Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Zagrijavanje su u kvalifikacijama odradili Karamarko i Linić, ništa obavezno, par oštrih puševa i čopova, tek toliko da se osjeti reket, stol i loptica...
a onda je za predizborni meč visoko servirao Karamarko, pucajući Drugim svjetskim ratom na antifašiste i Boljkovca, na što je onda backspinom oštro reternirao Boljkovac friškijim Domovinskim ratom, nabavljanjem opreme za MUP preko privatnih firmi te smaknućem Kira, odnosno glavašinjanjima, ciljajući naravno na Šeksa kao igrača iz sjene, pa je onda već nastala simultanka jer je u reternu uduplavajući Boljkovčev blok antifašizma uskočio i Mesić, a onda naciljani Šeks iz loba i sjene Mesiću uvaljuje krivulju Gadafija, kao i rotirajućeg Čička... Karamarko se privremeno povlači iz igre, kao i Mesić... ali onda Čičak u niskom letu koristi svoju priliku te topspinom reternira priopćenjima privatiziranog HHOa o komunističkim zločinima, Boljkovcu, Manoliću i naravno Mesiću, kroz teren tada nediplomatski protrčava razgolićeni egzibicionist Jandroković, koristeći svoj trenutak slave, u maniri pravog komedijaša, njegova bijela guza kod publike izaziva delirium (tremens), a kod službenog komentatora Miće Dušanovića palpitacije...
a onda je u piš-pauzi među mušku momčad nemušto uskočila i Kosorka djevojka, po svom običaju programatski vadeći ženskost iz rukava u dnevnopolitičke svrhe, i krivo procjenjujući trenutak, mjesto, putanju i brzinu, plasirajući par lažnjaka van granica igrališta i vlastitih mogućnosti, u očajničkom pokušaju skretanja pažnje na svoju lošu tehniku i sebe, a onda su na valu reketarenja galameći na teren uskočile i neke druge licemjerne B.a.b.e, ali bez pregleda i smisla za ljepotu igre, gazeći po terenu kao slon(ice) po staklari, a onda djevojci Kosorki kondicioni trener iz kuta došaptava da se ipak sa susjednog vrati za svoj stol, pa ona tako vješto navođena, kao bomba bez pameti, prljavu igru plitkim crvenim lobom vraća na domaći teren, računajući na reket i potkupljivost linijskih sudaca, ali najviše jer se najvoli igrati sama sa sobom, a onda je...
auditorium zbog kroničnih bolova u vratu počeo gubiti zanimanje za ovaj beskrupulozan predizborni ping-pong, iako meč traje i dalje i upravo je na djelu bez sumnje egzibicija par excellence, munjevito sijevaju reketi, izmjenjuju se sve brži udarci-prijetnje-ucjene, u igri su visoki ulozi, no winnera nema, gubitnik je kao i uvijek - smorena publika.
Iako navode na sport, bojim se da ove aktivnosti nemaju nikakve veze sa sportom, ali u biti nemaju veze više ni sa čim, pa ih je teško kategorizirati. Eventualno kada bi postojala kategorija Škovace (u koju bi išao otpad koji se više nema gdje drugdje razvrstati).
Što se samog ping-ponga tiče, Kinezi su i dalje daleko daleko najveći majstori, hm, možda baš zato... jer su daleko daleko?