MODESTI BLEJZ

Ante Tomić: Sjećate li se zbog kakve je smijurije Glavaš uopće izašao iz zatvora?

Čedomir Vučković je razbio vrata garaže i istrčao urlajući, a Krunoslav Fehir, tada jedva punoljetni mladić, gotovo dječak, koji je u dvorištu čuvao stražu, panično je skinuo pušku s ramena i pucao u njega. Vučković se srušio i ostao nepomično ležati na betonu.

Nekoliko minuta kasnije tu ga je uslikao fotoreporter Slobodnog tjednika, a slika je objavljena uz uzbudljivu priču kako se jedan četnik preko zida podmuklo prikrao da likvidira našeg heroja Branimira Glavaša, ali je brzom intervencijom hrvatskih snaga, srećom, osujećen. Priča je u cijelosti, od prvog do zadnjeg slova izmišljena. Po prilici, kao sve druge priče o herojstvu Branimira Glavaša.

Pravi hrvatski obrat

Mnogo godina kasnije istina se otkrila na sudu. Vučković je u garaži bio bestijalno mučen i u času kad je razbio vrata i urlajući istrčao u dvorište, gdje ga je pogodio metak iz malokalibarske puške izbezumljenog Fehira, njegovu je utrobu nepodnošljivo bolno izjedala kiselina iz akumulatora koju su ga natjerali popiti. Golobradi stražar iz osječkog dvorišta pristao je to ispripovijediti nakon što ga je Državno tužiteljstvo pristalo izuzeti od kaznenog progona. Na temelju njegovog svjedočenja Glavaš je bio osuđen za ratni zločin. Pravomoćno. Vrhovni sud bio je potvrdio presudu Županijskog.

Uskoro je, međutim, nastupio neobičan pravosudni obrat moguć samo u državama poput naše. Ustavni sud je procijenio kako krunski svjedok Krunoslav Fehir možda nije trebao biti izuzet od progona. Fehirova se nevinost, rekli su, još treba utvrditi. Jer, tko zna, zaključili su naši mudri ustavni suci, možda je upravo stražar u panici ubio Vučkovića?

Pretpostavimo, eto, na primjer, da je Čedomir Vučković sasvim dobro podnio kiselinu, cugnuo je iz akumulatora kao što bi netko drugi potegao iz boce dijetne Coca-Cole, i ništa mu u stvari nije bilo, bio je zdrav kao sportaš, mogao je na olimpijadu, dok ga Fehir nije sićušnim malokalibarskim metkom pogodio u mišić, ne povrijedivši mu pritom nijedan vitalni organ.

Ustavni suci, da skratim, srušili su Glavaševu presudu i vratili je natrag Županijskom sudu na temelju jednog zaključka koji je, blago rečeno, suprotan elementarnom zdravom razumu, no taj je zaključak jedan težak i mučan proces, jedan važan civilizacijski ispit za našu državu i njezino pravosuđe vratio na početak. Zbog te je smijurije Branimir Glavaš izašao iz zatvora.

Sudbina je Branimir

Zahvaljujući ustavnim sucima Glavaš se, nadalje, našao na izbornoj listi sa znatnom vjerojatnošću da uđe u Sabor.

Napokon, uzročnoposljedični niz koji je počeo jednom grotesknom odlukom završit će komedijom da će upravo Branimir Glavaš presuditi tko će iduće četiri godine u Hrvatskoj biti vlast jer će baš glasovi njega i nekolicine njegovih stranačkih drugova biti prevaga u tijesnoj razlici između HDZ-a i SDP-a.

Naša će politička sudbina na kraju ovisiti od jednog užasnog čovjeka koji je zapovijedao likvidacijama i mučenjima nedužnih ljudi, ali nije to, čini se, nešto što uzrujava ni HDZ ni SDP. Koalicija s donedavno osuđenim ratnim zločincem malo je, kao, neugodna.

Po prilici kao da vas ulove kako kopate nos u javnosti, ali ništa ozbiljnije od toga.

I Zoran Milanović i njegovi suradnici vrlo su oprezni, dvosmisleni i tajanstveni, ne žele reći ni da ni ne. Dapače, šupački se izmotavaju i ako ih upitate što misle o postrojavanju Glavaševe stranačke milicije. Ah, nije to važno, kažu. Ima u Hrvatskoj, upozoravaju oni odgovorno i odraslo, i važnijih problema od nekolicine mladića u crnim uniformama koji su se okupili u jedinici čije je skraćeno ime, eto, slučajno, SS.

Ljudi smo, dogovorit ćemo se

S druge strane, ni HDZ-u nije strana ideja postizborne koalicije s Glavašem i njegovima. Istina, Glavaševe su nevolje s Državnim odvjetništvom i sudovima počele u vrijeme dok je HDZ bio na vlasti, no ne valja biti zlopamtilo. Bio je to, uostalom, jedan drugi, čudan i neprepoznatljiv, Sanaderov HDZ, kad su se, Bože oslobodi, sklapali savezi sa Srbima i dogovarale ćirilične ploče u Vukovaru.

Sve se to promijenilo, stranka se oslobađa Sanaderovog naslijeđa, vraća se svojim izvorištima i u novonastalim okolnostima uopće nije isključeno da Tomislav i Branimir sjednu i ljudski se dogovore o svemu. Svi bi se, i ljevica i desnica, oženili za Branimira. Žudnja za vlašću ide iznad svih moralnih načela, ako je nešto takvo kao što je moral itko od njih ikada i imao, i u HDZ-u i u SDP-u i u Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Three strikes: "Problem ove Vlade čak nije ni u nedosljednosti, koliko je problem baš u njihovoj dosljednosti. Dosljednosti govorenja jednog a činjenja drugog, dosljednosti sjediguza na dvije tapecirane stolice (jedne u vlasti, druge u katedrali), dosljednosti proturječnosti (u mjerama štednje na carskome balu), u dosljednosti politike netalasanja, dosljednosti kukavičluka, dosljednosti promašenih poteza. U ovih kratkih mjesec dana nova garnitura je uspjela toliko puta sama sebi dosljedno uskočiti u usta, da ih je već postalo teško pratiti. Piškili bi a ne kakili, štedili a ne štedili, rezuckali a da se nitko ne naljuti, bili junaci a kukavice, bili skromni ali glamurozno."