modne osamdesete
31.01.2006., utorak
Život uživo
|
Zvala sam jednog pajdaša u konkurentsku firmu, imaju velike planove ove godine, traže ekipu koja će im to odraditi. U ponedjeljak imaju malo veći sastanak o tome. Tamo sam prije par godina slala životopis, ali se nekako nismo uspjeli dogovoriti oko termina razgovora. Večeras sam pisala iznova životopis, jedva sam ga zgurala na manje od 2 stranice. Kako sve napisati a ne biti dosadan? I u ovu firmu sam došla na početak projekta, i sad vide da nešto ne štima. Bar da su skužili prije godinu dana dok nas je bilo 7-8, a ne sad kad nas je 25 u odjelu. A jebeš budale! Sad će to krmača i guja "popraviti" i "srediti". Da, daaaaaaaa...... Ali, neka, neću se živcirati, uvijek sam si mogla naći posla, pa ću i ovaj put. Za kraj malo pjesme-nije baš srcedrapateljna ( kao Dara Bubamara i slični, jelte?!) i, više je onako vesela bez nekog razloga: Oliver Dragojević: KOPAKABANA Oba ša san sva mora Ta ra ra ra ra Sve gradove, i sve luke, a onda - natrag u Split. A bija san u Španiji Ti lu li lu liiii Iša u Maroko i Alžir Ti ti ri tiiiiiii Bija san na Havaje, ... i u daleki Brazil. pa pa ra pa pa pa pa ra pa pa pa ra: CA CE MI KOPAKABANA AKAPULKO I BRAZIL KAD JA IMAN SVOJU KALU KAD JA IMAN SVOJU MALU TAMO JE MOJ CILI SVIT |
30.01.2006., ponedjeljak
Razno
|
Nisam otišla na godišnji. Traže se bilo kakvi razlozi za otkaz. Jutros je pao prvi doduše, od strane zaposlenika. Odlazi vesela, duhovita i pametna cura koja sjedi preko puta mene. Nedostajati će mi njene šale. Nekima sutra ističe ugovor. Nemaju ni najmanju najavu o produženju. Jedan kolega im jebe mater i prijeti tužbom. Nedavno je potpisao opet na 3 mj.,uz obećanje o povišici. Ništa od tog. Tko je idući? No da krenemo sa mojom zbirkom izjava o svemu i svačemu Ne može se dobro razumjeti miš bez mačke niti mačka bez miša I čovjeka je teško shvatiti bez odgovarajućeg partnera. Taj partner mora nam biti ili neka velika muka ili neka velika želja. Pa onda recimo jedna o: Žene su "skromne" i samo praskaju. Muževi se prave važni i eksplodiraju. Praskati se može na više muževa, a eksplodirati već kod prve žene. Pa o sreći: Teško je biti sretan. Ili nešto nemamo ili imamo nekoga previše. |
29.01.2006., nedjelja
Novinari-2. tek uvodni dio
|
O novinarima (muški) neke važne činjenice koj savaki gradjanin treba znati: -imaju puno poznanika, nemaju prijatelja -ružno se oblače, demodirano -osim tog, često su nepopeglani -bez frizure ( kao, to je skupo) -neoženjeni svojom krivnjom -znaju se nesretno zaljubiti u neku lepojku, pa si režu vene i slično -lažu -zdužuju se kod poznanika -pare ne vraćaju -piju -neredovito jedu -vole se sažaljevati -tvrde da ih samo istina zanima -u kafiće u koje malo masovnije zalaze, ne dolazi više nitko drugi, samo oni -pa npr. napiju se oko 2 sata popodne, ili ujutro oko 11 -dosadjuju konobarima -hvale se sa poznanstvima (jaka stvar) -ako primjetite samog tipa za šankom, koji pogledom traži društvo ili proučava kome bi se uvalio za stol, vjerovatno se radi o novinaru -posudjuju bonove od studenata, (vrate čim dobiju honorar) pa ne vrate -najčešće, voli ih samo rodjena majka, a ostale ni ona Idem sad jesti roladu od teletine, o ovoj nadasve važnoj problematici ću još pisati, a i nismo novinarke još ni «dotaknuli». Prijatno! |
28.01.2006., subota
Jednosmjerna.......
|
U mom kvartu puno je jednosmjernih ulica, kako je parkingplaca malo, i obe strane se parkiraju auti. Ali uvijek ima bisera koji čak ni to ne primjete. Ništa me ne napizdi kao kad ljudi uđu u suprotan smjer, pa mi blica, ili npr tip na motoru kako se vozi na stražnjem kotaču takodjer u suprotnom smjeru. Od toga samo me može više napizditi splitska, karlovačka , sisačka ili BH registracija na kružnom toku. Sinoć u jednoj malo dužoj takvoj ulici, već pred križanjem, naidje kombi, malo veći i blica mi! Kao, glupačo, smakni se. E kako mi to diže tlak. Blica on meni, blicam ja njemu, imam možda 20 metara do križanja, al ne, ne da se tip. I otvara tip vrata od kombija, a ja spuštam staklo, viče on , vičem ja, častimo se raznim uvredama. Kad tamo, skužim da je to vlasnik kafića u koji dolazim. Kao, da neka ga pustim 10 metara, da se parkira izmedju dva auta. Ajde, nema problema, otkud sam znala da bi se pokušao parkirati, izmaknem se ja. Ujutro ja u kafić-gazda sjedi za šankom. Ajde, mislim si, idem se izvinuti, uvjek me pozdravlja, ljubazan je i tako. Pridjem ja i kažem da sam sinoć vikala , da nisam skužila da je on i da bi se parkirao i tako, o-ho-ho, nešto se on kao zacrveni, neugodno mu (???), pruža ruku, pa me s drugom rukom gladi, a-uuuuuu i ja njemu, ajde, al nešto on trabunja, mjerka me, pa kao nije vidio da sam to ja, pa ovo, pa ono , uglavom sere, itd, al ruku ne pušta. Skužim da netko stoji kraj mene, kad ono naišla njegova žena s djetetom. A-ha-ha. Nismo je ni primjetili! E kako je sirota bila bjesnaaaaaa! Osim tog, to mu je drugi brak, ona je dosta mladja od njega, a i da napomenem da tip vozi BMW. Ljetos sam ga vidjela usred bijelog dana da se ljubi u autu s nekom maloljetnicom, zaljubljeeeenoggggg ko ćurka. Pa se mislim, pa ima stvarno simpa , zgodnu i mladu ženu, šta će mu ta djevojčica. ......ah, šta da kažem, nema braka u kog ja vjerujem. Mirnu Berend reče da kad je pitaju zašto se nije udala, ona odgovori: Pričajte mi o svom sretnom braku! I još koja iz moje pametne knjige: Muž je ime za onog koji vas je nekad volio. Žena je ime za onu koja je volila nekog drugog, a udala se za vas. Nesreća je mnogih muževa što svoje najljepše doživljaje ne mogu pričati onima koje najviše vole. Ne može jedna žena istovremeno biti i domaćica i radnica, i majka i ljubavnica. To ipak mora raditi više žena. Lijepo je čitati dobre ljubavne pjesme, pod uvjetom da ne poznajete ni pjesnika ni ženu koja ga je inspirirala. Samo tako je moguće i dalje vjerovati i u ljubav i u poeziju. |
27.01.2006., petak
New order
|
Kako ovaj tjedan traju sranja na poslu, razni iznenadni sastanci i nešto se kuha, nekako sam preskakala gablece i nisam baš jela da ih nadoknadim i evo u tjedan dana 3 kg su mi spala. Previše za tako kratko vrijeme. Za vikend krećem sa izjedanjem razni domaćih jela , i sa medjuobrocima, da povratim bar 2 kg. Nego, to na poslu: krmača je postala direktor ,a guja je napredovala, tek se jadna na prvu stepenicu se uspela, i jako je sretna. Već vidimo kako neke stvari neće uspjeti odraditi tj, neće na vrijeme. I prije joj je to bio problem, sad će ga prebacivati na svoje podredjene, a kad dodje do prvih stresova, "razbolit " će se. Ne znam kako su šefovi zaboravili o kakvoj se histeričnoj glumici radi. Ili se "razboli" i to petkom obavezno, pa joj onda izleti kako je u petak u Crikvi bilo krasno vrijeme. Neke mladje kolegice su se jako iznervirale, na rubu plača su bile , jako mi ih je žao. Obećala sam im da ću ih prepručiti negdje čim budem u prilici. Naime, danas do kraja radnog vremena su se iskristalizirale neke stvari-tj . nas par je složilo kockice od mozaika ko je šta čuo i kome je šta bilo rečeno na sastanku. Tražit će se nova ekipa , a stara će otići. To je smislila krmača, jer s nama ne može vladati, za sve imamo argumente . Pa je vlasniku firme predložila da bi trebali naći nove ljude, a ove "stare" polako raspuštati. Čula je naime da se vani tako radi u velikim firmama. Koja koza! Kako sam jedno vrijeme radila za strance i bila vani oko 20 mjeseci, mogu reći-e pa nije istina. Kao prvo, jako su česte tužbe prema poslodavcu od strane zaposlenika. Drugo, svatko želi imati stalnu ekipu i tamo je poslodavcima najveći problem naći i zadržati one koji kvalitetno rade i koji uopće hoće raditi. Iako je tržište veće, kvalitetnih radnika i stručnjaka je malo. Možda ste primjetili da kad ljudi odavde odu van, da relativno dugo ostaju u istoj firmi. Ako im je dobro, i ako ih se cjeni, ostaju vjerni jednom poslodavcu. Hrvati su se pokazali kao vrijedni i obrazovani, dosta visoko kotiramo. Osim tog, jako smo strancima zgodni i držimo do sebe. Za mene su stalno mislil da sam talijanka ili francuskinja, hehe. Tako sam ipak otišla u miru s posla, jer znamo razlog za razne tračeve, klevete i podmetanja koja svako malo netko od nas doživi. Osim tog, uspjela sam u jednom trenutku na sastanku spomenuti neke stvari koje ne idu u prilog krmači. Mislim da sam taj trenutak dobro iskoristila. A i svima se tako čini. Bilo kako bilo, tražim nju džob. Nek se svi jebu i idu u 3 pm. Kad sam sjela u auto-na radiju New Order i super hit Blue Monday iz 80-ih. Pa Midge Ure i Vienna. Onda Human Ligue i Dont you want me, baby itd... taj Otvoreni radio me baš uzdrma sa hitovima iz tog doba. Nekako mi se vrate osjećaji iz tog vremena. Vremenski stroj me vrati u prošlost. Kako sam bila u jednom polueuforičnom stanju, svratila sam do frendice. E ta radi ko mutava i trebala je do grada, pa sam je odvezla, pričekala da obavi posao, i vratila je nazad. Shavćam po ko zna koji put da za mene samo mjena stalna je. Samo da nisam na jednom istom mjestu, taman se vozikala po gradu- samo da je muving. Moja kuća je kuća putujuća. I za kraj jedan citat: Nema ničeg sumornijeg od kancelarija. Kancelarije izjednačavaju sve ljudske vrijednosti, u njima se uspostavljaju vrlo niski standardi mišljenja, ponašanja i života. Nigdje se ljudski duh tako brzo ne zamori i ne otupi kao u kancelarijama. |
26.01.2006., četvrtak
Čitate li Simu? (Slušate li Bramsa?)
|
Pratite li Siminu kolumnu na T-portalu? Ako je odgovor :ne!, moj savjet je: trebali bi. Naime , Simo je čovjek od iskustva, uz to još i raspuštenac (poslje oženjenih takvi su mi najdraži) Javljaju mu se oni koje muče ljubavni i seksualni jadi, a on ih savjetuje. Recimo, evo ukratko jednog tipa ( tzv.serviser!)sa dilemom: Furam ti ja s curom već neko vrijeme i stvarno mi je super. Ona je iz fine familije, a moji starci su obični šljakeri (nezaposleni od 1998). Mala je završila ekonomiju, ima love (puna je ko brod), a ja radim u ZET-u (u radionici). Ja sam se zaljubio u drugu ribu (njenu frendicu) i već smo se kresnuli par puta ( i ta je puna ko brod ) i sad ne znam kaj da radim. Ne volim ovu prvu, a ova druga mi je nekak malo sumnjiva za dužu vezu? Ja bi htel i dalje da me časte i da mi kupuju stvari. Eh, vidiš ti šta su ti te nepremostive ekonomske razlike između ljudi! Ili možda i nisu? Vladek Simo kratko i jasno odgovara: Daj, Vladek, ne seri. Šuti i servisiraj. Aj bok. I jedna žena (udana, dvoje djece) isto sa dilemom: ..........Jedne večeri iznenada na vidiku se ukazao jedan takav, i nas dvoje smo zabrijali, i bilo je s u p e r. No ne znam i za poslije - nikako ne kužim mehanizam razmišljanja kod muškaraca koji se kasnije ne jave. Željela sam čuti bilo kakav njegov komentar, iz trijezne svakodnevice koji se dotiče te večeri, cerekanje, kavu, uplašenost, bilo što. Ovako se osjećam prilično odlijepljeno od osjećaja, doživljaja nas te večeri i misli da je netko o tome drugi dan razmišljao kao o mehaničkom seksu u kojem su sve osobnosti lako izmjenjive iz večeri u večer, bez da se išta bitno mijenja. Objasni mi muška stanja dan nakon, jer ne kužim princip, mislila sam da se ti klišeji događaju samo mladcima... I smisli mi neki scenarij kad ga ponovno sretnem u gradu. Odgovor od stručnjaka: Muškarci koji se poslije ne jave najvjerojatnije poslije ni ne misle na tebe. Ako netko drugi dan ne razmišlja o vašem seksu kao o nečemu mehaničkom, jer ne razmišlja uopće, to i nije tako loše. Ne moraš se osjećati zbog toga i ti 'prilično odlijepljeno od osjećaja', bolje si ga zalijepi u spomenar i kreni dalje. Evo najčešćih muških stanja 'dan poslije': a) gdje mi je samo nožić da metnem još jednu recku na ormar; b) ak mi ženska namiriši da sam je prevario, iskopat će mi oči; c) a mislil sam da nema šansi da nekaj ubodem; d) uopće mi se ne sviđa, ali super se štanca; e) ha ha, ja sam opet ševil, a Ivo i Zoki nisu; f) nema frke, dal sam joj krivi broj mobača; g) ova cura/žena je predivna, ali nije za mene; h) ne mogu bez nje. Što se tiče scenarija kad ga opet sretneš, pravi se da nemaš pojma tko je on. Ako te ponovno želi izvaliti na leđa, neka te barem ponovno zavede. Zaboravite na časopise koji imaju rubrike: Draga Marta i sl. Čitajte Simu, a i Žuži Jelinek je isto odlična. Preporučam! Za kraj izjava Robina Williamsa: A, da! "Razvod". Ta riječ potječe od latinske riječi "iščupati muškarcu jaja kroz novčanik". |
25.01.2006., srijeda
Posao i tapirski osjećaji glede spomenutog
|
Kolega s kojim radim je danas bio na razgovoru za drugi posao i mene je preporučio. Svaka mu čast! Priča o tome šta ovi očekuju od budućih zaposlenika, spominje putovanja, kontaktiranja i sklapanja ugovora, pa mi sve nekako milo kad to slušam. Fali mi dinamike, ovdje sam se zakopala , posao već radim na žmirećki, dosada, dosada, jedino uzbudjenje su podvaljivanja i oblajavanja. Baš nešto ne vidim da će se na ovom poslu bilo šta promjeniti, treba mjenjati radnu sredinu. Malo sam pogledala omiljene blogove ,a kod tapira stihovi: Posao tapira ubija u pojam...... Evo, i tapir se osjeća ko i ja... |
24.01.2006., utorak
Oprez!
|
Danas je na poslu bio nastavak pizdaone, s tim da sam se iza 3 sata stvarno počela cerekati mejlovima. Otišla sam s posla zbilja vesela i nasmijana. Nego, danas bi mogli obraditi jednu anegdotu iz 80-ih. Imala sam društvo u kojem su bili i neki ljudi sa DIF-a, e ti su bili zabavni , super smo se provodili. Ali ljudi moji, kad vam se ti sportaši napiju, e to je ludilo ! I tako jedan moj frend svrati do nas i ovi ga odvuku na nekakav tulum, i tamo se svi naroljaju opako. Naravno, bilo je tamo i par cura, i tako strašno pijan taj frend dovuče u sobu jednu od njih. Ujutro se probudi, nema on pojma ni je li bilo sexa ili ne, gdje je cura otišla, kako se zvala i uopće kako je izgledala. Sretnemo ga, boli ga glava, sav je u balunu i nešto se stalno obazire oko sebe, onako nervozno. Pa šta ti je? Ma jooooooj, ma, kako je to sad nezgodnoooooo Pa šta je nezgodno? Pa bio sam sinoć sa nekom ženskom, pijan, ne znam jesmo se seksali ili ne, ni kako izgleda ni kako se zove... Nema veze, baš te briga, šta onda-tješimo ga mi E, pa imam osjećaj da me iskoristila , ma...,ko budalu! Savjet kako da se izvučete iz ovako nelagodne situacije: Nema kajanja poslje karanja! Iako u ovom vrlo stvarnom primjeru ispada suprotno, vrlo često muškarci prosto vape da ih se iskoristi. Neki traže gospodaricu (primjer:kolega u firmi), neki se žele ludo zaljubiti bez nekavog povoda, samo da je ludoooo, e a to košta, najčešće se upletu u plaćanje takve ljubavi. Skupi pokloni, putovanja , izlasci,....ja bih ipak rekla da se svatko sam "usosi" i smota, a proračunata žena samo malo potakne tu njihovu potrebu za ludovanjem. Malo vas opelješi po džepu , počne vam predbacivati da ste ovakav ili onakav, odnosno da vam do znanja da ste dosadni-jer svaki bedak je dosadan! I snogira vas, ali vam još dugo pokušava nametnuti neke obaveze, posebno financijske prirode-naravno, vaša je funkcija da stalno nešto plaćate. Eto, momci, pazite se! Opasosti vrebaju posvuda! Za kraj izjava Roda Stewarta, nakon 4-5 brakova, i nakon još jedne od plavuša koja ga je u kratkom roku opelješila: Više ne stavljam svoju bananu u svačiju zdjelu! |
23.01.2006., ponedjeljak
neobavezno
|
Kako su me danas dobrano napizdili na poslu, taj dio ćemo preskočiti, pa krećemo sa neobaveznim temama. Nakit! Za početak o prstenju. Osobe koje nose puno prstenja na nekoliko prsta na obe ruke su u pravilu površne osobe. Ako nosite prsten na palcu-imate neobične seksualne želje i zahtjeve. Osim tog, to su i veliki individualisti. Prsten na kažiprstu-izuzetno ste vrijedni, koncentrirani na posao, radoholičar-ali ste i osoba bez takta, ništa ne prešućujete (ta sam!). Vrlo osjećajne ali i nervozne osobe nose prsten na srednjaku. Konzervativci na prstenjaku-zato se npr. burma stavlja na taj prst. Na malom prstu prsten nose snobovi, ljubitelji glamura i fizičke ljepote, to su ljudi koji vole novac i sve ono što za njega mogu kupiti -lijepe i skupe stvari. Slikari često nose prsten na malom prstu. Naravno da je i važno o kakvom modelu prstena se radi-bez kamena ili sa njim, te o veličini prstena i vrsti metala. Toliko-lepi pozdrav! |
21.01.2006., subota
Tko se usudi nešto napisati protiv novinara?
|
Novinari, novinari! Ima li nepoštenijeg i goreg svijeta od njih? Novinar su uvijek u borbi za istinu i pravdu u ovom zlom svijetu, za to da se čuje glas pojedinaca, te za ovo te za ono, te ih ubijaju, pa onda ono dont shut in press, ...kako mi idu na živce! Dajte molim vas! Nema dvoličnijih ljudi i onih koji će lagati i blatiti po narudžbi svojih "naručioca i poslodavaca", nema nigdje toliko ljudi koji će vam pružiti toliko krivih informacija. Nije li nemoralno na taj način zaradjivati za kruh? Ima li nemoralnijeg zanimanja? U stvari, možda su oni samo zaigrana djeca koja nisu u stanju shvatiti posljedice svojeg pisanja, a i mašta im je bujna, ne možeš se u njih pouzdati-možda se stvarno radi o djeci!? Ljudi, ne dajte svojoj djeci kad odrastu da postanu novinari! Nego da ispričam jednu bezazlenu crticu sa kraja osamdesetih-glavni lik je rock-kritičar, dakle novinar kojeg svi znate i koji iz velike ljubavi prema rock glazbi piše o njoj. Spomenuti ću samo taj slučaj, jer je komičan. Kulušić, gužva, na balkonu sam sa svojim društvom kako bi bolje vidjeli te njujorčane koji su na mini-turneji po Evropi svratili u Zagreb. Do nas ugledni i šarmantni, a opet nekako stidljiv i suzdržan novinar, ali nekako nam se čini večeras posebno nervozan-valjda radi koncerta. I tako izadju ovi manijaci, praše sve u 16, kad naš novinar grli neku maloljetnicu, otprilike 3 razred srednje . Hm...možda mu je nećakinja ili tako nešto, jer ipak je to oženjeni gospodin, jelte!? Kad odjednom, skužim da gazim po nekom, a to njih dvoje sjede na podu! Ljube se! Ko dvoje tinejdžera, :-)) , cijeli koncert je presjedio s tom malom na podu, nit je taj šta vidio, a i bojim se da ni na muziku nije obraćao pažnju! Sutra kupim novine, a ono piše: Nadahnuta svirka njujorškog kvarteta sinoć je oduševila sve prisutne u prepunom Kulušiću, bla, bla..... kao bilo je suuuuperrrr! O novinarima imam još priči, ali ne želim na njih trošiti riječi! Kako sam prije osam dana ustanovila da je roba na rasprodajama smeće, tako sam danas ujutro krenula do grada bez jasne ideje šta ću već u 10 u gradu-ionako sam kavu dogovorola za 12 sati. Tja! Torba crna u stilu osamdesetih, šos crni višenamjenski isto u retro stilu, onda kožne rukavice nenormalno jeftine, pa jedan svečani šal i to u boji da mi ama baš na ništa ne paše, pa jedan džemper vuneni jer će biti još velikih hladnoća, pa majica-to mi je sve kao za proljeće, da ne moram čim zatopli kupovati proljetnu robu po visokim cjenam. Kao što vidite, nema niš pametno za kupiti, ;-) , a u stvari hitno bi mi trebale jedne cipele i hlače. Osim tog, po dućanima je jako zagušljivo, u nekima i smrdi . Nemojte ići na rasprodaje! Sve je bezveze! Idite se šetati po jarunu! |
20.01.2006., petak
Preporuke dana i petak kao takav
|
Sada je 20.25 sati, i na DSF-u finale u pokeru! Preporučam ako ste kod kuće! Ako vas zabavljaju tekstovi na portalima tipa "Klik", "Iskon" itd, za ranojutarnja čitanja na poslu preporučam plivazdravlje.hr. Osim tog što je to ozbiljan portal, ako vam se netko naviri na poslu na ekran, uvijek može pomisliti kako imate nekih zdravstvenih tegoba, pa se interesirate za dijagnoze. Npr. u rubrici prehrana/arhiva ima sjajnih stvari, neki šaljivdžija to bira! Svaka mu čast! Lijeci li juha od svinjske glave mamurluk? Ako itko još sumnja, najnovije istraživanje pokazalo je da je najbolji lijek za mamurluk izbjegavanje alkohola, iako neki preporucaju i juhu od svinjske glave. Pretražujuci internet, (mala digresija suzy q.: znannstvenici pretraživali internet!)znanstvenici su pronašli cak 38 "provjerenih" lijekova za mamurluk - od acetilsalicilne kiseline do obicne vode, a medu ostalim preporucuju se i banane, kupus, kava, svježi zrak, pizza, frapei, pak cak i još koja cašica žestokog. U Sloveniji, pak, najbolji je lijek protiv mamurluka juha od svinjske glave u koju se na kraju kuhanja doda cašica kiselog vina ili octa . Taj recept za blagdanske dane, koje obicno prati neumjereno konzumiranje alkohola, predlaže najslavniji kuhar "na suncanoj strani Alpa". Slavko Adamlje koji u Ljubljani ima gostionicu "Hana", svoj je zanat u mladim danima usavršio u pariškom hotelu "Ritz", dobitnik je zlatne kuhace s kuharske olimpijade u Frankfurtu 1988. godine i autor najpoznatijih slovenskih kuharica. Kako je ispricao za komercijalnu televizijsku postaju POP-TV, najbolji recept protiv mamurluka je slovenska kisela juha od svinjske glave (a mogu se dodati i svinjske nogice). 60 dkg takvog mesa najprije se napola skuha sa zelenjem za juhu, a onda nareže na kockice i kuha još jedan sat nakon što smo u nju stavili klasicnu zapršku. U juhu se na kraju kuhanja dodaje cašica vina ili octa, a sve se može zaciniti i kiselim vrhnjem.ogu sprijeciti neugodne posljedice tulumarenja Sprjecava li soja gubitak kose? Sredstva za sprjecavanje gubitka kose su velik biznis - muškarci su spremni isprobati svašta ne bi li zadržali svoje uvojke. ( izem ti muškarca sa uvojcima ) Sudeci prema nedavnim napisima u novinama, rješenje je pronadeno: svi muškarci koji celave trebaju jesti više soje. Medutim, detaljnije citanje znanstvenih radova na koje se novinari pozivaju otkriva da spomenuta istraživanja nisu ispitivala utjecaj soje na gubitak kose vec utjecaj jednog metabolita izoflavona (ekvuol) podrijetlom iz soje na velicinu prostate (narast će vam prostata! ) i hormonalne promjene kod laboratorijskih miševa. Ribljim uljem protiv kriminala? Ljekovitost ribljeg ulja nije nepoznanica, no u Norveškoj smatraju da bi riblje ulje moglo pomoci i u borbi protiv kriminala. Buduci da se velik broj kažnjivih djela pripisuje impulzivnosti, norveška znanstvenica Anita Lill Hansen smatra da konzumacija ribljeg ulja može sprijeciti nekontrolirane izljeve nasilja. Da bi dokazala tu svoju teoriju odobreno joj je istraživanje. "Pokusni kunici" bit ce norveški zatvorenici, koji ce se za vrijeme istraživanja uglavnom hraniti ribom i ribljim preradevinama. Zatvorenici su dobrovoljno pristali sudjelovati u istraživanju, a odaziv je bio prilicno velik, što i ne cudi, jer nema razloga za zabrinutost. Jedina nuspojava mogla bi biti da im se zgadi riba. (za popizdit!) Pa onda još divljih naslova tipa: Uloga pecenih krumprica u razvoju raka dojke Ljubitelji voca se razlikuju od ljubitelja povrca Kava potice ženski spolni nagon Maloprije nego ću kući s posla tako sam se nasekirala, došlo mi da puknem doslovno. U stvari došli mi da puknem jedno đubrence od pripravnika. Shvatila sam da je đubrence, nakon 2 mjeseca, nas par mu povremeno doturimo neku "opaku" informaciju, a onda se zabavljamo jer to obavezno veli šefici! Siromah! Tako si ona jadna misli kako zna kako dišemo, a mi se opako zabavljamo. Baš sam razočarana, nekako mi suprotni spol i nije za takvo usrano ulizičko ponašanje , al ovaj je. Misli da će mu koristiti u karijeri. E miki, neće, neće! Već sad niko s njim ne ide na puš pauzu, niko ga ne zove na kavu i niko mu ne šalje šaljive mejlove. Mislim , kako nisko, ovaj put joj je forvardirao neku zajebanciju od mejla koju smo svi komentirali! A jebem li mu milu majku-da nije bilo skoro 4 sata, izjebala bi ga ko budalu. Dobro mi je kolega rekao: što se nerviraš, šefa će ionako s njim obrisati guzicu! Ali kad sam na RTL-u u Sanji vidjela Fudu iz prve postavZzabranjenog pušenja, odmah mi se raspoloženje vratilo. E pa bilo je to otprilike '88, sviralo Pušenje u SKUC-u. Volila sam njihove tekstove, ali nisam bila neki zagriženi fan, a posebno sam volila njihovu zajebanciju na radio-sarajevu subotom ujutro oko 10 sati, a poslje top-listu nadrealista. Nele se furao na Džegera, imao je velika usta ko on i frizuru. Uvalim se u prvi red, izadje Nele Karajlić, počne koncert, i ja ostanem totalno impresionirana! Osobu sa takvom karizmom nisam nikad vidjela. Taj tip je ljudi moji stvarno koncentrirana karizma! Cijeli koncert sam ga gledala ko opčinjena To je primjetio i Fudo, na stejdžu-on mi je inače bio ljubimac-tip je simpa! Šteta za Neleta da se odselio u srbiju, šteta, šteta! Nisu ga zaslužili. Toliko za danas lipi moji! |
19.01.2006., četvrtak
Glavu gore!
|
Kako ne bi pisala opširan komentar na post od Amona, odlučila sam napisati post. Daklem, kako sam napomenula ja sam u 20-i-nekoj godini ostala bez svega, s tim da me prethodno jedan luđak doslovno izjebo u mozak do kraja. Rezultat je bio totalno psihičko-emotivno rasulo+gastritis+ depresija+anoreksija. Jednom prilikom pisati ću o tome. Nakon tog je došla materijalna propast, a kako ja uvijek doskočim svakom problemu, uhvatim ja raditi ko manijak, al ispostavi se da je najčešće besplatno. Naime, rat je i nitko te ne plaća, a ako te i plati, ne znaš šta bi s tim novcima-cca 100DM, da li da platiš stan, da li da kupiš nešto za jesti, da li da se ubiješ, da li i dalje da guliš ili da odustaneš? Uz sve to i moji roditelji izgube krov nad glavom i prisiljeni su živjeti od milosti rodjaka . I tako ja radim, radim, radim, radim , radim. Radim na poslu 8-10 sati dnevno. Radim kod kuće honorarno, navečer i po noći, subotom, nedjeljom i to samo zato da doslovno si osiguram krov nad glavom. Plaća neredovita, pa dobiješ nakon 2 mjeseca samo pola plaće ( gazda kupio auto, pa nema za plaće), pa onda promjenim posao i nikada ne dobiješ zaostatake, pa opet ispočetka itd, itd. Nakon par godina uđem navodno u formu, mogu raditi svaki dan 14 sati, mislim, stekla sam kondiciju i tako. Nema se vremena za privatan život, ošišam se da se ne moram frizirati, sva garderoba je u bež i smedjoj boji, sivo i crno da sve paše sa svim, šminka u natur bojama, i tako ja posivim ne samo iznutra , već i izvana. Za nekakvu vezu nemam vremena, eventualno uleti neki kolega s posla. Nakon par godina slučajno se desi jedan vikend bez honorarnog posla i odlučim se naći sa par ljudi s kojima se već duže ne vidim, samo telefonom se čujemo, jer ja nemam vremena. I tako popijemo par kava, malo sam nervozna jer imam čak 2 dana vremena i shvatim da ne znam šta da radim sa slobodnim vremenom. Sjednem u kadu, vidim kako se dugo nisam opustila, ležim ja tako sat i pol u toploj vodi, ustanem se da se obrišem i vidim da nemam snage prekoračiti kadu. Zlo mi je, strašno, srce lupa, kupaona pleše, mislim, samo da uspijem doći do telefona. Doslovno sam gola dopuzala do telefona i uspjela nazvati hitnu pomoć. I pravac bolnica-predinfarktno stanje! u 32-oj godini. Nakon mjesec i pol, vratim se na posao, gazda pizdi, : ima puno zaostataka, ako ne mogu doći na posao, on će naći nekog drugog. Laže, naravno. Medjutim, tjedan dana pred božić otpusti više od polovice zaposlenih, medju kojima sam i ja , a uz to nikad ne vidim one novce za vrijeme bolovanja, a ni od tih mjesec i nešto dana do otkaza. Opet sam bez para totalno, sa neotplaćena dva kratkoročna kredita. U totalnom sam stresu, kad sam dobila radnu knjižicu i prijavila se na burzu, nisam spavala dvije noći. Gore ne može! Zombi! I onda se nekako ipak skuliram ali maksimalno, nazovem par honorarnih mušterija, neki tip u lokalnom kafiću mi da telefon od jedne malo starije gospodje koja bi trebala moje usluge i navalim ja tako na rad kod kuće. I za par mjeseci počnem zaradjivati više nego ikada! Bilo mi je jko lijepo- puno sam radila, doduše nisam uvijek sve uspjela naplatiti, ali mi je standard dobro porastao, nije mi padalo na pamet da tražim posao. Mislim da me počela pratiti sreća čim sam se rješila grča koji je bio u meni: straha kako ću preživjeti. No da ubacim jednu anegdotu. Radila sam kod kuće i svako jutro pila kavu sa dvije frendice-nezaposlene domaćice u lokalnom kafiću, al kao one imaju problema. Muževi dobro zaradjuju, al prva s njim mjesecima ne razgovara, razgovaraju preko klinca, a drugu je ubila nezaposlenost-tj uloga domaćice, a silno bi htjela raditi, jer jako voli svoj posao. Nezadovoljne za popizditi. Kad će jedno jutro konobar: pogleda, njih dve pa mene i kaže: vidi se ko nema NIKAKVIH problema. Naravno, ja sam svoje probleme rješavala, nisam se sažaljevala, pa se to valjda i osjetilo. Mogu rezimirati slijedeće: imala sam i dalje prijatelje koji su mi nudili pomoć, iako mi u stvari nisu mogli pomoći, jer su i oni bili bez para i bez posla. Istina je da su mi u tom košmaru pomogli ljudi koje sam slučajno upoznala ( npr da su me preporučili za neke honorarne poslove) i a mojim roditeljima je najviše pomogla daljnja rodbina sa kojima smo komunicirali povremeno. Najbliža rodbina nas je žalila , ali su se strašno bojali da možda ne bi tražili pomoć od njih. Osjetili smo to! Upamtite: NITKO NE VOLI LJUDE U NEVOLJI. Kad ste u nevolji, LJUDI VAS SE BOJE I IZBJEGAVAJU VAS. Mislim da se ne radi baš o nekakvoj zlobi, već se ljudi boje nesreće, boje se da se i njima ne dese nevolje, pa ne žele ni gledati tudju. To je jednostavno u ljudskoj prirodi. Jako je malo ljudi sa petljom koji će vam pomoći i koji će vas razumjeti. Znam ljude koji imaju VELIKE probleme , ali nisu ni 30% od onih koje sam ja imala, razlika je u tome što se oni s tim teško nose. Na kraju- ipak imam iza sebe rezultat: radim posao koji jako malo ljudi u hrvatskoj zna raditi-ti mi je najveći kapital, stekla sam stan ( kupljen je sa vrlo nepovoljnim kratkoročnim nenamjenskim kreditima) i imam još par mjeseci da završim otplatu, polovni auto i veliko iskustvo. I to sve sa 38 godina. Moj buraz kaže za mene: Sestra.... zajebana si ! Svako zlo za neko dobro-ta izreka kad si u govnima ti se čini potpuno besmislena, ali kad stvari pogledaš sa distance, vidiš da je stvarno tako. Amon: -jedna propast nikad ne dolazi sama, a ti imaš sreću da imaš krov nad glavom i da nisi bolestan a i klinca koji ti sigurno diže raspoloženje. Ne bi te htjela bedirati, ali iz govana se teško izvući-možeš biti pametan, vrijedan, ali jednostavno nekad ne ide onako kako bi trebalo ( dobiješ i nuspojave, kao što si primjetio), odnosno, treba dosta vremena i živaca da počneš iz početka. Samo ne posustaj! P.S.Neću više pisati o grdim stvarima, ali jednom ću malo temeljitije obraditi temu:depresija |
18.01.2006., srijeda
Da li bi je i vi tužili
|
Navodna žrtva, 32-godišnji muškarac, izjavio je kako je silovan dok je spavao, kada je njegova 24-godišnja znanica, bez njegova pristanka i znanja, izvela oralni seks. Dvadesetcetverogodišnja Norvežanka u srijedu je osudena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog silovanja svojeg 32-godišnjeg znanca u sijecnju 2004., izvijestili su u srijedu službeni izvori. Prizivni sud u zapadnom priobalnom gradu Bergenu potvrdio je raniju odluku nižeg suda, ali je smanjio duljinu trajanja kazne. Navodna žrtva, 32-godišnji muškarac, izjavio je kako je silovan dok je spavao, kada je njegova 24-godišnja znanica, bez njegova pristanka i znanja, izvela oralni seks. Na sudu je svjedocio da je, kada se probudio, bio iznimno ljutit na nju. Takoder je kazao kako od toga nemilog dogadaja ima psihosomatske poteškoce. Clanovima suda je rekao kako je izjava optužene da je cin obavljen uz njegov pristanak potpuno netocna. To je prvi put da je u Norveškoj za silovanje, bez suucesnika, osudena jedna žena. |
17.01.2006., utorak
Prenosim dio posta "zlog podstanara"
|
Dakle, dosta dekadentih podjela! Svi radimo sve! Ravnopravnost spolova! Emancipacija! Sloboda! Ipak, u idealnom slučaju gde dvoje savršenih ljudi žive u harmoniji slobodnog sveta, zamislite slijedeću situaciju - On, da bi poštedio svoju ženu koja je danas imala strašno puno posla, spremi rucak (što mu eto, usput i prija) i čekajući je, uz nogometnu utakmicu na tv-u uhvati ga san. Žena dodje kući, obraduje se gotovom ručku i suprugovoj pažnji, no u kući nema struje. Onda odluči da ne remeti san svog dragog, i rješi da sama pogleda da li su ispravni osigurači u stanu (zna otprilike kako se to radi) edi tvrde da je suprug pokojnice alkoholičar koji se oduvek ponašao bahato”... [/Q]Medjutim, žena napravi nešto pogrešno (što bi se, naravno, i muškarcu moglo desiti) i na mjestu ostane mrtva. Primer je morbidan, ali dobar! Šta bi svaka od vas, rekla ili pomislila kada bi pročitala u novinama ovakav naslov: “Poginula menjajuci osigurače, dok je suprug u susjednoj prostoriji mirno spavao”, ili sa novinarskim dodatkom: “Posle utakmice legao spavati, žena poginula menjajuci osigurače”, ili sa bombastim podnaslovom: “Istraga ce utvrditi da li je bilo tragova zlostavljanja”, ili: “Susj[Q] Lepi pozdrav, Suzy Q. |
16.01.2006., ponedjeljak
Čuvajte se "sirotih" žena
|
Ovo je priča o jednom mom rodjaku-e taj se usosio preko glave. Taj moj rođo je bio kao mlad dečko zgodan za poludit-ko glumac + još je bio pametan i zabavan. I tako on krene na fakultet, cure se ljepe za njega, jedna pokušala čak i samoubojstvo koliko je bila luda za njim. I tako on diplomira, zaposli se i na poslu se zaljubi u direktorovu tajnicu, isto jako zgodnu žensku. I odluče se ženiti. Nakon vjenčanja, kad je trebalo poći na posao, zvoni sat, ali ona se ne ustaje. Pusti on nju još malo, opet ju proba probuditi, ništa, ne bi ona. Već je vrijeme da se krene u poduzeće- opet ju budi- kad će ona: Pa nisam se išla udati kako bi išla na posao! i tako ona ne ode, ni taj dan, ni idući, ni nijedan. Firma joj uvali otkaz- al prvo su je nagovarali da se vrati, jer je to bilo prije 20-ak godina. I tako on radi, ona rodi dvoje djece, nit ručka kuha, nit pere i posprema, samo sjedi, puši i pije kavu, zapustila se totalno, čak nema ni zube, djeca je se srame. I čeka da se on vrati s posla, da ga zajebava. Djeca su sad srednja škola i jako se srame majke, on radi, žive u stanu jednoiposobnom koji je on još kao dečko dobio od firme, standard im je skroman-preskroman jer su djeca već velika, pa treba i više para. Nikad nam nije bilo jasno zašto se nije rastao. Pitala ga naša baka jednom zašto ju ne ostavi, a on će: Pa kad je ona sirota... A baka će na to: E, bojim se da si ti u ovom slučaju "sirota"! Ta anegdota a bogami i poučna priča je legendarna u našoj familiji-često ju prepričavamo, a vama dragi blogeri nek služi kao upozorenje. Momci: pazite čiji će te vitez biti! |
15.01.2006., nedjelja
|
src="http://img15.imgspot.com/u/06/14/12/suzyquatro1137345170.jpg"> |
Priče o BMW-u, dvije
|
Prva priča: tip iz kvarta kupio prije 2-3 godine Bmw, i to crveni. I tako on stoji na raskršću, crveno na semaforu-kad, neka ženska mu pokuca na prozor. On otvori vrata, ona uđe i sjedne. On se naravno iznenadi, vidi je prvi put u životu! Kad ona će: Oprostite ako smetam, nisam se mogla suzdržati, vaš auto je prekrasan, da li se ja mogu malo s vama provozati!? Toliko o crvenom BMW. Druga priča, malo duža, sa mogućim bračnim posljedicama. Imam frendicu koja živi s dečkom na periferiji Zg, u kući sa dvorištem. Pošto su oboje društveni, a i veliki su gurmani, svako malo pozivaju malo veće društvo-ona nas par s faksa, on svoje poslovne suradnike na roštilj, preko vikenda. I tako tamo upoznam bračni par u ranim 40-ima, on poduzetnik, ona radi u državnoj firmi, simpa ljudi, dapače-vrlo su slični za razliku od ostalih parova. Vrlo su komunikativni, duhoviti, opušteni, imaju dvoje djece u srednjoj školi i dovoljno para da si povremeno priušte neke luksuze. Nazvat ćemo ih Davor i Ana I uvijek kad se počne rasprava o muško-ženskim odnnosima, najčešće u sitne sate kad svi malo popiju, on počne sa istom pričom: kako se njih dvoje poznaju iz osnovne škole, kako su se poljubili u 8. razredu i prohodali, hodali cijelu srednju školu, i kad su se zaposlili, odmah se oženili. Meni to osobno ne ide pod kapu-jer ipak sam ja bećarica u duši. I to svaki put on naglasi kako se on i njegova žena znaju od malih nogu-malo je već dosadno slušati o tome, al dobro. I tako oko 1. maja roštilja društvo, stižu njih dvoje, on sav blista (od sreće)-čovjek kupio BMW-tamno zeleni! I tako se mi skupimo svi oko auta, malo komentiramo, neki kao pitaju: pa šta će tebi BMW, da ne misliš koke ganjati? Ma, jok, nikako, on i njegova žena su od djetinjstva, ma kakvi! Otom -potom. Nije prošlo par tjedana, sparina, sjedim na jarunu na jednoj od terasa sa frendicom, kad ugledam poznatu facu među šetačima: Davor zagrljen se šeta s plavušom ( djevojkom , max 25 godina) plazi po njoj, zaljubljen ko guzica, naravno da me ne vidi. A-u, majku mu! Tako dakle! U stvari, nije to prvi put da vidim nekog sa ljubavnicom ili ljubavnikom. Jesenas opet frendovi zovu na tulum-Davora i Ane nema, ne mogu doći. Slavimo svi novu godinu: e, mislili su doći, ali je Anu straaaaašššššnooooo bolila glava. Hm....hm... Još malo za kraj: jako volim japanske aute, oštriji sam tip vozačice i volila bi ga imati, al gdje da se izganjam po Zg sa takvim auto? Osim tog, stalno mislim kako ne obraćam pažnju na face u BMW-ima, poršeima itd-uvijek piljim u tipove koji voze hondu. E te honde me stvarno pale! P.S. Nadam se da ću uskoro početi pisati o osmdesetima! |
14.01.2006., subota
Nije sponzoruša sve što liči na sponzorušu
|
kako sam objasnila, jedan od razloga što sam se ublogirala je brak.blog.hr, a kako je momak sinoć pisao o curama iz Movie puba, evo jedne kratke anegdote iz moje radne okoline. Ovako. Radim u veeeelikooooj firmi . Zaposlenici su uglavnom zaposlenice sa fakultetom, cca prosjek godina 26,5, godine, radnog iskustva-nekoliko mjeseci. I jedna od njih se nedavno udala za "domaćeg dečka" sa kućom iz dijela grada povrh Ilice/Vlaške. Dečko-sada već muz -je neugledan i nesiguran momak (upoznala sam ga), kojeg je ozenila dotična, inače vrlo zgodna i atraktivna cura. Dakle spoj para+ugleda (on) sa ljepotom+ambicijom (ona). I tako naša junakinja, friško udana, jedno juto tulllli li tuli, ko kišna godina. Već je 9 sati, svi su se primili posla, al ona ne prestaje suze liti. Konačno se jedna kolegica ohrabri i pitaju: pa dobro, zašto plačeš? jeste se posvađali? Pa ja ne znam KOLIKO ON ZARAĐUJE! E, tako sam se počela ceriti, nisam bolju foru skoro čula. E, nije tip toliko glup da rođenoj ženi priča o tome koliko zarađuje. Svaka mu čast, nije glup, samo koliko će ga držati zdrav razum? Jedno osjećam u zraku: MUŠKARCI UZVRAĆAJU UDARAC! |
jučer je bio petak 13.........
|
Iako sam jučer navečer pisala drugi dio uvoda u svoj blog, tek jutros sam shvatila šta mi se jučer na petak 13. izdešavalo. Uglavnom-neke štete su mi se desile. Na posao sam otišla bez sata, ne znam kako sam omanula da ga stavim na ruku. Dodjem na posao, svi me pitaju: jesi plakala ? jesi spavala noćas? jesi lumpovala do kasno? Hm...šta danas tako loše izgledam? provjerim u ogledalo- oči "japanske", zaboravila sam maskaru nanesti. Ajde, dobro, nema veze, poslje posla idem na uljepšavanje-frizura zakazana u 5. Dodjem tamo, naravno parkiram se u navodno 3. zoni, mobitelom platim parking, dodjem u frizeraj- malo pričekajte, nešto nam je guzva, vi ste naša stara mušterija, nećete se ljutiti?! Ajde, pričekam pol sata, produzim parking. Nakon sat vremena opet zvrnda mobitel da mi je istekao parking. Kako, pa 3, zona je do 18 sati? Sjetim se da je bilo nekakvih promjena, poskupilo je za 50% itd, ajde ,opet produzim, nije mi baš jasno, al neka. Prije nego što su me dohvatili na pranje kose, skinem svoje najdraze naušnice, spremim ih u torbu. I tako nafrizirana, malo svratim do par dućana- uvjerim se da je roba na rasprodajama očajna, nemam do proljeća šta svraćati u šoping. Smeće od robe! Dodjem do svog limenog ljubimca-za šajbu zataknuta kazna za parkiranje, na kojoj piše : druga zona i dva uskličnika, 100 kn globe. Pa izem ti zivot, ne samo da su poskupili, već su i promjenili zone! Nije 100 kn neki problem, al da čovjeka ne veseli. Ujutro se ustanem, trazim u torbi naušnice koje sam skinula u frizeraju-samo jedna. Prevrnem torbu-ništa! Nazovem frizeraj-jeste našli jednu srebrnu naušnicu-nismo. Pa , baš maler me jučer strefio.... |
13.01.2006., petak
kako sam se "odlučila" na blog-drugi dio
|
Negdje u 12 mjesecu, ujutro na poslu čitam vijesti na Monitoru, i zapne mi za oko(doslovno-zapne) blog : Rastava braka. Uf, pomislim ,izem ti zivot, sigurno još jedna koju je ostavio muz. Naime, u roku od par mjeseci u mojoj radnoj okolini se rastalo 7 osoba-zena. I sve i jednu rastavu za brak su zatrazili muzevi. Hm, hm-koja slučajnost! I tako, da ne duljim bezveze, otvorim taj rastavabrakablog, a ono: piše ga muz u rastavi! E to me tek zaintrigiralo. Piše momak o tome kako je radio, zaradjivao, druzio se, izlazio, ganjao cure i manekenke(to nikako nije jedno te isto) i bogami naletio! Klopka se zvala neplaniran trudnoća pa brak. E, kako je zivot pun zamki, tako i on upadne u tu klopku. I najednom se zivot pretvori u loš roman. I ja sam dozivjela emotivni pa financijski krah, doduše u 25-oj godini i bogami trebalo mi je jaaakoo dugo da se ispetljam iz tog svega-godine su prošle! I ja sam upala u neke klopke, a do tad mi je išlo u zivotu ko po loju! Svatko ko nije dozivio da ima puno i materijalno i emotivno, i da u kratkom vremenu to sve izgubi, taj ne zna šta je zivot. Stoga, u blogu će te čitati i o tome kako je zivot pun zamki! |
12.01.2006., četvrtak
kako sam se "odlučila" na blog
|
U ovom blogu ću evocirati uspomene iz 80-ih, podsjetiti ću vas, dragi čitači kako su zabavljalo (naglasak će biti na zabavi, naravno), kako zivilo, kako snalazilo i kako ljubilo i šta se dogadjalo nakon tog, za mene ludog i nezaboravnog doba. Mladost je samo jedna. A moja je bila nezaboravna. Kao što primjećujete, u to doba sam bila mlada, sretna i vesela i nisam ni pretpostavila gdje će me plimni val zivota odnjeti i gdje ću se nasukati (malo patetike za početak). Osim toga, trudit ću se da vas redovito obavijestim o tome šta da izvadite iz ormara ako ste i vi bili mladi i veseli prije cca 20-ak godina, jer moda osamdesetih se vraća! Da li se i duh 80-ih vraća ?-to se pita vaša novopečena blogerica Suzy. |