutros sam sasvim slučajno, prekrasno uglancala jedne jesenske kožne cipele sa čarobnom krpom. Žalosno je jedino to što još nije datum za jesenske cipele. Skadarlija- tu ulicu sam već spominjala i da je puna restorana sa živom muzikom-starogradskom, a u par kafića se preko dana može popiti kava, pa i dvije. Uglavnom, navečer odiše posebno romantičnom atmosferom-u takvoj atmosferi bi se čovjek, pa i žena dao na svašta nagovoriti. Dakle, oprez! Kafana-ako idete u koju od bg kafana, ne propustite naručiti dunjevaču, kajsijevaču ili dudovaču. I rezervirajte si u svom životu bar 6 sati u komadu za taj užitak. I društvo, naravno, više od jedne osobe. Beer fest-taman dodjem nakon 22 godine u Bg, a ono svih 5 dana beer fest. Pa niste radi mene trebali. Dešavalo se ispod kalemegdanske tvrdjave i bilo je jako puno ljudi. Svaku večer je nastupala i grupa iz susjedne i prijateljske hrvacke. Bilo je puno štandova sa pivom-od žuje nisam primjetila-, a hostese od nikšićke pivovare su uz žute uniforme i male ogromne brčine. :-))) Da li to znači da ženama koje piju nikšić pivo rastu brci? Bili smo samo jedno veče i odgledali nekih 6 slovenki utrgnutih u korzete sa natapiranim frizurama-kombinacije nina hagen-bananarama. Pjevale su hitove iz tog doba, od billy idola, spomenutih bananarama, samante fox (tač mi, tač mi, aj von a fil jor badiiii) , a onda je sa zakašnjenjem od 2 sata izašao Urban (ODLIČAN!) sa bendom. Rekao je da su prvi put u Bg, ali da radi velikog kašnjenja svih koncerata neće dugo svirati, pa je trajalo tek nekih 45 min. To je sve bilo dovoljno da mene od stajanja počnu boliti ledja (jao, moja krsta) a lonelyja noge. Mladost nas prolazi, a li, ne bi mi bili face a da nismo nakon toga otišli u .... Silikonsku dolinu na pićence. Kako to izgleda? To je jedna jednosmjerna ulica, slična npr našoj hebrangovoj-ova se zove strahinjića bana-, s tom razlikom da su na pločniku stolovi od kafića do same ceste. Po cesti, brzinom pješaka, prolaze kabrioleti i sve druge vrste vozila u kojima su poglavito mladići-jedan do tri najviše, i koji se pokušavaju na prvi pogled zaljubiti u neku od djevojaka pred kafićima, koje pak sjede u grupama od 3-6 najviše, i jako su zrihtane. Dakle, izbora ima. Silikonska dolina baš i nje neki doživljaj za ženu koja tamo prvi put dodje. Splavi-Kako sam ja izrazila želju da vidim novi beograd, i to sa javnim prevozom, u posjetu tom dijelu grada smo ukomponirali i odlazak na splav. Lonely je inače iz jednog od blokova, tj kvartova u novom bg. Kvartovi nemaju imena, već su označeni brojevima. Kako bi to bilo kad bi ovi iz dugava bili kvart 26 i pisali grafite-26 republika ili dobrodošli u 26 i sl. Baš suhoparno. Novi bg izgleda bolje od novog zagreba, jer zgrade su kvalitetnije i očuvanije, i čini mi se dosta mladjeg godišta nego ovdje. Novi zg po mojoj procjeni ima više drveća i travnatih površina. Uz obalu, (-ako se ne varam, radi se o dunavu-) je šetalište, i laganom šetnjom možete dopješačiti do zemuna. Novi bg i zemun su spojeni, ja sam mislila da je to mjesto kao velika gorica prema zagrebu. Uz šetalište su velike splavi, zvučnih imena, a mi smo odabrali Amsterdam, u kojem ne svira turbo folk. Ugodno je, posebno što nije tako jako vruće kao u gradu, pa se malo možete rashladiti, a i splavi se ljuljaju. Ako i popijete, na isto vam dodje. Neke splavi se otvaraju tek oko ponoći, a i na mnogim se održavaju svadbe. Oni imaju splavi uz rijeke, a mi umjetna jezera-jarun i bundek. Kod nas obala save služi uglavnom za sport i rekreaciju. Guča-isti dan kad sam doputovala, na knez mihajlovoj sam naišla na orkestar trubača ( stvarno, radi mene niste trebali :-) ) Mediji su tih dana reklamirali sabor trubača u Guči i posjete velikog broja ljudi iz srbije i inozemstva. Tamo se uživa u trubama i domaćim specijalitetima. Mislim, da ne bi bilo loše dogodine svratiti do tamo... U idućem postu razne zanimljivosti, npr posjeta NSB, i još čeg se sjetim. Lepi pozdrav cura koja obečava |
26.08.2006., subota
Boris Starešina: "Sanatorijum", intervju
|
Prije susreta sa blogerima, odlučim potražiti knjigu od Borisa, da mi se pisac i blogerska legenda potpiše u istu. Medjutim.....nije lako doći do te knjige Krenem po knez mihajlovom u kojoj stvarno ima dosta knjižara: -dobar dan -dobar dan -imate knjigu sanatorijum od borisa starešine -hm... sa ću da proverim...ne, nemamo I tako jedno u 6-7 knjižara. U jednoj me pitaju- a šta vam je to? U drugoj- a čiji je to pisac Vaš, srpski-kažem Naš!- reče prodavačica. Da, vaš-kažem ja. Malo je iznenadjena......razumijemo se, a on je njihov. Eh. Uglavnom, knjigu nisam našla. Pisac je bio toliko providan, a ljubazan da je na blogersko druženje ponesao jedan primjerak sa sobom, potpisao i poklonio, ali to ga nije spasilo od neugodne situacije da odgovori na 6 teških pitanja. Svjedoci su bili lonelyrider i mungos.Mjesto radnje - bašta kafane "?" u kralja petra, a pisac pali već dvanaestu cigaretu (meki winston) 1.Pitanje: Da počnemo od početka- kojih 7 godina si s većim nestrpljenjem očekivao-prvih 7 kada si trebao postati pionir i reći : i biti vjeran iskren drug koji drži datu riječ, ili idućih 7 kada si postao omladinac, dobio karanfil i od tada si mogao ići na ORA? A svi dobro znamo kakva su se iskustva (poglavito seksualna) stjecala na ORA sa drugaricama iz cijele bivše države. Odgovor-slobodno prepričano: Za primanje u pionire sam morao puno pjesmica naučiti napamet, a i izgubio sam onaj prsten za vezanje marame. Što se tiče omladine-dali su nam neke knjižice i tražili da platimo članarinu. Knjižicu sam izgubio, a članarinu nisam platio. -op.a. :eto mi ga sad, vidim ja nije baš neko pitanje za početak , ne da se baš taj uvući u razgovor, ali ne dam se ja tako lako 2.Pitanje: U "Olovka piše srcem", koju osobno smatram malom biblijom, piše da je Marko Kraljević pio riblje ulje, i da je od toga porastao, i on, i buzdovan, i šarac i još svašta da je Marku poraslo. Pošto si ti veliki poznavalac lika i djela dotičnog, da li imaš saznanja da je on stvarno pio riblje ulje i od kud mu ono? (moja pretpostavka: slali prijatelji iz hrvatske) Odgovor-slobodno prepričano: Kraljević Marko je pio ono riblje ulje u kuglicama i sirup za jačanje. I živio je oko 300 godina. -op.a.: osjećam blagi inat pisca, inače piroćanca 3.Pitanje: Salvador Dali je rekao da će se tehnika pobuniti protiv ljudi i to se stvarno dogadja- veš mašina radi pa se zainati i prestane, auto vozi i odjednom stane i ni da mrdne. Njegovo proročanstvo se obistinilo. 70-ih godina jedna grupa-Bijelo dugme-je u svom hitu najavila da : glavni junak jedne knjige počeo je da se žali....itd. Kakva su tvoja saznanja o glavnim junacima, da li se žale? Odgovor: Nemam informacija, ali Eugen iz Sanatorijuma je prešao u novi roman koji upravo pišem. Vrijeme u kojem se nalazi je od 1914.g. do današnjih dana. 4.Pitanje: Ako pogledamo u budućnost, vidimo 3 stvari. Koja od tih tri će se po tvome prva obistiniti: A- Ti i Bogunović sjedite u autu, nalazite se na autoputu u 25 kilometarskoj koloni ispred tunela Sv. Rok B- Tobić postao hrvatski zet i u majici na kockice na kojoj piše "Pršo" kupuje kinderbet C- P.Ć. na televiziji B92 vodi emisiju : "Kuvajte sa Vindijom" gdje na kraju svake epizode veselo kaže: "Svaka srpska domaćica zna da je Vindija pavlaka najbolja pavlaka" Odgovor-slobodno prepričano: Mislim da će biti ovo pod A, ali da mi pijemo pivu u autu Ja: ajde može, ali ne misliš da će prije biti ovo pod C, ili pod B ? On: pa mogo bi Tobić, mogo bi on... Tobić je čudo, Tobić je jedno ču-do! Ja: a ja baš mislim da bi ovo pod C bilo najprije, ubrzo i skorimice, već možda na jesen On-sumnjičavo vrti glavom: Samo ako bi na B92 bio prevrat... Ja: ma daaaajjjjjj, vidjet ćeš -to će biti prvo On: Hm....a možda! Ja: Eto vidiš! 5.Pitanje : Da si u sanatorijumu , da li bi volio da te tamo posjeti Carl Sagan ili Milana Vuković-Runjić? Odgovor-slobodno prepričano: Pa Sagan. bla, bla,... Sagan ovo, ono...Carl naravno... Btw- lonelyrider i mungos uopće ne slušaju, a ja ne mogu vjerovati u odgovor Ja: Jesi siguran? On: A ko je ta? Mungos: Ej,ej! pa sa Milanom Vuković, ona je izdavač Ja: I plava je, ima i knjižaru, simpatična je On: !!! Je li mogu onda promjeniti odgovor? Ja: Možeš op.a.: mogu vam reći da mi je u tom trenutku laknulo. Mungos ga je spasio 6.Pitanje: Za kraj, šta bi preporučio i poručio hrvatima, da neću pišu: neću ili ne ću Odgovor: Pa zajedno: neću, jer, naime, ako se zajedno piše hoću, itd, itd... |
24.08.2006., četvrtak
Blogersko druženje
|
Ova putovanje nisam planirala kao turističko, već kao druženje i da vidim kako ljudi žive. ( Sorošu, vrati se i plati me!) Išla sam i da se sretnem sa blogerima : Lonelyriderom, našim nedavni gostom tu u zg, Mungosom, Borisom, te Blogerom čiji blog i nick nećemo spominjati, ali će skorimice i on skočiti do Zg sa istim motivom s kojim sam ja išla u Bg. Poručio mi je mungos da predvečer dodjem do narodnog pozorišta, on je obavijestio borisa, a ja lonelyja. Od nas četvero samo se lonely i ja osobno poznamo, tako da je ovaj blogerski susret bio višestruko koristan. Pitaju me gdje želim ići-želim nešto original domaće što kod nas u zg nema. A to je kafana. M. i B. se misle, misle, kafana "proleće" ili kafana "znak pitanja"? Odluka pada na ovu drugu, najstariju kafanu u Bg. Ta kafana egzistira oko 300 godina. Išli smo ,naravno, u baštu gdje je bilo vrlo ugodno u ladovini, jer ti dani i noći u bg su bili strašno vrući. Uvatili smo se diskusije, a i podjelila sam sitne poklone. Pisac je dobio za radni stol kalendar šibenske županije-svaki mjesec fotka jednog mjesta ili otoka. I tobić i pavlec su namakali guzice u rvackom jadranu, a on ništa. Savjetujem ga da je i u posezoni jako fino (vidim, dvoumi se oko primoštena i pirovca, pa i vodice) i da holesterol može i tamo skidati sa ribom, blitvom, maslinovim uljem. Reklamiram turistička odredišta, medjutim sva tri blogera sumnjičavo vrte glavom: možda u Istri, možda u Istri... Ajte, molim vas-kažem im- je li znate koliko sam vaših registracija vidjela u Vodicama? Al ne daju se oni. Grrrrr Eto tako razmišlja pošten svijet. Za početak se svi pravimo fini, ja npr. pijem sok. Poslije sam poželila u original kafani popiti original piće, pitam mladog konobara šta mi može preporučiti? A od kud ste? Iz hrvacke. Baš sam se vratio pre neki dan, bio sam u Istri, posvuda, sa autom, niko mi nije ništa uradio, bio sam i na kafi u zagrebu!-oduševljeno će momčić - Ja sva važna-eto vidite kako svi idu kod nas na more, a vas trojica ljetujete po grčkoj , bugarskoj i štatijaznam. Kad će blogeri: eto, šta smo rekli, samo u Istru se može ići, vidiš šta mali kaže! Uf! Propaganda. Al kad su navalili, pa nek idu u istru, tamo je skuplje nego u dalmaciji, pa ako se ima para, nama isto paše. I tako popijem ledenu dunjevaču, koja se servira sa ledenom čašom vode. Baš mi je legla, pogotovo što je bila domaća, a ne kemija iz dućana. Pričali smo tako brat-bratu, 5,5 sati, guzica mi se odrvenila. Diskusija o društv.-pol. situaciji i mogu reći da više od 50% tog sveg ne kužim. Na kraju postavim momcima pitanje: dobro, di su granice tog svega, do kad će to sve tako naopako? Kad će oni: Ali nema granica, razumiješ, nema granica. A u tri ćoška onda. Džabe smo krečili. Saznali smo i Veliku Tobićevu Tajnu, ali pošto se radi o tajni, ne mogu ni riječ o tom. Još bi mi, mnogo je tema za diskusiju, ali se bližila ponoć. Mungos je muž i otac i nije zgodno da ga nema kod kuće do sitnih sati. Negdje oko 11 sati, društvo za susjednim stolom pjevaju uz gitaru. Pazite, kafana je u skoro dvomilijunskoj metropoli, u samom centru grada i četvrtak je-radni dan. A gosti pjevaju starogradske, a bogami i legendarnu velu lukuuu ma-la ne za-bo-ra-viiiii To ima samo u kafani Eto, ljudi su maksimalno opušteni. Sa Blogerom sam u dva susreta pretresla društveno-političku situaciju u kafiću na skadarliji. On isto ima "odmak" prema ljetovanju u hrvatskoj, na želi da mu neka neugodnost pokvari odmor. Hm... Ali će uskoro doći u Zg. Na skadarliji su većinom restorani, za razliku od Tkalče u zg koja je poznata po kafićima. Navečer gostima na uvce svira bend starogradske. Ta atmosfera je stvarno specifičnost ovog grada.. Prvi dan , čim sam krenula po knez mihajlovom, naišla sam na orkestar trubača , obučenih u opanke, čarape i komplet narodnu nošnju. Bogami, svi su po ulici cupkali , jer je glazba vrlo zarazna. Festival trubača u Guči se reklamira jako puno, jer je velik interes stranca, ne samo domaćeg svijeta. Eto, iako nisam bila tamo, imala sam ih prilike čuti. To je uz kafanu pravi srpski brend, a ne lenja ili čupava pita tetke Zorke, kao što tvde na blogu Biljane Srbljanović. Kakva lenja pita, molim vas....... |
22.08.2006., utorak
Hotel, kafići, šopinzi i razno u Bg
|
Na recepciji se malo osvrnem, sve je u namještaju od prije 30 godina i u bordo mebl štofu, pohabano. Lift super-novi. Udjem u sobu, -ajme majko moja. Soba je manja od studentske sobe na savi u starom paviljonu, a po izgledu gora od sobe na moši prije univerzijade-ako se netko sjeća. Pod prljav, sve prljavo. Ja inače nisam nešto posebno gadljiva, ali srećom je bilo jako vruće pa sam se pokrivala samo plahtom, jer ta deka ne bi išla ni preko plahte na mene. Jedino čisto u sobi je posteljina i ručnici. Jednog jutra sam ubila žohara, drugi je pobjegao. Svo smeće na podu koje me je dočekalo i koje sam ja napravila-mrvice, kosa - nije ni taknuto 5 dana. No, soba ima mali balkončić koji gleda na ulicu, te klimu, ali nema držač WC papira i očito ga nikad nije imala , jer na pločicama nema čak ni rupa u zidu od recimo gdje je nekada eventualno bio. No, vlasnik je očito smatrao da je bolje ulagati u klimu, da gostima nije vruće. Doručak-ako mu mislite pristupiti u restoranu koji je u podrumu, morate prvo uzeti ceduljicu na recepciji na osnovi koje vam posluže doručak. Tepison je sav zaljepljen sa žvakama. Ima jedan jako ljubazan konobar koji čavrlja sa gostima i na engleskom , njemačkom, talijanskom, vrlo, vrlo ljubazan. Ono što me posebno oduševilo je da kad naručite crnu kafu je da dobijete pravu tursku sa socom, a ne onu filter koju inače poslužuju po hotelima. Prekrasno. S takvom kavom po vrućini možete dugo, dugo hodati po gradu. Jedno jutro dva gosta se bune na recepciji-poslije se ispostavilo da su bugari.. Govore malo engleski, malo bugarski, malo srpski. Svadjaju se sa recepcionerkom- kad sam platio to-i-to onda hoću tu uslugu i dobiti, kako vi bre mislite ići u evropa? kako? Recepcionerka viče-Ma mi ni neidemo u evropa, vi idete, razumete, mi uopšte neidemo u evropa. Gosti se nervozno udaljiše iznenadjeni sa komentarom recepcionerke, a osoblje hotela komentira: Gde su, bre, oni bili prije 10 godina, a sad idu u evropu, vidi ih kako se ponašaju, ko da su došli iz Pariza! Bugari! Još će i oni da nam sole pamet! Hotel ima ***, realno ispod ** i trebate ga izbjegavati. Cijena je povoljna i pozicija hotela je u samom centru grada-npr kao da kod nas odsjedate u nekom hotelu koji je lociran u gundulićevoj ulici. Nema 2 minute do knez mihajlove i kalemegdana. Knjiga žalbe je jedna velika bilježnica na kockice u koju se očito vrlo rado upisuju gosti- ima komentara na tri strane! Ni ja nisam propustila napisati par stvari. Kave, ručkovi i ostalo Ako u šetnji gradom ogladnite, možete kupiti sendvič na svakom koraku, jeftini su. Npr sok od 1/2 l i sendvič ukupno 10-12 kn. Odličan, ali mrvicu skuplji cca 10 kn je kod kina (bioskopa) Jadran, kad skrenete iz knez mihajlove na trg republike. Sendvič se jednostavno zove srpski sendvič-mali i veliki. U njemu je suha vratina, salata, krastavac, paradajz i naravno njegovo veličanstvo kajamak. Ja sam jedno večer mrknula 2 komada. Ako hoćete jesti, na uglu te i ulice kralj petra je restoran Snežana, juhu, jelo i sok nećete platiti više od 50 kn, a malo niže u kralja petra je trattoria Košava, zgodno uredjena, neklimatizirana i skupa, to isto će te platiti oko 90-100kn (npr juha košta oko 20 kn!). U oba slučaja konobarima blinkaju oči kad kažete da hoćete juhu, (vide da nisam domaća), a ne čorbu, kako piše u meniju (Evo, sa će čorbica!) Nikakve srpske specijalitete nisam probala, nećete vjerovati-nisam stigla! Ni taze đevrek, ni vešalice, ni mućkalice. Kako mi kažu-ovdje pekare drže makednoci, a kod nas albanci. Ima dosta velikih terasa gdje možete sjesti i popiti piće i kavu , kafići nisu mali kao kod nas, npr Stela u zmaj jovinoj br 15., a i na svakom koraku ima hladnjača od Frikoma sa sladoledom King (kupujte hrvatsko). Shoping Puno je dućana ali iskreno, rijetko kog možete vidjeti da je i pazario. Glavni šoping je u centru, ovako puno šoping centara kao ovdje nema. Za razliku od nas, čim je kakva rasprodaja, a i inače, Ilica vrvi vrećicama ( ne znam kako se piscima svidja ovo: vrvi vrećicama?) Ovdje se ljudi više šetaju, piju kavu, druže se. Sniženja nisu značajna, snižena roba nije jeftina, npr. cipele: snižene špagerice su oko 150 kn, kod nas su 99 i 79kn. U mnogim izlozima sa odjećom i cipelama, nije istaknuta cijena. Na svim vratima je velika naljepnica: Uzmite račun! Ta faza kod nas je prošla prije nekoliko godina. Doduše, ima ogoman Mango i Zara. Isto tako, puno je izloga koji izgledaju kao da je vrijeme stalo prije 30 godina. Ako čestita putnica-namjernica koja se zatekne u Bg ustanovi da je zaboravila štogod od kozmetike, može se jeftino snabdjeti u prodavaonicama "lilly", gdje su domaći proizvodi jako jeftini (aceton oko 2 kn, lak za nokte 10kn), pa se uvozna kozmetika čini astronomski skupa. Ima i mnogo knjižara u samom centru (više nego kod nas), a jedna od najprodavanijih knjiga je o Che Gevari. Uz knjigu dobijete i poklon poster. Cijene knjiga su vrlo niske. Mediji i reklame Jednog dana na naslovnicama dnevnih glasila: Dinar raste! Hm...možda i raste, ali to je zato što euro pada. Kako god-to je dobra vijest. Trenutno je aktualan škandal sa bankama, koje ne obračunavaju rate po nižoj cijeni otkako je euro pao. U jednoj kratkoj ulici uz knez mihajlovu, naidjoše 2-3 vozila i 2-3 kombija od nekog osiguranja, iz kojeg izadjoše par tipova sa automatskim puškama u rukama-ne za pojasom ( to pak nikad nisam vidjela), rekoše nam da predjemo na drugu stranu ulice od mramornog zdanja Intesa banke. Odjednom se komad mramornog zida počeo podizati, nešto ubaciše u jedan auto i odoše. Eh, da su naši koji osiguravaju prevoz novca tako šetali prije par mjeseci... Onda npr- Srbija nema ambasadore u londonu, moskvi, rimu... Gdje su poznati na ljetovanju, pa razočaranje na svjetskom prvenstvu u košarci, pa le pen-francuski fašist u vršcu na motorijadi ... ... Gledala sam tv B92 i njihove vijest-čisto normalno zbore. U jutarnjem programu na tv puštaju Rundeka, a i jako mu se reklamira novi uradak po izlozima cedeterija i knjižarama. U nedjelju ujutro sam vidjela nakon jako puno godina jedno simpatično lice-boris bizetić kako reklamira stočnu hranu "bez genetiku". Samo je jedan smješniji koncert od ramonsa-koncert rokera s moravu, vjerujte mi! Reklame za pivo: Svetsko, a naše! Pa onda u centru grada u izlogu: Brza izrada pantalona Hotel Royal: Niske cene, vrhunski kvalitet (lažu) u idućem postu-druženje sa blogerima |
20.08.2006., nedjelja
Kad kreneš na put...
|
Dragi čitači, upravo sam se vratila sa puta i blogerskog druženja medjunarodnog značaja. Otišla sam vlakom, a vratila se vozom! No, da nekako započnem od početka. Oni koji me osobno poznaju, upućeni su u jednu stvar: ja nikad, nikad, ni-kad, Nikad, NIKAD, N-I-K-A-D, nikad, neću preći granicu susjedne srbije. Nikad. Medjutim (!!!), ovaj moj hobi donio mi je mnogo kontakata sa ljudima iz srbije. I tako se ja nešto mislim, mislim, mislim, sretnem se tu u Zg sa lonelyriderom, mislim, mislim, pa jebo mu pas mater, idem ja u taj Bg da vidim ja te ljude i ulice. Kupim povratnu kartu za vlak 260 kn, rezerviram (loš) hotel i krenem. 6,5 sati od zg lagane vožnje u klimatiziranom vagonu kroz Domovinu i kroz srbiju, zanimljivi suputnici, te pomalo emotivno stresan susret sa njihovom policijom i carinom. Već pri ukrcavanju u vagon koji ide do Bg sam imala raspravu sa starijim gospodinom. Iako nije bila gužva, odmah u hodniku je inzistirao da ga pustim ispred sebe, pa je onda išao jašiti po mladiću sa ogromnim ruksakom. Znate penzionere: sve hoće preko reda i samo misle na sebe. Pa mu kažem: Nemojte se gurati, ima mjesta Ko se uopšte gura , pa šta vi to govorite, bože, uopšte se ne guram, svašta! Grrrrrrr Moji suputnici su bili 3-člana iseljenička obitelj iz australije koja putuje u Vršac, jedan brko sa slovenskom putovnicom i bosanka gastarbajter iz austrije koja isto putuje z srbiju. Odmah se vatamo diskusije na hrvatskom-engleskom-srpskom-njemačkom. Vele australci dok se još vozomo kroz metropolu, a posvuda gradjevinske dizalice: mmm, meni investment imate ovde u hrvacka! Jao, kad se vratimo u brisben, u eustreliju, ima da komšijama hrvatima pričamo da smo se vozili po hrvacku ... Malo se častimo sendvičima, grickalicama, sokovima, pa kafom , diskutiramo o svemu. O evropi, australiji, hrvatima, srbima, klokanima, tasmaniji, vršcu, političarima, umiranju. Veli australka: eustrelija je moja zemlja, ja hoću tamo da me pokopaju, neću da me vozite sa plejn u vršac, ima da me u eustrelija pokopate Veli australac: moš jedino ako umreš posle mene Australka: pa da znaš da i hoću, ti ćeš da umreš pre mene i idi da se saranjuješ gde te je volja! Onda diskusija o Titi i Jovanki: Jao što je ona bila lepa žena, ma svetska, a i on, bio je onako mnogo lep-lep par su bili! Jako sam ih volela. Imam goblen- on u uniformi, to sam ja radila, i ima da ga nasledi moj sin, nikom ga ne dam! Onda pred Bg krenula upozorenja kako je grad prljav i kako ću se razočarati. Pitaju me gdje u odsjesti-Royal hotel- e baš je tamo direktor jedan njihov poznanik iz Vršac. Provjerila sam u hotelu-stvarno je! :-))))))) Ulazimo u srbiju, osjeti se razlika. Oronule zgrade na željezničkim stanicama, oronule kuće. Ulazimo u Bg.-kod hotela interkontinetal kontrast-straćare sklepane od dasaka, kartona, lima, najlona koji "na krovu" drže automobilske gume! Okolo neboderi, nadvožnjaci, poslovne zgrade. Izlazim iz vlaka-velika je vrućina! Na zidu oglas: PREVOZIM KLAVIRE OSTOJA :-))))))) Želj. stanica je blagi očaj. Mislim, ni u baselu u švicarskoj nije željeznička bog zna šta. Odlučim od početka krenuti sa razgledavanjem grada, kupim plan i pješice krenem prema hotelu. Taxisti nude vožnju, ali sam prethodno upozorena da se radije vozim javnim prevozom koji je vrlo jeftin. Ono što me iznenadilo je da je stari dio bg sav na brežuljcima. Mislila sam da je na ravnici. I tako nogu pred nogu i za nepunih pol sata sam se našla pred hotelom. Hotel je u strogom centru grada i kako mu se približavam, dojam mi je sve pozitivniji, jer grad je sredjeniji i čistiji. . . . nastavak u idućem postu najavljujem: -blogersko druženje-izvješće -šetnje po bg -večernji izlasci -koncertno izvješće sa beer festa -kulturan intervju sa Borisom Š. -razne anegdote i šaljive situacije |
13.08.2006., nedjelja
ulje
|
mjesto radnje : lokalni kafić vrijeme radnje : nedjelja ujutro lica : susjed frendica suzy q. frendica i s.q. : e, bok sused, di si? susjed : di si ti? s.q.: jesi za kavu? susjed : moram do dione po ulje i vegetu s.q. : a? susjed : žurim... s.q. : a je li znaš koje ulje? susjed : čepinsko! ono u kockastoj boci frendica : biljno ili suncokretovo? susjed : u jebote, nemam pojma, jel ima više vrsta? s.q. : ima, ima.... susjed : onda moram nazvat, da se opet ne ljuti na mene....već sam jutros bio na placu.... frendica : nazovi, ali nemoj reći da smo ti mi rekle susjed : ne, neću, nisam lud! frendica i s.q. : aj bok i čuvaj se dragom blogeru koji se odlučio stati na ludi kamen želim puno sreće, te veselu, zdravu i pametnu djecu, a bilo kakvu odgovornost glede savjeta da se ženi odlučno odbacujem :-))))))))) |
12.08.2006., subota
Puno lipo
|
Šta se dešava prije odlaska na g.o.? Crkne vam auto. Ako se nekim slučajem kvar ne desi prije g.o., kad se može očekivati? Da prometalo krepa u povratku, na pustom mjestu; šuma levo, ponor desno. &&& Ma kakvi gospodjo, do sutra ništa, kad su vas već došlepali uzet ću vas preko reda jer ste simpatični, bla, bla, moramo naručiti taj originalni dio iz pizde materine, koji košta cijena prava sitnica bla, bla,..., pa svratite sutra po auto, bla, bla,... &&&& A tako je godišnji lijepo počeo. Krenem starom cestom, državi je praznik, ljepote Domovine u punom svijetlu. Plitvice, Zrmanja, zaledje Biograda,....na radiju domoljubne pjesme, ma divota jedna! Doduše, malo se štrecnem svakih sat vremena kad emitiraju vijesti. Stipe i Ivo jedno, a Vojo i Boris ser-ser, s oproštenjem. Opet 1:0 za Stipu i Ivu. Ovi nikako da se nauče....... &&&&& Ne znam da li ste primjetili gdje možete vidjeti najljepše hrvate? U auto-radionama. Da agenti iz filmske i modne industrije češće tamo zalaze, antonio banderas bi dobio ozbiljne konkurente. Ajme......puno su lipi! 2000 ili 3000kn, ma i 5000-uopće mi nije teško platiti. |
02.08.2006., srijeda
Analiza i preporuka=nostalgija u obadva slučaja
|
razmatramo ajvar, od Vitaminke, uprženi ljuti, cijena 13,99kn za 370gr u ponudi u dućanu su bili razni, od Podravke rvacki , od Droge slovenski, pa neki makedonski i madjarski ajde, dati ću pare, ali za malu teglicu od vitaminke nije fin uopće, iako izvana super izgleda, boja je fan-tas-tič-na tegla se lako otvara razmazivost isto vrhunska ali izgled vara ajvar je blago do srednje neugodno kiselog okusa sranje evo, za radi nostalgije dajem ocjenu -2. preporučam jedan blog, de krstićev kod piše ga iseljeni intelektualac iz srbije, nastanjen u Arizoni, zaposlen u banci muči ga nostalgija, kako kaže, a u opisu bloga piše: emigrantsko dokoličarenje vrlo zanimljivo, posebno ako vas zanimaju 70-te, 80-te kada se zabavljalo i fino živjelo i 90-e kad se nitko nije zabavljao |