Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
U zajednici čije preživljavanje ovisi isključivo o zajedništvu svojih (statistički prosječnih) pripadnika ne smije biti onih koji odskaču od statističke prosječnosti, jer svaki odmak od homogenosti zajednice, dugoročno umanjuje šanse za opstanak takve zajednice. Zato recimo pojedinačno kukavičke hijene love u čoporu (hijena).
Stoga je vrlo jednostavno naslutiti paleoantropološke razloge zbog kojih žene/muškarci (prosječna većina) prišivaju kojekakve epitete iznimno privlačnim (i/ili uspješnim) pripadnicima vlastitog spola, odnosno pojedincima koji odskaču. Privlačnija žena/muškarac svojom većom privlačnošću ugrožava teritorij (lovno područje) manje privlačnih (prosječnih) žena/muškaraca i umanjuje njihove šanse za ulov, stoga je zgodniju ženku/muškarca (konkurenciju koja odskače od prosjeka) potrebno poružniti ili (po njih još bolje) eliminirati / otjerati iz svog lovišta - diskvalifikacijom, diskreditacijom, blaćenjem.
Iako smo kao vrsta za sobom odavno ostavili pećine i neandertalce, pa bi naivniji pomislili da smo jednako tako za sobom ostavili i ovakve diluvijalne nagone – grdno bi se prevarili, jer je ovaj prahistorijski mehanizam čoporativne samozaštite (search & distroy) i danas prepoznatljivo prisutan svuda oko nas.
Žene tako znaju biti posebno okrutne prema posebno privlačnim ženama, ali je jednako zanimljivo promatrati način na koji i muškarci nastoje diskvalificirati / eliminirati posebno privlačne muškarce.
No dobro, da se ne lažemo, prvo su mi za oko ipak zapeli oni, komadi. Što bi se među nama ženama reklo - mačori. Mrnjau. Danas nema gdje ih nema, nema foruma, mreže ili portala sa kojih vas ne zaskaču turski zgođušani, pratili vi sve te serije ili ne. Crni, visoki, zgodni, opasni, oštrog pogleda ispod obrvica, animalno privlačni ali baš doslovno utjelovljenje onog najofucanijeg stereotipa ženskih maštarija o idealnom komadu „lepom kao greh“, stereotipa s kojim se tako zabavno šprdati (gle ovog, čak mu i brk seksi).
I sad odjednom, navodni šok-šok-šok! Svi ti prezgodni Turci koji su zaokupili maštu i potakli rast zazubica ženskog roda (a zavist muškog) diljem Balkana, najednom kao više ne mogu biti predmet maštarija, jer su navodno izašli iz ormara, odnosno - priznali da su gay.
Hau jes nou
Komentirajući baš takve zgodne i među ženama popularne muškarce (pjevače, plesače, glumce isl.), gotovo se uvijek nađe bar jedan (muški) komentator koji ispali etiketu - „Ma peder!“ ili „Sigurno je peder!“.
Riječ je naravno o taktici hijena. Mehanizmu samozaštite po starom već prokušanom scenariju izgona iz svog lovišta. Pokušaj diskvalifikacije. Mišljenje koje (izgovoreno ne kao šala, već kao homofobična objeda) treba poslužiti kao najbrža eliminacija potencijalne konkurencije. Diskvalifikaciju nečije seksualnosti takvi komentatori podrazumijevaju kao anuliranje njima konkurirajućeg i stoga opasnog, a neporecivog seksipila konkurencije. Pa će zato ugroženi hijenci s lakoćom lansirati trač da je onaj koji je pobudio neviđen interes žena (kojeg oni mogu samo sanjati) - peder.
Osim anuliranjem seksipila, takvi komentatori homoseksualnost prvenstveno doživljavaju diskvalifikacijom nečije muškosti, a time, po njima, i karaktera (karakternih osobina).
Pa u svrhu eliminacije privlačnih žena koriste etiketu kurve, u svrhu eliminacije privlačnih muškaraca koriste etiketu pedera. U očima ugroženog čopora, one prve diskvalificira što po njima imaju previše potencije, a druge, što je imaju premalo (za suprotan spol) i previše (za svoj). Potencija kao mjerilo!
jelaousy-it-s-not-easy-being-green
Valja dakle uočiti da se u ovakvim konstrukcijama kao mjerilo muškarca/žene i time njegove društvene vrijednosti uzima isključivo muškost ili po njima potencija prema suprotnom spolu (a netragom nestadoše recimo zrelost, umnost, hrabrost, empatičnost... itd.).
I tako pod argument prava na homofobiju podvaljuju tri kapitalna nonsensa:
A) da je mačizam - muškost,
B) da je ta mačo-muškost isto što i potentnost (moć seksualnog upražnjavanja),
C) da homo nije muškost dakle ni potentno.
Pod prvo (A), što čini muškost?
Muškost muškarca (uostalom kao i ženskost žene) određuje, naravno, nešto sasvim drugo od puke seksualne orijentacije (a u sklopu toga i seksualne moći). Recimo već spomenuti - zrelost, umnost, hrabrost, empatičnost, kavalirština... itd. Peder ne samo da može biti veće muško od mačista, već nerijetko i jest.
Pod drugo (B), jesu li muškost i potencija isto? Naravno da nisu, prethodno je već argumentirano kako samo puka seksualna orijentacija (a u sklopu toga i seksualna moć-potencija mačista) - ne čini oličenjem muškosti.
I pod treće (C), time ni podvala (poturanje) da homoseksualci nisu jednako potentni kao heteroseksualci (da u homo-vezama ne postoji jednako snažna potencija kao u hetero-vezama), pa da kao na osnovu manjka potencije (prema ženama) oni u kompletu nisu pravo muško (muškarci) - jednostavno ne stoji. Zašto bi odsustvo homoseksualnog zanimanja za suprotan spol, značila i potpuno odsustvo potencije? Zašto bi muškost homoseksualaca jer je orijentirana svom spolu, bila nepostojeća/manja nego ona heteroseksualaca? Po toj bi logici mogli u potpunosti negirati i potenciju i muškost heteroseksualaca, jer nije orijentirana na vlastiti spol već samo na suprotni, što bi naravno bilo manjkavo i pogrešno zaključivanje. Peder može biti itekako potentniji od tipičnog mačista. Ovdje uočiti logički paradoks mačista koji se podsvjesno boje upravo potencije homoseksualaca (koju im negiraju).
čak bi i pećinci trebali kužiti
No vratimo se analizi mehanizma lijepljenja gay-etiketa. Zašto su tipični mačoi spremni privlačnom muškarcu poturiti „pederstvo“?
Privlačniji muškarac ugrožava teritorij (lovno područje) prosječnih muškaraca i umanjuje njihove šanse za ulov, stoga je zgodnijeg muškarca (konkurenciju koja odskače od prosjeka) potrebno poružniti ili (po njih još bolje) eliminirati / otjerati iz svog lovišta - diskvalifikacijom, diskreditacijom, blaćenjem.
Da, upravo su zato tipični mačoi spremni poturiti štošta (pa i „pederstvo“) privlačnim muškarcima. Da bi povratili svoju dvostruko poljuljanu mačo-ravnotežu u mačističkom okruženju.
Dvostruko poljuljanu, jer im izuzetno privlačan muškarac:
1. svjesno upada na teritorij (ometa lov),
2. nesvjesno propituje njihovu mačo-seksualnost (aktivira u njima proces neželjenog samopropitivanja).
Peder, pa šta?
No, to poturanje Turcima baš i ne ide tako lako kako su zamislili – jer su zgodni komadi u ženskim očima zgodni komadi, bili oni homo ili hetero, svejedno (osim kad od nesigurnosti, prikrivene agresivnim mačizmom, pobole čak i oni mačci koji su i sami bili žrtve mačizma; jer kad iz njih progovara primitiva(c), seksipil im ne vrijedi pišulinac boba).
Kao što ni mnogim muškarcima pomisao na lezbe nije minus, već seksi plus - i žene su bez problema spremne priznati seksipil i homoseksualcima. Jer njihova drugačija seksualnost (na tihu žalost mačoa), uopće ne anulira njihov seksipil – samo mu mijenja smjer. Pa je ta njihova animalna privlačnost dakle samo preusmjerena, ali ne i umanjena. Umjesto da je usmjeren na žene, seksipil je usmjeren na isti spol - muškarce (na tihu žalost žena). A to je ono što nesigurne muškarčine u srži njihove nesigurnosti plaši. Muška konkurencija, da, ali i muški seksipil koji je, umjesto na žene, usmjeren na njih (i tamo pogađa nesigurnost muškarčina u sridu).
Dečkima, bili oni gay ili ne bili gay, žene i dalje rado prilaze sa željom da ih grle, jer i dalje za seksipilne dečke misle da su prokleto seksi. Pa i da ih ne uspiju prebaciti u naš tim, što ima veze, donijet će zadovoljstvo nekom u svom
(a neke će čak, privučene njihovim muškim seksipilom, eventualnu drugačiju seksualnost muškaraca doživljavati i dodatnim lovačkim izazovom)
Neozbiljno o ozbiljnom
Žene su u pogledu priznavanja ženskog seksipila nešto slobodnije, kritične jedna prema drugoj do zla boga, ali ipak slobodnije komplimentiraju vlastitom spolu ("Dobra Pi_ka! Jebozovna! PreZgodna! Seksi pupak! Bomba! Savršene sise!"), jer su takve pohvale na istoj frekvenciji sa društveno dominantnim muškim diskursom i s njim se ne kose. Žene mogu pohvaliti ženu i seksualno, bez veće bojazni da će ih samo zbog toga proglasiti - lezbama.
Tko bi njen spektakularan seksipil uopće sporio? Složit ćemo se, samo neki pizdun i pizda (od čovjeka). No dečki? Kolike su njihove slobode? Kako oni stoje s pohvalom privlačnosti vlastitog spola i strahom od osude društva (čopora)?
mačo u dilemi
Ne sjećam se da sam ikad (javno i tajno) čula hetero muškarce da u razgovoru hvale hetero frajera kao zgodnog/seksi frajera. Ako ga hvale onda je jebač, ako ga kude onda je peder. Vrlo šturo i ni blizu komplimentiranju seksipila. Strogo se i usko drže onog promašenog određivanja (ne)muškosti, kroz potenciju prema suprotnom spolu, da ne bi kojim slučajem zagazili u osjetljivu, mačistima zabranjenu Red zonu (pravu mušku zonu crvenih svjetiljki). To jest, u onaj drugi nesvjesni razlog njihove dvostruko poljuljane mačo-ravnoteže. Onaj kojeg nisu sebi osvijestili.
što mačo misli...
O muškoj zgodnoći / seksipilu među mačo straight muškarcima nema ozbiljnog govora, jer bi govoriti ozbiljno o muškom seksipilu među njima djelovalo previše sumnjivo, riskiralo propitivanje njihove vlastite seksualnosti. Ozbiljno izreći nešto tako vlastitom spolu o vlastitom spolu, priznati muškarcu seksipil ("Dobar Ku_ac! Jebozovan! PreZgodan! Seksi pločice! Minobacač! Savršena guza!") u mačističkom, homofobnom društvu, značilo bi na sebe privući sva svjetla reflektora, da ne spominjem kamenje, cigle, kuke i motike (čitaj: St riva).
U mačističkom društvu nije normalno da je jednom normalnom muškarcu javno seksipilan drugi normalan muškarac. Iako je u takvom društvu najnernolmalnija upravo ta silno inhibirana normalnost.
...nije isto što mačo govori.
Cijelo vrijeme s razlogom koristim riječ "ozbiljan" (ozbiljan razgovor, ozbiljno govoriti o seksipilu), jer postoji izuzetak odnosno kontekst u kojem će muškarci ipak govoriti o seksipilu drugih muškaraca (teško ga je katkad izbjeći, jer je očit) – a to je u kontekstu šale.
Samo je dokazanim jebačima, razvikanim seks simbolima (koji od kulta seksualnosti i reflektora žive), moguć takav javan istup (ali i njima isključivo kroz šalu, da izbjegnu društvenu neugodu), jer ih štiti reputacija jebača.
Dakle, jedino će neozbiljno (kroz šalu) jebač/mačo pohvaliti drugog jebača/mačoa, jer je alat/seksipil drugog jebača/mačoa toliko očit, u prvom planu (front nude), toliko je vanprosječno erektirao, pojavom se dokazao kao jebač, da ga je nemoguće izbjeći / negirati / anulirati.
Inače jok.
Priznajmo si na jastuku nježno...
Da bi u mačističkim redovima vlastitog spola, extra-seksipilno muško dakle imalo razloga biti iznadprosječno seksi, on po hijenskim muškarčinama može biti samo "peder“ koji "njima želi (po)turiti".
I umjesto da jednostavno zaključe - Ako prepoznajem da je ovaj tip seksi, to ne mijenja ni moju niti njegovu seksualnost, već samo znači da mu priznajem i čestitam njegov seksipil.
Oni se vode onom strip Sly-ovom - Ako prepoznajem da je ovaj tip seksi, znači li to da sam i sam peder?! I potom fobično zaključuju - On je zgodan, senzualan, seksipilan i vole ga žene. Osim što nije fer da je muškarac tako zgodan i da ga vole žene, nije normalno da je zgodan čak i meni koji sam muškarac, jer ja nisam peder, ne nikako, ja nisam peder, mora da je onda peder on! Ne osjećam to ja njegovu vibru (jer ja nisam peder, čujete li!), nego to on posjeduje neke čarobne pederske moći zavođenja i sigurno mi ga želi turiti! Ubij pedera!!!
Osim razloga eliminacije konkurencije, muškarci dakle etiketu "pederstva" lijepe drugom muškarcu (bio on gay ili ne) da bi njegovim "pederlukom“ pseudoozbiljno sami sebi protumačili i opravdali njegovu seksi vibru / erotičnost, koju pored žena itekako hvataju i oni (muškarci). Ali se užasavaju vlastitih osjeta koje ne shvaćaju, pa vibru potiskuju, i na koncu osuđuju i protjeruju (s kamenom u ruci), u svemu se vodeći neosviještenim strahom od vlastitog "pederluka“, to jest strahom od vlastitog hvatanja prirodne seksi vibre svog spola.
Nailazeći na sveprisutne izljeve takvog prikrivenog i razotkrivenog mačizma, uvijek se pitam, zar će baš svaki trenutno popularan i zgodan komad prvo morati biti „prokazan“ kao homoseksualac, da se nesigurni-hetero-mačistički-muškići ne bi osjećali ugroženo od svakog zgodnog komada?
SLUŠAONICA 1
I'm 
ali baš doslovno utjelovljenje onog najofucanijeg stereotipa ženskih maštarija o idealnom komadu „lepom kao greh“, stereotipa s kojim se tako zabavno šprdati (gle ovog, čak mu i brk seksi). 
