Prva priča: tip iz kvarta kupio prije 2-3 godine Bmw, i to crveni.
I tako on stoji na raskršću, crveno na semaforu-kad, neka ženska mu pokuca na prozor.
On otvori vrata, ona uđe i sjedne.
On se naravno iznenadi, vidi je prvi put u životu!
Kad ona će: Oprostite ako smetam, nisam se mogla suzdržati, vaš auto je prekrasan, da li se ja mogu malo s vama provozati!?
Toliko o crvenom BMW.
Druga priča, malo duža, sa mogućim bračnim posljedicama.
Imam frendicu koja živi s dečkom na periferiji Zg, u kući sa dvorištem.
Pošto su oboje društveni, a i veliki su gurmani, svako malo pozivaju malo veće društvo-ona nas par s faksa, on svoje poslovne suradnike na roštilj, preko vikenda.
I tako tamo upoznam bračni par u ranim 40-ima, on poduzetnik, ona radi u državnoj firmi, simpa ljudi, dapače-vrlo su slični za razliku od ostalih parova. Vrlo su komunikativni, duhoviti, opušteni, imaju dvoje djece u srednjoj školi i dovoljno para da si povremeno priušte neke luksuze.
Nazvat ćemo ih Davor i Ana
I uvijek kad se počne rasprava o muško-ženskim odnnosima, najčešće u sitne sate kad svi malo popiju, on počne sa istom pričom: kako se njih dvoje poznaju iz osnovne škole, kako su se poljubili u 8. razredu i prohodali, hodali cijelu srednju školu, i kad su se zaposlili, odmah se oženili. Meni to osobno ne ide pod kapu-jer ipak sam ja bećarica u duši.
I to svaki put on naglasi kako se on i njegova žena znaju od malih nogu-malo je već dosadno slušati o tome, al dobro.
I tako oko 1. maja roštilja društvo, stižu njih dvoje, on sav blista (od sreće)-čovjek kupio BMW-tamno zeleni! I tako se mi skupimo svi oko auta, malo komentiramo, neki kao pitaju: pa šta će tebi BMW, da ne misliš koke ganjati?
Ma, jok, nikako, on i njegova žena su od djetinjstva, ma kakvi!
Otom -potom.
Nije prošlo par tjedana, sparina, sjedim na jarunu na jednoj od terasa sa frendicom, kad ugledam poznatu facu među šetačima: Davor zagrljen se šeta s plavušom ( djevojkom , max 25 godina) plazi po njoj, zaljubljen ko guzica, naravno da me ne vidi.
A-u, majku mu! Tako dakle!
U stvari, nije to prvi put da vidim nekog sa ljubavnicom ili ljubavnikom.
Jesenas opet frendovi zovu na tulum-Davora i Ane nema, ne mogu doći.
Slavimo svi novu godinu: e, mislili su doći, ali je Anu straaaaašššššnooooo bolila glava.
Hm....hm...
Još malo za kraj: jako volim japanske aute, oštriji sam tip vozačice i volila bi ga imati, al gdje da se izganjam po Zg sa takvim auto? Osim tog, stalno mislim kako ne obraćam pažnju na face u BMW-ima, poršeima itd-uvijek piljim u tipove koji voze hondu.
E te honde me stvarno pale!
P.S.
Nadam se da ću uskoro početi pisati o osmdesetima!
Post je objavljen 15.01.2006. u 16:14 sati.