< | prosinac, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Ovo je zlatno doba tv produkcije (streaminga) po kvantiteti i kvaliteti, i naprosto je fizički nemoguće popratiti baš sve što se od serija danas na tržištu nudi koliko god bi se možda i htjelo, no kako do kraja godine cure zadnji sati prilažem tradicionalan osvrt na najbolje od onog što sam uspjela u njoj odbinđati tj. odgledati (Fleabag ističem na zasluženo prvo mjesto, ostale navodim bez nekog posebnog reda): Fleabag (s.2.), introvertna i duhovita genijalnost samo za odrasle. Chernobyl, mučan, poučno informativan i majstorski odrađen udarac u stomak. Watchmen, najprikladnije riječi za opis ove adults only serije mi se čine mindboggling & mindblowing, nešto do sada neviđeno na tv-u. Fantastična ekranizacija retro (anti)superherojskog stripa koja je posve transparentna, a istodobno neopisivo zakučasta i začudna, gotovo paradoksalno školski subverzivna u svom otvorenom šaketanju akutne točke američkog rasizma (i koječega drugog društveno aktualnog, i ne samo američkog). The Kominsky Method (s.2), toplo i urnebesno gorko-slatko hendlanje života pod stare dane jer nam nema druge, Michael Douglasov (i Alan Arkinov) labuđi pjev. Mindhunter (s.2), nastavak izvrsne psihološko-sociološke studije o američkoj povijesti profiliranja kriminaliteta. The Mandalorian, ugodno iznenađenje godine iz Disneya, kvalitetno, pitko i zabavno pseudo-sf štivo (jer mješavina samurajskog i vestern žanra u svemiru) za djecu i nas koji smo vječna djeca, serija punim plućima diše izvorni duh Star Warsa i tako potpuno zasluženo preuzima štafetnu palicu franšize. Dvoje zadnjih su kategorija za sebe, nisu nužno najbolje serije godine, no najbolje su mi u svom žanru: The Expanse (s.4), direktni nastavljači arturklarkovske futurologije o širenju čovječanstva svemirom, iako nešto sporijeg tempa nego prethodnih sezona The Expanse nastavlja biti najbolje što se danas od science fictiona vrti na televiziji jer u punom smislu brak znanosti i fikcije. The Witcher, u praznu nišu fantasya ostalu nakon GoT-a ove su godine uskočili većinom blijedi i prilično nezgrapni zamjenici (A Discovery of Witches, Carnival Row, His Dark Materials, The Witcher; na hvaljenu lutkarsku The Dark Crystal: Age of Resistance se nisam uspjela navući), no da sam prisiljena birati prednost bih u globalu dala The Witcheru, iako ga krasi čak i najmanje scenarističke finese, jer osim što je punokrvni fantasy - u mainstream unosi i osvježavajući dodir slavenske mitologije. Pa tko voli, nek` izvoli, ugodno gledanje i u Novoj! |