MODESTI BLEJZ

Novi list - ZALEĐE JASMINA KLARIĆA
Anti-antifašizam maršira: Prijetnje, strah i "stručnjaci"

"Dva tjedna - samo dva tjedna su prošla od prisege Vlade Tihomira Oreškovića (okej, okej, Vlade Tomislava Karamarka), a čini se kao da je zemlju zahvatio (kontra)revolucionarni vihor koji se s njom poigrava poput suhog lista na vjetru, za kojeg ne znaš ni gdje će sletjeti, ni hoće li se, svakog trena, u zraku raspasti na tisuću komadića.


Službena ideologija "neideološke" i "stručne" vlast već je vrlo jasno i frekventno deklarirana kao anti-antifašizam. Ukoliko se, jasno, netko usudi to odrednicu napisati jezgrovitije i bezobraznije, tu su hrvatski sudovi, sa svojom turudićevski shvaćenom slobodom medija po kojoj možeš pisati što hoćeš, ali ćeš, ako je usmjereno protiv "naših dečkiju", bogami, to masno i platiti. Pa tko voli neki izvoli, recimo, objaviti interview u kojem će sugovornik izreći nešto što bi moglo povrijediti tankoćutnu (i skupocjenu) dušicu vrlih novih demokrata.

Za razliku od (dobrog dijela) sudstva, postoje institucije koje ipak treba podvrgnuti anti-antifašističkom tretmanu "stručnjaka", pa se tako, primjerice, redikulozno loši novinski komentatori i propali političari već roje oko plijena zvanog HRT, a vodstvo Hine, koje je od domaće polupropale novinske agencije uspjelo napraviti relevantnu i profitabilnu medijsku kuću čeka samo datum za izlazak na "giljotinu".

Bitka za dušu naroda ne bi bila potpuna kad bi se dopustilo preostalim neovisnim institucijama da suzbijaju govor mržnje (Vijeće za elektroničke medije), ili propituju sukob interesa (Povjerenstvo), pa se i njima, što s ulica, što s Pantovčaka, odašilju sirove prijetnje i prezirna ignorancija.

Eksperti iz Vlade, ti stručni ljudi koji su imali spasiti Hrvatsku iz iminentne gospodarske katastrofe (o kojoj su sve rekle, primjerice i jučerašnje procjene Europske komisije) - šute. Bernardica Juretić, primjerice, koja je svoje životno djelovanje posvetila borbi protiv droge "nije čula" da je Predsjednica Republike pomilovala dilera (iako na stolu ima medijske upite o tome već nekoliko dana). Ministar obrazovanja i sporta tvrdi da hrvatski sport nije močvara. A Predsjednica upire oko smjene šefa SOA-e jer je Služba pratila Zdravka Mamića, a da ona, njegova prijateljica, to nije znala.

Ulicama šibaju prijetnje i strah. Grafiti s pozivima na smrt nepoćudnih kulturnih djelatnika i političara. Internetske prijetnje glumcima, novinarima, političarima - za koje je poziv tobožnjeg novinara na označavanje prostora oko pravoslavne crkve natpisom "Pazi, oštar četnik" mala amaterska igrarija. Masovni fašistički ZDS pozdrav koji policija ne procesuira jer je fašista bilo previše.

Hrvatski sabor, koji se ipak neće moći ovjenčati imenom iz doba kad su zemljom vladali fašisti, zbog proklete matematike koja im za to ište previše glasova, vraća međutim pokroviteljstvo komemoracije u Bleiburgu. Cca pola milijuna kuna godišnje za komemoraciju revizionizma, na kojoj je svoj performans kao mlada nada koja tek obećava imao ministar-incident Zlatko Hasanbegović, najpopularniji anti-antifašist u Hrvata, čovjek čiji se stari interviewi ubrzano brišu s internetskih stranica. Malo je ipak nezgodno...

Njemu Partija (HDZ) oduševljeno plješće, on je prva zvijezda "duhovne obnove 2". One koja ratujući s virtualnim komunistima, vrlo nevirtualno - u samo dva tjedna - stavlja pod svoju kontrolu sve pore društva, ostvarajući već slavni Karamarkov slogan o slobodi govora (o Tuđmanu, Šušku i Domovinskom ratu, ali nemojmo se ograničavati) u svoja četiri zida.

A Most? Sjeća li se itko još te stranke? Rade i oni, ne bojte se. Njihov zastupnik je na predsjedništvu Sabora dignuo ruku za pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Samo reforme. Samo štednja. Niste valjda već zaboravili?

Najljepše od svega je što su prošla samo dva tjedna. Čak i oni koji su živjeli u iluzijama o tome da je proteklih godina bila riječ o "teatralnoj radikalizaciji HDZ-a u svrhu izborne kampanje" shvaćaju da su bili u krivu. Sviće novo vrijeme. Uspravnica. Čelni ljudi zemalja koje su glavni problem Europske unije kliću od sreće zbog promjene vlasti u Hrvatskoj.

Oni koji su, unatoč svim zabrinjavajućim znakovima, mislili da je rikverc u devedesete nemoguć (unatoč znakovima da će se upravo to dogoditi ) , sad se u nevjerici pitaju je li moguće stisnuti gas i odletjeti još pedesetak godina unatrag. Da, demokracija je krhka, pogotovo u siromašnijim zemljama opterećenim poviješću. I da, anti-antifašizam je tek krenuo.

I samo je jedan odgovor bitan, za političare, za institucije i, najviše od svih, za građane: što ste spremni napraviti po tom pitanju."