< | prosinac, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
natječaj za topničke dnevnike Ponekad me nemaštovitost naše Vlade ozbiljno zabrinjava, umjesto što usred noći pretumbavaju tuđe kuće u potrazi za tzv. Topničkim dnevnicima i dižu jadne bunovne ljude iz toplih kreveta (zar nisu čuli za onu staru ne diraj lava dok spava), do sada su u Vijencu ili Hrvatskom slovu mogli raspisati sto i jedan Književni natječaj za Topničke dnevnike i imati sto i jedan topnički dnevnik iz ruku najboljih i najmaštovitijih hrvatskih pera. Pa se uistinu ne bi imali razloga sramotiti pred specijalnim isljednikom Brammertzom, Haagom i EUom zbog eventualnih gramatičkih pogrešaka i opće nepismenosti u originalnim dnevnicima ako takvi uopće postoje i nisu negdje odavno podložili nečiju vatru. Da ne govorim koliko bi takav Natječaj djelovao kulturnije, uljuđenije i civiliziranije pred očima uvijek budne svjetske zajednice, u svakom slučaju civiliziranije od neukusnog noćnog zaskakivanja zbunjenih ljudi u još neukusnijim piđamama Ujedno bi učinak takvog Natječaja bio dvostruko povoljan za Hrvatsku, zadovoljila bi se europska birokracija (do sljedeće izmišljene prepreke) i potaknula hrvatska pisana kultura par excellance! Sigurna sam da bi svatko od nas volio dati svoj obol, u pisanju toliko željenih Topničkih dnevnika, jer nama je dobrobit Hrvatske na prvom mjestu, pa ako svijet kaže daj topničke dnevnike – dajmo im topničke dnevnike! Isto bi tako svi sutra priskočili da kojim slučajem traže i kruha povrh pogače, jel´tako Stoga u interesu Hrvatske, ako neće Vlada... Književni natječaj ˝Topnički dnevnici˝ proglašavam službeno otvorenim! 1. Jožin topnički dnevnik Tog me jutra moja mila Jelica poslala u špeceraj po grah i zelenje sa pedesetačom u džepu kaputa i ovako me milo savjetovala Joža stari raspikuća vrag te odnesel ak mi i ovih poslednjih pedeset kod Veselog Barona spiješ pak mi graha ne doneseš bole ti je doma ni ne dolazit jesi me čul gubiveter stari, i ja sam tako lepo krenul sve po zapovedi kak je red ne, prvo niz stube pa niz vulicu pa kroz park i sve je bilo kak ti treba ne kad odjednom u tom parku iz čista mira napadnu me dva golubeka, dva golubeka kak ti dušica sveta s nebesa razmete ne, sećam se da je jedan imal belu glavu kakti Kosorica a drugi sivu glavu kak ti pravi kriminalac i onda su me svega kak se uzme gospon policajac svega iskakali ne, pogotovo onaj beli kak ti taj velika govanca ima gospon policajac i sve po onom kaputu kaj ga je moja mila Jelica onako lepo uredila ne, i ondak me videvši moju nevolu Štef iz Veselog Barona pozval da mi kaputa opere ne jer kak ću tako pokakan u špeceraj po grah i zelenje to se ne spada kaj ne, ali velim ja njemu ne morem Štef ne morem u Barona moja mila Jelica me bum v grički top ispalil, a on se na to nasmije i veli mi da me moja mila Jelica bum v grički top ispalil ak vidi ukakani kaput i red je da jednu ispijem za put i ja sem se onda zamislil gospon policajac da znate da jesem pa sem si ovak rekel e Joža, Joža ti glavu međ dve sekire mećeš pa si je red da jednu ispiješ za put i srdašce junačko ne, a posle toga se više nič ne sećam gospon policajac jer me glava još nekaj strašno boli sem što se sećam da sem kući došel i da me moja mila Jelica s batinom u ruci na vratima ščekala. 2. Stipin topnički dnevnik E ´vako ti je to bilo - oti ti je dan Mate sa svakon Ivon kla dva prasca šta i´ je kupija ono proljetos u Benkovac pa san in i ja ubacija ruke pridržat prasca da ne utekne štaš od njega berlavoga i unda Mate skupija ono mastine šta je ostalo pa ubacija u kotal za napravit a bogati čvaraka i uz to divanica i krvavica i unda ti mi sva tri udri po vrućin čvarcima a Mate iznija i vinčine a kako je meni dotur zbogradi čirine reka Stipe vino ne bilo koje unda sam ja kad je dotur reka da ne smin bilo udrija po crnom i rakijetini a ono još sve mlado i lipo u grlo grije i kad smo se nas sva tri najili napili i sve uredili kako bog zapovida svak oša na svoju stranu a ja da ću na noge priko ogradice da ću brže kad uto ti mene usrid Babinog doca uvatit kondrljat u drob da mi sve oči ki onin prajcima šta smo ih klali iz glavurde poiskakaše i šta ću ti jadan sad drž´ ne pitaj slandran ti ja gaće i za prvu smriku a krv´ti issove kad je ono grunilo iz mene - ka iz topa, suncemužarko! autor: Modesti Blejz |