MODESTI BLEJZ

Njegujte svoj smisao za humor, humor je jedini lijek i jedino vam on može biti od neke pomoći. Ako za Jacka Bauera i HDZ u ovoj zadnjoj sezoni 24 nema spasa, vi svoju dozu protuotrova za otrovnu glupost nosite svuda sa sobom u vidu - zajebancije.
Mene recimo ludo zabavljaju rečenične konstrukcije saborskih velmoža o lažima, lažovima i onima koji lažu da lažu kako netko laže. To mi je vrh. Kad lažov filozofira o laži. Pazite, stoljeća hrvatske književnosti u deset tomova su Pi-čk-dim za ove konstrukcije.
Ali ne zaostaju ni hvalospjevi o privremenim vođama u prolazu i to iz usta upravo ovih istih lažozofa. Nenadjebivo. Lažni hvalospjevi, nabrajanje lažnih dostignuća i postignuća, protokolarnih i slučajnih susreta, očešavanja o nekoga u nekom toaletu i slične lažne hagiografije. Smrtno-ozbiljno nabrajanje najobičnijih besmislica sa ciljem paunisanja i dizanja cijene nekoga tko nije ni kokoš, a kamoli svraka. A sve po drevnom narodskom receptu - hvalite me usta moja. Ili po još jednostavnijoj – a nu me, nu me, u me nova torbica. Neprocjenjivo.
I onda kao vrhunac večeri, polupijani Šeki. Milinje, trenutak kada zasuzi svako oko Dežurni stručnjak za Zna se – pravo, odnosno zloupotrebu i izigravanje (izrigavanje?) istog. A Šeki je sinoć u obrani neobranjivog - nadmašio samog sebe i kolegu Hebija. Da vam pojasnim, ovo je u američkim sitcomima onaj moment kada se studijski nasnimljena publika fanatično cereka, navija i plješće. Jer nije mala stvar izvući iz džepa Ustavni sud i njime kao Prljavi Harry magnumom 44. - prijetiti ukidanjem višestranačja. Znate, tu morate biti blago (ne)svjesni da se pozivate na neke malo veće i ozloglašenije uzore, a kažu da nije preporučljivo povlačiti mačka za rep.
Kolko mi je Ustav poznat, Ustavni sud ne bi trebao biti ničija osobna prćija niti stranačko oružje, jer postoji tamo neka utopijska sitnica za naivce zvana trodioba vlasti i tako to (ali što mi znamo o tome, recimo žrtvovano jaganjce Polančec sigurno bi znao reći više). A ako već prijetimo drugoj stranci njenim ukidanjem, sjetimo se tko je još preferirao jednopartijski sistem…
…jeste se sjetili? Pa kralj Aco poblogu
A na što ste vi mislili da ja mislim? Zaista, zaista. Još je prije sto godina u Kraljevini Jugoslaviji drčni diktator Aco lupio šakom o stol i zagrmio - Ukidam stranke! Između Nas i naroda više neće da bude posrednika! -ovo ˝Nas˝ to on sebe persira, jelte ˝Mi˝, vidite vi to, između njih i naroda bez posrednika. A onda bez posrednika opandrači taj narod pendrekom i oktroiranim ustavom. No da. Zašto bi između Njih i naroda bilo tampona da ublažavaju udarce.

U kojem se ono crtiću gegao onaj polupijani zločesti kralj Makso i njegov vjerni pomoćnik dvorska luda Šeki koji su uvijek slijepo lovili svoje neprijatelje? Ma jesu li to bili Bipsići? Mislim da su bili Bipsići, iako u ovakvim emergentnim situacijama zamišljati Bipsiće nije dovoljno. Osobno se koristim jednom drevnom b(l)udističkom tehnikom vizualizacije ovo neka ostane između nas, jer je vrlo učinkovito, a ne bih da se pročuje. Naime, vizualiziram – ružičaste baletne tute. B(l)og ih blagoslovija Oni o ustavu, replici, povredi poslovnika - a ja ružičaste haljinice, baletne šlapice i uske trikoiće, Labuđe jezero i umiruće tičurine. Neudobni suspenderi, suspenzeri, susp... ma kvragu - ono što steže jaja.
Barba Luka, Ne-Govorim-Istinu Hebi, Super Hik – štanga, pirueta, razgrčka. Baletna super-tortura. Ljekovito za živce - spas za želudac. Oooooommmmmmmmmm!

Battemant iliti po naški Betmen i Attitude